O tome ne pišete, opominje me sinoć gospođa iz Zagreba koja je više godina radila u velikom ukrajinskom gradu kao izaslanica za resor ljudskih prava jedne ugledne međunarodne organizacije. Žao mi je tih ljudi, kaže, ali neću zauzimati stranu kao što vi to činite.
Demokracija se popravlja u miru, ne pod bombama
Rekla sam joj na to kako je – sve dok Putinova armada hara Ukrajinom – za mene potpuno irelevantna činjenica da napadnuta država nije uzorna demokracija. Demokracija se popravlja u miru, a ne pod bombama, svaka država ima pravo na to. A vojna agresija, u kojoj se osvajaju tuđi teritoriji, ubija i protjeruje civilno stanovništvo i cijeli gradovi pretvaraju u prah i pepeo – za mene je crta na kojoj ni o čemu drugome više ne može i ne treba biti rasprave.
Ukrajina, uostalom, živi u stanju invazije već osmu godinu, od Putinove aneksije Krima 2014. godine, ukrajinskog poluotoka koji je velik točno kao pola Hrvatske. Utoliko im se možda može malo i progledati kroz prste što se u tom razdoblju sukoba, previranja i straha nisu izgradili u uzornu demokraciju i što novi predsjednik Zelenski, u službi od 2019. godine, nije uspio odgovoriti svim izazovima izgradnje boljeg društva.
Koji su to izazovi bili, reći će nam vrlo pouzdan izvor, a to je Human Rights Watch, globalna organizacija za zaštitu i promicanje ljudskih prava sa sjedištem u New Yorku i uredima u Moskvi, Berlinu, Bruxellesu, Chicagu, Ženevi, Johannesburgu, Londonu, Los Angelesu, Parizu, San Franciscu, Tokiju, Torontu i Washingtonu.
Izvještaj o stanju ljudskih prava u Ukrajini
Iz redovitih godišnjih izvještaja Human Rights Watcha o stanju ljudskih prava u državama svijeta mediji obično prenesu samo dio koji se tiče njihove zemlje tako da će se u Hrvatskoj sadržaj podnaslova ”Ukrajina” iz ovogodišnjeg izdanja uglavnom čitati po prvi put. Izvještaj HRW za 2022. godinu publiciran je početkom godine, dakle prije prvog dana Putinovog rata, a analiza se odnosi na prethodnu godinu. Upozorenja Human Rights Watcha prenosimo zato da se vidi s kojim je unutarnjim problemima Ukrajina dočekala ulazak tenkova Ruske Federacije i kako je na njih odgovarala prije nego što je nastupio ovaj pakao.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Idemo, dakle, na izvještaj, a on se velikim dijelom bavi stanjem u pobunjeničkim regijama pod ruskom palicom, Donjecku i Luhansku (Donbas), i na prethodno anektiranom Krimu. HRW je utvrdio da se upravo u tim dijelovima Ukrajine, gdje je centralna vlast istisnuta, događaju najgora i najmasovnija kršenja ljudskih prava civilnog stanovništva, a njihovi su protagonisti ”oružane skupine oslonjene na podršku Rusije”.
Tortura, odvođenje ljudi i otmice
”Oružani konflikt u regiji Donbas predstavlja veliku prijetnju sigurnosti već osiromašenih građana”, piše HRW, a ona uključuje smanjenu dostupnost hrane, stanovanja, školovanja, zdravstvene zaštite i mirovina. Sukobi se nastavljaju unatoč službenom prekidu vatre, a u njima konstantno stradava stanovništvo. Prema podacima misije UN-a, u prvih šest mjeseci prošle godine, u granatiranjima i pucnjavama ubijeno je i ranjeno 56 civila.
Naoružane skupine koje podupire Rusija nastavljaju s torturom, odvođenjem ljudi i otmicama, navodi se u izvještaju. U srpnju prošle godine te su skupine držale u zarobljeništvu 300 do 400 osoba s područja Donbasa.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Nije prijavljeno da bi ukrajinske vlasti postupale na isti način. No, istraga o slučajevima navodnog odvođenja ljudi u zatvoreništvo 2016. godine, za što se sumnjiče ukrajinske tajne službe, još uvijek je otvorena i ne daje rezultata. Kao čin dobre volje, u kolovozu 2021. ukrajinska je vlada privremeno suspendirala propis po kome su se umirovljenici iz područja koja nisu pod kontrolom vlasti morali posebno registrirati da bi mogli primati penziju.
