Špartam jutros po Trgu bana Jelačića, samo te tramvaji podsjete da ipak nisi na sajmenom danu u Mrduši Donjoj. Glavni zagrebački trg opet je začepljen kioscima od nekog drvolikog lijepljenog materijala iz kojih ti vrijedni seoski domaćini, tu negdje od okolice, nude ‘misno vino’, table špeka, banalne suvenirčiće od riječnih oblutaka, tople šlape sa zečevima i pregače sa srcima naštepanima Singericom.
Ali nećemo sada o estetici, finoći i prikladnosti, to je drugi par rukava, nego radije o formuli po kojoj Bandić posluje s imovinom grada. Ona je navlas ista na sto strana i svuda. Ove su kućice točno ta formula. I zato su važne, a ne zato što su tako pakleno ružne i neumjesne.
Bandić je, dakle, pečatirao dozvolu za postavljanje 51 kućice na elitnom trgu glavnog grada za cijenu od 10.500 kuna. Za tu nevjerojatnu siću trg je unajmio nekom poduzeću koje se zove Eko Sajam na cijeli tjedan dana. Posao je sklopljen pod motom ‘manifestacija promotivno-edukativnog karaktera’ čime se sugerira da je to neka upečatljiva stvar od javnog interesa pa mora biti obilato javno dotirana. Proveden je natječaj, kako drugačije i smije biti kod Bandića, Eko Sajam je pobijedio, pa je na Trg nekidan istovarena građa za ‘promotivno-edukativnu’ trgovačku naseobinu s kućicama u nizu.
Dobar posao na Trgu
No, vidi ti vraga. Direktor Eko Sajma ispao je upravo bivši Bandićev vozač, stanoviti Zdravko Krajina. Kako li čudesne stvari donosi život. Kao jedini zainteresirani, na natječaj se prijavio baš nekadašnji zaposlenik zagrebačkog gradonačelnika, tip koji je godinama kunjao za volanom dok je sačekivao da se odviju gazdini važni susreti i sastanci, a sada je, eto, direktor jedne takorekoć tvrtke. I tu se onda moglo samo jedno.
Kad se drugi nisu javili, što ćeš drugo nego uzeti toga koji se javio. A ako nitko eventualno nije znao za natječaj, tko mu je kriv, zašto nije pazio. I tako se na kraju, nakon ‘zakonom propisane procedure’, Krajina vlastoručnim potpisom zakleo da će rado isplatiti Gradu Zagrebu megapopularnu pristojbu od 10.500 kuna.
Za to bi jedva kupio dovoljno bukovih cjepanica za ogrjev da kod sebe doma pregrmi jaču zimu, a ovako je dobio 51 kućicu na sedmicu dana, ravno pod kopitima Jelačićevog banskoga hata. Pa ako već to nije dobar posao, onda, brate, nije nijedan.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Poduzetnik godine
Ali tek sad dolazi ono glavno. Jer gospodin Krajina kućice ‘promotivno-edukativno’ iznajmljuje drugima. Njemu je Bandić iznajmio Trg za 10.500 kuna, a on kućice dere pet tisućica po komadu. Ne znamo, doduše, je li uspio utopiti baš svih 51, ali da jest, zaradio bi 255.000 kuna. Kad odbiješ onaj tringelt koji je ugovorio s Gradom Zagrebom, ostaje mu 244.500 kuna. Molim lijepo. Čist poso. Poduzetnik godine.
Ne smijem ovdje napisati kakve mi sve šeme padaju na pamet povodom ovog zlatnog biznisa za Zlatnu kunu jer će me gradonačelnik utužiti pa ću se provesti kao bosa po trnju. Ali ako netko, itko, bilo tko, ovo razumije drugačije nego ja, molim ga da mi se javi barem u inbox, rado ću objelodaniti sve pod milim bogom što dostavi u Bandićevu obranu.
