Sva istraživanja pokazuju da pandemija ostavlja ozbiljne psihološke posljedice na djecu. Provjerili smo: što stvarno radi država?
Obrazovne vlasti se nadaju da će normalizacija stanja u školama - ublažavanje i ukidanje mjera - najviše pomoći učenicima. A što oni planiraju?
Na poticaj i uz 280.000 kuna Ministarstva obrazovanja, Institut za društvena istraživanja napravio je golemo i važno istraživanje o utjecaju pandemije na hrvatske učenike zbog kojega i susjedi iz regije hvale ozbiljnost naših obrazovnih vlasti. Dapače, rezultate je u Banskim dvorima osobno poslušao premijer Andrej Plenković, a resorni ministar Radovan Fuchs dan kasnije iz prvoga je reda slušao službeno predstavljanje istraživanja i kazao kako će ono svakako poslužiti kao jasan putokaz za novu školsku godinu.
Osim najave da će škole biti otvorene koliko je god to moguće – što je i temeljna poruka istraživanja – ministar je iznio ipak skromne najave sanacije učeničkih rupa u gradivu te zabrinjavajućih psihičkih stanja. “Ne možemo u svaku školu staviti psihologa. To ne bi bilo baš u redu”, izjavio je Fuchs odmah nakon što je vidio niz nalaza koji sugeriraju da je pandemija izrodila epidemiju depresivnih simptoma i anksioznih poremećaja kod naših školaraca.
Jedan psiholog na 925,6 učenika
Da, ne može baš svaka škola imati psihologa jer tako stoji zapisano u propisima države. Relevantan u ovome slučaju zove se Državni pedagoški standard (DPS). Datira u sada već daleku 2008. godinu i propisuje da broj stručnih suradnika u školi – pedagoga, psihologa, socijalnih pedagoga, logopeda, knjižničara – ovisi o veličini škole, odnosno broju učenika. Na primjer, osnovna škola koja ima do 180 učenika zapošljava dva stručna suradnika od kojih jedan mora biti pedagog.
Škola koja broji između 180 i 500 učenika ima pravo na tri stručna suradnika, a još brojnije škole mogu ih zaposliti četiri. Drugim riječima, tek je velikim školama donekle zagarantiran psiholog.
Inicijativa Psihološko proljeće u velikom je prošlogodišnjem istraživanju pokazala da oko 130.000 osnovnoškolaca nema svog školskog psihologa, odnosno da na 925,6 učenika osnovnih škola dolazi jedan psiholog. Psihologa, došli su i do tog podatka, zapošljava ukupno 43,3 posto osnovnih škola, a velik broj škola zapošljava manji broj stručnih suradnika od propisanog. Najpodzastupljeniji su psiholozi.
Psiholozi u 47 posto osnovnih i 55 posto srednjih škola
Upitali smo resorno ministarstvo je li se u međuvremenu štogod promijenilo. Kažu kako je sada, prema podacima iz e-Matice, psiholog zaposlen u 47,05 posto osnovnih škola, odnosno u njih 422 od 897 (u ovaj broj Ministarstvo ubraja osnovne i srednje škole za učenike s teškoćama u razvoju). Od 356 srednjih škola, psiholog je zaposlen u 201 školi, odnosno 55,07 posto srednjih škola ima psihologa u stručnom timu.
Zanimalo nas je i hoće li u narednom periodu pojačano zapošljavati psihologe i koje su eventualne druge mjere kojima će pokušati odgovoriti na zabilježena psihička stanja učenika. Poručuju kako puno toga očekuju od normalizacije stanja u školama: “Ublažavanjem i ukidanjem mjera, vraćanjem uobičajenoj svakodnevici i društvenom životu, a pogotovo normalizacijom društvenog života u školama u velikoj mjeri sasvim sigurno će doći do smanjenja psihičkih problema, a pogotovo kod djece”.
Zaključuju da će stručni suradnici u školi – ne samo psiholozi – biti na raspolaganju svim učenicima. U odgovoru Telegramu, Ministarstvo se osvrnulo i na mjeru pripravništva koja se provodi od 2018. godine i kroz koju je na određeno vrijeme do 12 mjeseci, kažu, bilo zaposleno oko 300 stručnih suradnika; samo u 2021. kroz tu su mjeru odobrili zapošljavanje 188 stručnih suradnika.
Priljev i odljev psihologa
Docent riječkog sveučilišta Domagoj Švegar iz inicijative Psihološko proljeće objašnjava slojevitost ove mjere. “Ministarstvo svake godine zapošljava pripravnike, što znači da svake godine određen broj psihologa ulazi u školski sustav, ali velik broj ih svake godine i izlazi – po završetku 12 mjeseci vježbeništva – tako da smo kontinuirano u deficitu”, ističe Švegar. Rijetko koja škola, dodaje, nakon završetka pripravništva raspisuje natječaj za radno mjesto pa mladi psiholozi mahom odlaze u socijalu, zdravstvo ili u privatni sektor.
Na tragu Fuchsove izjave o psiholozima u školama, kaže kako bi u malim osnovnim školama koje pohađa nekoliko desetaka učenika, zaista bilo ekonomski neopravdano inzistirati da imaju zaposlenog psihologa. No one s 500 ili više učenika, smatra, morale bi ga imati. “A mnoge ga nemaju i to je po mom mišljenju katastrofalno. Rezultati istraživanja pokazali su da se u više od 300 osnovnih škola ne poštuju državni pedagoški standardi, u smislu da se radi o manjku stručnih suradnika, prvenstveno psihologa”, naglašava Švegar za Telegram.
Zaključuje kako bi obrazovne vlasti, na tragu istraživanja o učincima pandemije na psihičko zdravlje učenika, prvo trebale poštivati vlastite propise i zapošljavati propisan broj stručnih suradnika u školama. Osim toga, dodaje, trebalo bi uložiti dodatne resurse u pružanje podrške učenicima. Valjalo bi ih, kaže Švegar, educirati o psihološkim posljedicama pandemije i predstaviti ih kao normalnu reakciju na izvanredne uvjete. Predlaže psihološku pomoć kroz grupne radionice ili individualne susrete sa školskim psihologom. Naravno, tamo gdje ga ima.
A krenulo je baš ozbiljno
Neke od prijedloga kako amortizirati nastale deficite kod učenika, dao je u srijedu i voditelj velikog istraživanja Boris Jokić. Istaknuo je kako u odgovoru na učenička stanja uzrokovana pandemijom treba raditi na osnaživanju školskih stručnih službi, kojima bi trebale pomoći i javnozdravstvene i druge službe.
Osim povećanja mobilnih psiholoških timova Ministarstva, predlaže formiranje takvih timova na razini pojedinih županija. Oni bi se, pojasnio je, mogli organizirati s obzirom na škole u kojima postoji veća incidencija zabilježenih depresivnih ili anksioznih simptoma.
U konačnici tako ispada da smo o reakciji na zabrinjavajuća psihička stanja učenika najmanje čuli od onih koji bi sve trebali organizirati i koordinirati. A krenulo je stvarno ozbiljno. Kvragu, premijer je osobno, prije svih, poželio čuti što se događa klincima u školama tijekom pandemije.