Ovo sad već miriše nevjerojatno poznato. Dugotrajna vlast HDZ-a, bahati lider koji sve više docira javnosti, odbija odgovornost, napada političke neistomišljenike. I afere, afere, afere, pa dubinska zgađenost javnosti nepravdom i korupcijom koja se polako pretvara u jasno usmjereni bijes.
Samo dva puta je HDZ u Hrvatskoj izgubio parlamentarne izbore u trideset godina. I oba puta je situacija bila vrlo slična, Hrvatska demokratska zajednica se slomila pod teretom stanja koje je naslijedila od svojih bivših lidera. Prije 22 godine nakon smrti Franje Tuđmana, a 2011. se HDZ Jadranke Kosor nije mogao izboriti s naslijeđem Ive Sanadera.
Andrej Plenković nije bivši, niti je HDZ (još) u izgubljenoj poziciji. Ali, sve je više znakova da HDZ Andreja Plenkovića na poznati način, sve brže ponire, srlja prema izbornom porazu.
Nije stvar u anketama
U zemlji u kojoj svaki izvještaj o rezultatima anketa počinje s rečenicom poput “unatoč aferama, HDZ je još uvijek uvjerljivo najjača stranka”, ovakva prognoza može djelovati poput loše šale. Međutim već i malo dublji pogled u brojke otkriva kako trendovi više nisu tako povoljni i kako su i izazovi i izazivači sve ozbiljniji.
No, nije stvar u anketama. Stvar je u društvenoj atmosferi koja se sve jasnije zgušnjava, koja malo po malo, aferu po aferu, propust po propust, kao osnovni politički imperativ u Hrvatskoj na prvo mjesto stavlja samo jedno – smjenu HDZ-a. Uostalom, to je već prepoznao i notorni populist Mislav Kolakušić koji se već želi ukrcati na tu priču kako bi riješio još pet godina berićetnog mandata u Europskom parlamentu.
Klica poraza
Nesposobnost, improvizacija i korupcija polako postaju prevladavajući opisi za aktualnu vlast – od groznog pandemijskog poraza, preko debakla s obnovom, pa do serija mučnih afera, poput cijele storije sa stanom predstojnika Ureda premijera, koji se, eto, lažno prijavio izvan Zagreba kako bi lakše sredio državni stan. I koji je dotad, sasvim slučajno, živio u zagrebačkom stanu supruge prijatelja koji je, jamačno još slučajnije, postao veleposlanik u Alžiru.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Čak ni sve te afere, same za sebe, možda ne djeluju kao da nose klicu budućeg poraza, u odnosu na politički pristup premijera Plenkovića koji će, da obrani sebe, svoje ljude i svoju politiku na giljotinu poslati i zdravi razum, i državne institucije (pogotovo one koje bi trebale biti neovisne), i elementarni osjećaj pristojnosti i srama.
Država je HDZ, HDZ je Plenković
Svi oni kojima, naime, ne može direktno upravljati, za premijera su karikaturalno nesposobni neprijatelji – i opozicija, cijela, bez izuzetka, i mediji kojima Plenković ima žarku želju određivati što će i kako objavljivati. One koje se ne da pripitomiti političkim kadroviranjem, zakonskim izmjenama, te državnim novcem, pritom, smješta u kategoriju tajnovitih demontera države. Jer, država, to je jasno HDZ i institucije koje je sebi HDZ podčinio. HDZ je, jasno, Andrej Plenković.
A Andreju Plenkoviću na vrata osim sve teže preglednih afera njegovih ljudi, kucaju i nezgodniji svati. Dok je za DORH nakon slučaja Žalac teško očekivati minimum minimuma nezavisnosti, Europski ured javnog tužitelja predstavlja novu, nepredvidivu varijablu. Jer bi još netko iz ladice u Gajevoj mogao odjednom osvanuti u Remetincu, a onda stvari postaju još nezgodnije nepredvidive.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ono kad moraš braniti Horvata u Saboru
S druge strane, pritišću i politički promašaji koji se ne može sakriti ni najskupljim PR-make upom. Obnova nakon potresa ide toliko sporo da već i stranka pomalo gubi strpljenje s resornim ministrom Darkom Horvatom kojeg će – na svoju sramotu – morati braniti pred oporbenim zahtjevom za opozivom za koji tjedan u Saboru.
Sasvim realno izgleda i da se Plenkoviću dogodi majka svih političkih šamara – da Hrvatska mora vratiti više milijardi kuna Europskom fondu solidarnosti, jer ih nije uspjela iskoristiti za sanaciju posljedica potresa. Premijeru koji se hvalio da produženje roka za iskorištavanje tog novca može dobiti jednim pozivom u Bruxelles bio bi to ne samo atak na državnu blagajnu i na politički rejting stranke, bio bi to i bolan udarac za njegov ego.
I tako, kap po kap, slučaj po slučaj, poraz po poraz, sve je jači miris s kraja devedesetih ili prijelaza s prvog na drugo desetljeće ovog stoljeća. HDZ – bez obzira na ankete (koje, opet, i nisu baš tako blistave kao što kruži priča) – srlja u pravcu izbornog poraza.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Sve je više znakova da HDZ Andreja Plenkovića srlja prema izbornom porazu
Neprestane afere, krupni politički promašaji, bahato poistovjećivanje države sa strankom, a stranke s vođom - ima li nade za njih?