Muškarci na okupiranom Krimu prisilno mobilizirani
Što se tiče okupiranog Krima, stanje nije ništa bolje. U Donbasu i na Krimu građani nemaju adekvatnu liječničku skrb. Oko 1,3 milijuna ljudi ne može dobiti pomoć liječnika, a posebno su ugrožene žene i trudnice. HRW izražava zabrinutost i zbog toga što se muškarci na Krimu prisilno mobiliziraju u ruske vojne snage, a djecu se u okviru nastave izlaže ratnoj propagandi.
Oktroirane ruske vlasti i dalje progone krimske Tatare sumnjičeći ih da su bliski islamističkoj skupini Hizb ut-Tahrir koja je u Rusiji zabranjena kao teroristička organizacija, ali je u Ukrajini legalna. Deseci krimskih Tatara s takvim su optužnicama osuđeni na zatvorske kazne, a samo u veljači i kolovozu prošle godine 11 Tatara je uhapšeno, naglašava se u izvještaju HRW-a. Policija je u rujnu došla na vrata i jednom od posljednjih tatarskih vođa koji su ostali na Krimu, Narimanu Džhajalu, s optužbom da ”pomaže u sabotažama” protiv putinovskog poretka.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ruska policija na Krimu upada i u kuće jehovinih svjedoka koje, po uzoru na zakon u Rusiji, tretira kao ”ekstremiste”. Pripadnik crkve Jehovinih svjedoka Viktor Stašivski osuđen je u rujnu na 6,5 godina zatvora zbog ”organiziranja aktivnosti ekstremističke organizacije”.
Mlitava borba protiv korupcije i ekstremističke skupine
Kritike koje se odnose na ukrajinsku vladu i dio zemlje u kome se može provoditi ustavni poredak najviše se tiču pravosuđa, mlitave borbe protiv korupcije te neobuzdanog bujanja desnih ekstremističkih skupina koje u društvu šire mržnju protiv etničkih manjina, gay populacije i ljudskopravaških organizacija i aktivista.
U izvještaju se upozorava na niz problema, primjerice da je ukrajinski Ustavni sud oduzeo temeljne alate za djelovanje antikorupcijskoj agenciji. S kritikom je primljen i prijedlog novog zakona o reformi tajnih službi po kome službe dobivaju ogromne ovlasti bez garancija za zaštitu prava građana. Pravosuđem se još vuku i slučajevi vezani uz hapšenja, torturu i suđenja zbog prosvjeda na glavnom trgu u Kijevu 2014. godine
Članak se nastavlja ispod oglasa
Upozorava se i na smjenu glavnog državnog odvjetnika Gyunduza Mamedova s mjesta direktora vladinog odjela za ratne zločine koje organizacije za zaštitu ljudskih prava smatraju politički motiviranim.
Progoni i napadi na ukrajinske novinare
Posebno poglavlje novog Izvještaja HRW-a posvećeno je progonu i fizičkim napadima na ukrajinske novinare, antikorupcijske aktiviste i udruge koje štite okoliš pri čemu su, kako se konstatira, istrage takvih slučajeva spore i neefikasne. Citiraju se podaci ukrajinskog Instituta za javno informiranje da su u devet mjeseci 2021. zabilježena 73 slučaja blokiranja novinara u radu, 17 premlaćivanja i 12 prijetnji.
U nedogled se razvlače procesi za ubojstvo novinara Pavela Šeremeta 2016. godine i aktivistice Katarine Handžiuk 2018. Nakon Putinove invazije na Ukrajinu možda će i Human Rights Watch drugačije gledati na ovdje kritizirani dekret predsjednika Zelenskog o zabrani triju proruskih TV kanala ”zbog aktivnosti koje prijete nacionalnoj sigurnosti i suverenitetu i teritorijalnom integritetu Ukrajine”.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Simpatije Human Rights Watcha ne izazivaju ni militantne akcije civilne scene krajnje desnice protiv svega što im smeta i ovdje u Hrvatskoj.
