Nekad je nužno odabrati stranu

Sutra su u Zagrebu bizarni izbori na kojima može glasati 70.000 građana. Biraju kandidate koji su već pobijedili

Bira se Studentski zbor Sveučilišta. Otvoreno je 17 mjesta, a upravo je toliko i kandidata

04.05.2019., Zagreb - Svecana promocija doktora znanosti i umjetnosti Sveucilista u Zagrebu odrzana je u zgradi HNK na Trgu Republike Hrvatske.
Photo: Davor Puklavec/PIXSELL
FOTO: Davor Puklavec/PIXSELL

Kada vam kažemo da se sutra u Hrvatskoj održavaju izbori na kojima pravo glasa ima otprilike 70.000 građana, vjerojatno nećete imati pojma o kakvim je izborima riječ. No, kada vam kažemo da su pobjednici tih izbora već poznati, iako se glasačka mjesta otvaraju tek sutra u 8 sati, možda ćete zastati i zapitati se gdje se upriličuju takvi, u najmanju ruku, neobični izbori.

Sve je ovo realnost izbora na kojima se sutra i prekosutra, glasuje za Studentski zbor Sveučilišta u Zagrebu. Ukupno 17 kandidata, s tzv. sveučilišne liste, može ući u Studentski zbor Sveučilišta, a točno se toliko studenata i kandidiralo za direktan ulazak u Zbor. Drugim riječima, svakom od 17 kandidata dovoljan je tek jedan glas da postanu članovi sveučilišnog studentskog zbora.

Legalno, no upitno legitimno

Posebno zanimljivu dimenziju ovoj priči daje činjenica da će studentski predstavnici koji će biti izglasani sutra i preksutra, sljedeće godine birati novoga rektora ili rektoricu Sveučilišta u Zagrebu. Marko Kovačić, znanstvenik zagrebačkog Instituta za društvena istraživanja koji se bavi mladima, ovakve studentske izbore svodi na pitanje demokratičnosti.

“U demokratskim sustavima biramo, u nedemokratskim se samo glasa, odnosno aklamacijom se potvrđuju kandidati”, povlači paralelu znanstvenik. Ovakvi su izbori, dodaje, legalni jer su relevantni propisi tako postavljeni, no istovremeno su upitno legitimni. “Snažno vjerujem da je zakonski okvir takav da ne ulijeva povjerenje u Studentski zbor pa studenti na te izbore ne izlaze, vidimo ni ne kandidiraju se, jer ne vide smisao u tome”, kaže Kovačić.

HDZ-ov primat nad zborom

Studentski izbori provode se svake dvije godine i bilježe nisku izlaznost koja se, u pravilu, kreće na oko petnaestak posto na zagrebačkom sveučilištu. Ove će godine, izvjesno je, izlaznost biti još mizernija zbog online nastave; da bi glasali na ovim izborima, studenti moraju sutra ili prekosutra fizički doći na svoj matični fakultet. Kovačić upozorava na dvije silnice koje utječu na osiromašeno studentsko predstavništvo u Hrvatskoj, upitnog legitimiteta.

“S jedne strane nema Građanskog odgoja u školama i fakulteti ne smatraju da bi trebali poticati studentsku participaciju, a s druge strane postoji negativna percepcija studentskih zborova, koja studente odvlači od možebitne participacije”, problematizira Kovačić. Studentske izbore minuciozno prate, iz ciklusa u ciklus, na portalu srednja.hr. Glavni urednik Marko Matijević ističe i stranačku dimenziju ovih izbora.

Kako kaže, radi se o poligonu za vježbanje budućih stranačkih kadrova. “Treba otvoreno reći da HDZ ima primat nad studentskim zborovima. HDZ je preuzeo Zbor i bitnije im je da mladi budu poslušni, a ne mladi”, kaže Matijević i na tom tragu postavlja pitanje – što će HDZ napraviti sa studentskom demokracijom?

Degradacija hrvatske sveučilišne misli

Upozorava da izabrani studenti mogu činiti ključnu prevagu u Senatu pa rektoru može biti i korisno da se pretjerano ne zna za izbore. Međutim, dodaje, na ovim izborima oporbe niti nema. “Studentsko je predstavništvo na razini tolikog jednoumlja da uopće nema opozicijske frakcije. To je zabrinjavajuće”, kaže urednik srednja.hr, uz opasku da nema institucionalne podrške studentskom predstavništu i da o eventualnim promjenama nitko ni ne razgovara.

“Prošlo je 50 godina od Hrvatskog proljeća, u koje se svi kunu kao u vrhunac studentskog bunta u bivšoj Jugoslaviji. Održavali su se tada plenumi u dvorani na Savi na koje su studenti dolazili debatirati o daljnjem smjeru i budućnosti Jugoslavije. Ne Sveučilišta, nego cijele države. Posjećivao ih je i tadašnji rektor Ivan Supek“, govori Matijević i dodaje da je tako nešto danas nezamislivo u Hrvatskoj. U tome se, zaključuje, očituje “degradacija hrvatske sveučilišne misli”.