Jer hajde da samo časkom vidimo čemu bilo kojem gradu služi imovina. Služi za javne potrebe građana ili da se na njoj zarađuje novac koji će se opet iskoristiti za potrebe građana. A ovdje je, umjesto grada, financijski trijumfirao Krajina, slučajno poznat kao vozač gospodina gradonačelnika. Pritom je njegov senzacionalni profit izravno i galantno sufinancirao njegov bivši šef Milan Bandić, naravno, na teret naše zajedničke gradske imovine.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Dilovi po zagrebački
Ma koji bi grad na svijetu dozvolio da njegovu imovinu danu u najam bilo koji najmoprimac unovčuje u podnajmu? Ali ovaj grad poznat je po takvim dilovima.
Tako Bandić, recimo, ‘surađuje’ i s drugim genijalnim biznismenom, Jozom Brkićem, bratom Vase Brkića. Njemu povoljno iznajmljuje gradske prostore, a onda ih vrli Jozo – pod šifrom zajedničkog ulaganja s poslovnim partnerima – pretvara u barove, salone za manikuru, frizeraje, teretane, dućane i apartmane za najam. Ove godine mediji su objavili da Jozo Brkić taj zgodni biznis tjera preko 37 poduzeća koje je pootvarao lege artis i s kojima je dobio u najam 26 prostora u vlasništvu Grada Zagreba, sad već možda i više, mahom na atraktivnim lokacijama u centru.
Svakoga tko u Zagrebu plaća luđački prirez od 18 posto jako bi zanimalo je li DORH ikad povirio što se tu događa, kako i po kojoj šemi majstori dijele masnu zaradu stečenu mešetarenjem dobrima u javnom vlasništvu. Ali iz DORH-a o toj najam-podnajam grani gospodarstva vijesti nema. Glavno da svi odgovorni samo pričaju kako su se pretrgli boreći se protiv korupcije.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Svakoga tko u Zagrebu plaća luđački prirez od 18 posto, zanimalo bi je li DORH ikada zavirio u sve te Bandićeve najmove
Kako je, umjesto Grada, od najma na kraju financijski trijumfirao bivši vozač gospodina gradonačelnika
Ne smijem ovdje napisati kakve mi sve šeme padaju na pamet povodom ovog zlatnog biznisa za Zlatnu kunu jer će me gradonačelnik utužiti pa ću se provesti kao bosa po trnju. Ali ako netko, itko, bilo tko, ovo razumije drugačije nego ja, molim ga da mi se javi barem u inbox, rado ću objelodaniti sve pod milim bogom što dostavi u Bandićevu obranu.
Špartam jutros po Trgu bana Jelačića, samo te tramvaji podsjete da ipak nisi na sajmenom danu u Mrduši Donjoj. Glavni zagrebački trg opet je začepljen kioscima od nekog drvolikog lijepljenog materijala iz kojih ti vrijedni seoski domaćini, tu negdje od okolice, nude ‘misno vino’, table špeka, banalne suvenirčiće od riječnih oblutaka, tople šlape sa zečevima i pregače sa srcima naštepanima Singericom.
Ali nećemo sada o estetici, finoći i prikladnosti, to je drugi par rukava, nego radije o formuli po kojoj Bandić posluje s imovinom grada. Ona je navlas ista na sto strana i svuda. Ove su kućice točno ta formula. I zato su važne, a ne zato što su tako pakleno ružne i neumjesne.
Bandić je, dakle, pečatirao dozvolu za postavljanje 51 kućice na elitnom trgu glavnog grada za cijenu od 10.500 kuna. Za tu nevjerojatnu siću trg je unajmio nekom poduzeću koje se zove Eko Sajam na cijeli tjedan dana. Posao je sklopljen pod motom ‘manifestacija promotivno-edukativnog karaktera’ čime se sugerira da je to neka upečatljiva stvar od javnog interesa pa mora biti obilato javno dotirana. Proveden je natječaj, kako drugačije i smije biti kod Bandića, Eko Sajam je pobijedio, pa je na Trg nekidan istovarena građa za ‘promotivno-edukativnu’ trgovačku naseobinu s kućicama u nizu.