Ukrajina doista nije uzorna demokracija, ali…
To su, dakako, LGBT osobe, ženska prava, manjine, u Ukrajini posebno Romi, itd. Policiji se bilježi plus što je spriječila napade na Gay Pride u Harkivu i Odesi, gdje je privedeno preko 50 osoba koje su pokušavale nasrnuti na sudionike povorke. Četiri osobe iz jedne desničarske skupine uhićene su u ožujku zbog napada na ženski marš u Kijevu povodom Dana žena. Navode se korektne reakcije policije i u drugim sličnim slučajevima, ali i indicije da policija od 2017. godine sabotira slučaj ubojstva romskog lidera Mikole Kapitskog.
U posljednjem dijelu Izvještaja HRW-a o Ukrajini nabrajaju se razni sastanci s ukrajinskim vlastima i predsjednikom Zelenskim na međunarodnom planu te da su na svima njima glavne teme bile reforma pravosuđa u zemlji, oštro suzbijanje korupcije i nužnost usvajanja politika kojima će se dokinuti diskriminacija manjinskih društvenih skupina.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ovaj mali kroki pokazuje da su moji kritičari djelomično u pravu jer Ukrajina doista nije uzorna demokracija. No to se – nikako i nipošto – ne smije dovoditi u bilo kakvu kauzalnu vezu s Putinovom oružanom intervencijom, niti ikome smije poslužiti za bilo kakav ”ali”. Putinu nije mjesto u Ukrajini i to je sve što sada treba reći. To je objektivnost koju nalaže ovakav trenutak. A sve ostalo opet postaje tema tek kad on povuče svoju vojsku i prestane ubijati ukrajinski narod.
Sve dok Putinova armada hara Ukrajinom, za mene je potpuno irelevantno da napadnuta država nije uzorna demokracija
Neki mi se javljaju s primjedbom da sam se "nekritički" opredijelila i da "navijam" za Ukrajinu
To što Ukrajina nije uzorna demokracija se - nikako i nipošto - ne smije dovoditi u bilo kakvu kauzalnu vezu s Putinovom oružanom intervencijom, niti ikome smije poslužiti za bilo kakav 'ali'. Putinu nije mjesto u Ukrajini i to je sve što sada treba reći
Neki naši promatrači drakonske ruske invazije na Ukrajinu javljaju mi se ovih dana s primjedbom da sam se ”nekritički” opredijelila, da ”navijam” za Ukrajinu i da su od mene očekivali više ”objektivnosti”. Dio njih su zaluđeni putinofili s kojima stvarno nemam volje raspravljati o elementarnim pojmovima, ali ima u toj skupini i onih koji kažu da ”nisu za Putina”, da je Putin diktator koji je upropastio i Rusiju, ali da im smeta što se zapadni mediji sada generalno okrenuli ”idealiziranju” Volodimira Zelenskog i njegove zemlje, a guraju pod tepih da Ukrajina ”nipošto nije uzorna demokracija”.
O tome ne pišete, opominje me sinoć gospođa iz Zagreba koja je više godina radila u velikom ukrajinskom gradu kao izaslanica za resor ljudskih prava jedne ugledne međunarodne organizacije. Žao mi je tih ljudi, kaže, ali neću zauzimati stranu kao što vi to činite.
Demokracija se popravlja u miru, ne pod bombama
Rekla sam joj na to kako je – sve dok Putinova armada hara Ukrajinom – za mene potpuno irelevantna činjenica da napadnuta država nije uzorna demokracija. Demokracija se popravlja u miru, a ne pod bombama, svaka država ima pravo na to. A vojna agresija, u kojoj se osvajaju tuđi teritoriji, ubija i protjeruje civilno stanovništvo i cijeli gradovi pretvaraju u prah i pepeo – za mene je crta na kojoj ni o čemu drugome više ne može i ne treba biti rasprave.
Ukrajina, uostalom, živi u stanju invazije već osmu godinu, od Putinove aneksije Krima 2014. godine, ukrajinskog poluotoka koji je velik točno kao pola Hrvatske. Utoliko im se možda može malo i progledati kroz prste što se u tom razdoblju sukoba, previranja i straha nisu izgradili u uzornu demokraciju i što novi predsjednik Zelenski, u službi od 2019. godine, nije uspio odgovoriti svim izazovima izgradnje boljeg društva.
Koji su to izazovi bili, reći će nam vrlo pouzdan izvor, a to je Human Rights Watch, globalna organizacija za zaštitu i promicanje ljudskih prava sa sjedištem u New Yorku i uredima u Moskvi, Berlinu, Bruxellesu, Chicagu, Ženevi, Johannesburgu, Londonu, Los Angelesu, Parizu, San Franciscu, Tokiju, Torontu i Washingtonu.
Izvještaj o stanju ljudskih prava u Ukrajini
Iz redovitih godišnjih izvještaja Human Rights Watcha o stanju ljudskih prava u državama svijeta mediji obično prenesu samo dio koji se tiče njihove zemlje tako da će se u Hrvatskoj sadržaj podnaslova ”Ukrajina” iz ovogodišnjeg izdanja uglavnom čitati po prvi put. Izvještaj HRW za 2022. godinu publiciran je početkom godine, dakle prije prvog dana Putinovog rata, a analiza se odnosi na prethodnu godinu. Upozorenja Human Rights Watcha prenosimo zato da se vidi s kojim je unutarnjim problemima Ukrajina dočekala ulazak tenkova Ruske Federacije i kako je na njih odgovarala prije nego što je nastupio ovaj pakao.
Idemo, dakle, na izvještaj, a on se velikim dijelom bavi stanjem u pobunjeničkim regijama pod ruskom palicom, Donjecku i Luhansku (Donbas), i na prethodno anektiranom Krimu. HRW je utvrdio da se upravo u tim dijelovima Ukrajine, gdje je centralna vlast istisnuta, događaju najgora i najmasovnija kršenja ljudskih prava civilnog stanovništva, a njihovi su protagonisti ”oružane skupine oslonjene na podršku Rusije”.
Tortura, odvođenje ljudi i otmice
”Oružani konflikt u regiji Donbas predstavlja veliku prijetnju sigurnosti već osiromašenih građana”, piše HRW, a ona uključuje smanjenu dostupnost hrane, stanovanja, školovanja, zdravstvene zaštite i mirovina. Sukobi se nastavljaju unatoč službenom prekidu vatre, a u njima konstantno stradava stanovništvo. Prema podacima misije UN-a, u prvih šest mjeseci prošle godine, u granatiranjima i pucnjavama ubijeno je i ranjeno 56 civila.
Naoružane skupine koje podupire Rusija nastavljaju s torturom, odvođenjem ljudi i otmicama, navodi se u izvještaju. U srpnju prošle godine te su skupine držale u zarobljeništvu 300 do 400 osoba s područja Donbasa.
Nije prijavljeno da bi ukrajinske vlasti postupale na isti način. No, istraga o slučajevima navodnog odvođenja ljudi u zatvoreništvo 2016. godine, za što se sumnjiče ukrajinske tajne službe, još uvijek je otvorena i ne daje rezultata. Kao čin dobre volje, u kolovozu 2021. ukrajinska je vlada privremeno suspendirala propis po kome su se umirovljenici iz područja koja nisu pod kontrolom vlasti morali posebno registrirati da bi mogli primati penziju.
Muškarci na okupiranom Krimu prisilno mobilizirani
Što se tiče okupiranog Krima, stanje nije ništa bolje. U Donbasu i na Krimu građani nemaju adekvatnu liječničku skrb. Oko 1,3 milijuna ljudi ne može dobiti pomoć liječnika, a posebno su ugrožene žene i trudnice. HRW izražava zabrinutost i zbog toga što se muškarci na Krimu prisilno mobiliziraju u ruske vojne snage, a djecu se u okviru nastave izlaže ratnoj propagandi.
Oktroirane ruske vlasti i dalje progone krimske Tatare sumnjičeći ih da su bliski islamističkoj skupini Hizb ut-Tahrir koja je u Rusiji zabranjena kao teroristička organizacija, ali je u Ukrajini legalna. Deseci krimskih Tatara s takvim su optužnicama osuđeni na zatvorske kazne, a samo u veljači i kolovozu prošle godine 11 Tatara je uhapšeno, naglašava se u izvještaju HRW-a. Policija je u rujnu došla na vrata i jednom od posljednjih tatarskih vođa koji su ostali na Krimu, Narimanu Džhajalu, s optužbom da ”pomaže u sabotažama” protiv putinovskog poretka.