Dobar posao na Trgu
No, vidi ti vraga. Direktor Eko Sajma ispao je upravo bivši Bandićev vozač, stanoviti Zdravko Krajina. Kako li čudesne stvari donosi život. Kao jedini zainteresirani, na natječaj se prijavio baš nekadašnji zaposlenik zagrebačkog gradonačelnika, tip koji je godinama kunjao za volanom dok je sačekivao da se odviju gazdini važni susreti i sastanci, a sada je, eto, direktor jedne takorekoć tvrtke. I tu se onda moglo samo jedno.
Kad se drugi nisu javili, što ćeš drugo nego uzeti toga koji se javio. A ako nitko eventualno nije znao za natječaj, tko mu je kriv, zašto nije pazio. I tako se na kraju, nakon ‘zakonom propisane procedure’, Krajina vlastoručnim potpisom zakleo da će rado isplatiti Gradu Zagrebu megapopularnu pristojbu od 10.500 kuna.
Za to bi jedva kupio dovoljno bukovih cjepanica za ogrjev da kod sebe doma pregrmi jaču zimu, a ovako je dobio 51 kućicu na sedmicu dana, ravno pod kopitima Jelačićevog banskoga hata. Pa ako već to nije dobar posao, onda, brate, nije nijedan.
Poduzetnik godine
Ali tek sad dolazi ono glavno. Jer gospodin Krajina kućice ‘promotivno-edukativno’ iznajmljuje drugima. Njemu je Bandić iznajmio Trg za 10.500 kuna, a on kućice dere pet tisućica po komadu. Ne znamo, doduše, je li uspio utopiti baš svih 51, ali da jest, zaradio bi 255.000 kuna. Kad odbiješ onaj tringelt koji je ugovorio s Gradom Zagrebom, ostaje mu 244.500 kuna. Molim lijepo. Čist poso. Poduzetnik godine.
Ne smijem ovdje napisati kakve mi sve šeme padaju na pamet povodom ovog zlatnog biznisa za Zlatnu kunu jer će me gradonačelnik utužiti pa ću se provesti kao bosa po trnju. Ali ako netko, itko, bilo tko, ovo razumije drugačije nego ja, molim ga da mi se javi barem u inbox, rado ću objelodaniti sve pod milim bogom što dostavi u Bandićevu obranu.
Jer hajde da samo časkom vidimo čemu bilo kojem gradu služi imovina. Služi za javne potrebe građana ili da se na njoj zarađuje novac koji će se opet iskoristiti za potrebe građana. A ovdje je, umjesto grada, financijski trijumfirao Krajina, slučajno poznat kao vozač gospodina gradonačelnika. Pritom je njegov senzacionalni profit izravno i galantno sufinancirao njegov bivši šef Milan Bandić, naravno, na teret naše zajedničke gradske imovine.
Dilovi po zagrebački
Ma koji bi grad na svijetu dozvolio da njegovu imovinu danu u najam bilo koji najmoprimac unovčuje u podnajmu? Ali ovaj grad poznat je po takvim dilovima.
Tako Bandić, recimo, ‘surađuje’ i s drugim genijalnim biznismenom, Jozom Brkićem, bratom Vase Brkića. Njemu povoljno iznajmljuje gradske prostore, a onda ih vrli Jozo – pod šifrom zajedničkog ulaganja s poslovnim partnerima – pretvara u barove, salone za manikuru, frizeraje, teretane, dućane i apartmane za najam. Ove godine mediji su objavili da Jozo Brkić taj zgodni biznis tjera preko 37 poduzeća koje je pootvarao lege artis i s kojima je dobio u najam 26 prostora u vlasništvu Grada Zagreba, sad već možda i više, mahom na atraktivnim lokacijama u centru.
Svakoga tko u Zagrebu plaća luđački prirez od 18 posto jako bi zanimalo je li DORH ikad povirio što se tu događa, kako i po kojoj šemi majstori dijele masnu zaradu stečenu mešetarenjem dobrima u javnom vlasništvu. Ali iz DORH-a o toj najam-podnajam grani gospodarstva vijesti nema. Glavno da svi odgovorni samo pričaju kako su se pretrgli boreći se protiv korupcije.