Ruska policija na Krimu upada i u kuće jehovinih svjedoka koje, po uzoru na zakon u Rusiji, tretira kao ”ekstremiste”. Pripadnik crkve Jehovinih svjedoka Viktor Stašivski osuđen je u rujnu na 6,5 godina zatvora zbog ”organiziranja aktivnosti ekstremističke organizacije”.
Mlitava borba protiv korupcije i ekstremističke skupine
Kritike koje se odnose na ukrajinsku vladu i dio zemlje u kome se može provoditi ustavni poredak najviše se tiču pravosuđa, mlitave borbe protiv korupcije te neobuzdanog bujanja desnih ekstremističkih skupina koje u društvu šire mržnju protiv etničkih manjina, gay populacije i ljudskopravaških organizacija i aktivista.
U izvještaju se upozorava na niz problema, primjerice da je ukrajinski Ustavni sud oduzeo temeljne alate za djelovanje antikorupcijskoj agenciji. S kritikom je primljen i prijedlog novog zakona o reformi tajnih službi po kome službe dobivaju ogromne ovlasti bez garancija za zaštitu prava građana. Pravosuđem se još vuku i slučajevi vezani uz hapšenja, torturu i suđenja zbog prosvjeda na glavnom trgu u Kijevu 2014. godine
Upozorava se i na smjenu glavnog državnog odvjetnika Gyunduza Mamedova s mjesta direktora vladinog odjela za ratne zločine koje organizacije za zaštitu ljudskih prava smatraju politički motiviranim.
Progoni i napadi na ukrajinske novinare
Posebno poglavlje novog Izvještaja HRW-a posvećeno je progonu i fizičkim napadima na ukrajinske novinare, antikorupcijske aktiviste i udruge koje štite okoliš pri čemu su, kako se konstatira, istrage takvih slučajeva spore i neefikasne. Citiraju se podaci ukrajinskog Instituta za javno informiranje da su u devet mjeseci 2021. zabilježena 73 slučaja blokiranja novinara u radu, 17 premlaćivanja i 12 prijetnji.
U nedogled se razvlače procesi za ubojstvo novinara Pavela Šeremeta 2016. godine i aktivistice Katarine Handžiuk 2018. Nakon Putinove invazije na Ukrajinu možda će i Human Rights Watch drugačije gledati na ovdje kritizirani dekret predsjednika Zelenskog o zabrani triju proruskih TV kanala ”zbog aktivnosti koje prijete nacionalnoj sigurnosti i suverenitetu i teritorijalnom integritetu Ukrajine”.
Simpatije Human Rights Watcha ne izazivaju ni militantne akcije civilne scene krajnje desnice protiv svega što im smeta i ovdje u Hrvatskoj.
Ukrajina doista nije uzorna demokracija, ali…
To su, dakako, LGBT osobe, ženska prava, manjine, u Ukrajini posebno Romi, itd. Policiji se bilježi plus što je spriječila napade na Gay Pride u Harkivu i Odesi, gdje je privedeno preko 50 osoba koje su pokušavale nasrnuti na sudionike povorke. Četiri osobe iz jedne desničarske skupine uhićene su u ožujku zbog napada na ženski marš u Kijevu povodom Dana žena. Navode se korektne reakcije policije i u drugim sličnim slučajevima, ali i indicije da policija od 2017. godine sabotira slučaj ubojstva romskog lidera Mikole Kapitskog.
U posljednjem dijelu Izvještaja HRW-a o Ukrajini nabrajaju se razni sastanci s ukrajinskim vlastima i predsjednikom Zelenskim na međunarodnom planu te da su na svima njima glavne teme bile reforma pravosuđa u zemlji, oštro suzbijanje korupcije i nužnost usvajanja politika kojima će se dokinuti diskriminacija manjinskih društvenih skupina.
Ovaj mali kroki pokazuje da su moji kritičari djelomično u pravu jer Ukrajina doista nije uzorna demokracija. No to se – nikako i nipošto – ne smije dovoditi u bilo kakvu kauzalnu vezu s Putinovom oružanom intervencijom, niti ikome smije poslužiti za bilo kakav ”ali”. Putinu nije mjesto u Ukrajini i to je sve što sada treba reći. To je objektivnost koju nalaže ovakav trenutak. A sve ostalo opet postaje tema tek kad on povuče svoju vojsku i prestane ubijati ukrajinski narod.