Nije stvar u anketama. Stvar je u društvenoj atmosferi koja se sve jasnije zgušnjava, koja malo po malo, aferu po aferu, propust po propust, kao osnovni politički imperativ u Hrvatskoj na prvo mjesto stavlja samo jedno - smjenu HDZ-a
Ovo sad već miriše nevjerojatno poznato. Dugotrajna vlast HDZ-a, bahati lider koji sve više docira javnosti, odbija odgovornost, napada političke neistomišljenike. I afere, afere, afere, pa dubinska zgađenost javnosti nepravdom i korupcijom koja se polako pretvara u jasno usmjereni bijes.
Samo dva puta je HDZ u Hrvatskoj izgubio parlamentarne izbore u trideset godina. I oba puta je situacija bila vrlo slična, Hrvatska demokratska zajednica se slomila pod teretom stanja koje je naslijedila od svojih bivših lidera. Prije 22 godine nakon smrti Franje Tuđmana, a 2011. se HDZ Jadranke Kosor nije mogao izboriti s naslijeđem Ive Sanadera.
Andrej Plenković nije bivši, niti je HDZ (još) u izgubljenoj poziciji. Ali, sve je više znakova da HDZ Andreja Plenkovića na poznati način, sve brže ponire, srlja prema izbornom porazu.
Nije stvar u anketama
U zemlji u kojoj svaki izvještaj o rezultatima anketa počinje s rečenicom poput “unatoč aferama, HDZ je još uvijek uvjerljivo najjača stranka”, ovakva prognoza može djelovati poput loše šale. Međutim već i malo dublji pogled u brojke otkriva kako trendovi više nisu tako povoljni i kako su i izazovi i izazivači sve ozbiljniji.
No, nije stvar u anketama. Stvar je u društvenoj atmosferi koja se sve jasnije zgušnjava, koja malo po malo, aferu po aferu, propust po propust, kao osnovni politički imperativ u Hrvatskoj na prvo mjesto stavlja samo jedno – smjenu HDZ-a. Uostalom, to je već prepoznao i notorni populist Mislav Kolakušić koji se već želi ukrcati na tu priču kako bi riješio još pet godina berićetnog mandata u Europskom parlamentu.
Klica poraza
Nesposobnost, improvizacija i korupcija polako postaju prevladavajući opisi za aktualnu vlast – od groznog pandemijskog poraza, preko debakla s obnovom, pa do serija mučnih afera, poput cijele storije sa stanom predstojnika Ureda premijera, koji se, eto, lažno prijavio izvan Zagreba kako bi lakše sredio državni stan. I koji je dotad, sasvim slučajno, živio u zagrebačkom stanu supruge prijatelja koji je, jamačno još slučajnije, postao veleposlanik u Alžiru.
Čak ni sve te afere, same za sebe, možda ne djeluju kao da nose klicu budućeg poraza, u odnosu na politički pristup premijera Plenkovića koji će, da obrani sebe, svoje ljude i svoju politiku na giljotinu poslati i zdravi razum, i državne institucije (pogotovo one koje bi trebale biti neovisne), i elementarni osjećaj pristojnosti i srama.
Država je HDZ, HDZ je Plenković
Svi oni kojima, naime, ne može direktno upravljati, za premijera su karikaturalno nesposobni neprijatelji – i opozicija, cijela, bez izuzetka, i mediji kojima Plenković ima žarku želju određivati što će i kako objavljivati. One koje se ne da pripitomiti političkim kadroviranjem, zakonskim izmjenama, te državnim novcem, pritom, smješta u kategoriju tajnovitih demontera države. Jer, država, to je jasno HDZ i institucije koje je sebi HDZ podčinio. HDZ je, jasno, Andrej Plenković.
A Andreju Plenkoviću na vrata osim sve teže preglednih afera njegovih ljudi, kucaju i nezgodniji svati. Dok je za DORH nakon slučaja Žalac teško očekivati minimum minimuma nezavisnosti, Europski ured javnog tužitelja predstavlja novu, nepredvidivu varijablu. Jer bi još netko iz ladice u Gajevoj mogao odjednom osvanuti u Remetincu, a onda stvari postaju još nezgodnije nepredvidive.
Ono kad moraš braniti Horvata u Saboru
S druge strane, pritišću i politički promašaji koji se ne može sakriti ni najskupljim PR-make upom. Obnova nakon potresa ide toliko sporo da već i stranka pomalo gubi strpljenje s resornim ministrom Darkom Horvatom kojeg će – na svoju sramotu – morati braniti pred oporbenim zahtjevom za opozivom za koji tjedan u Saboru.
Sasvim realno izgleda i da se Plenkoviću dogodi majka svih političkih šamara – da Hrvatska mora vratiti više milijardi kuna Europskom fondu solidarnosti, jer ih nije uspjela iskoristiti za sanaciju posljedica potresa. Premijeru koji se hvalio da produženje roka za iskorištavanje tog novca može dobiti jednim pozivom u Bruxelles bio bi to ne samo atak na državnu blagajnu i na politički rejting stranke, bio bi to i bolan udarac za njegov ego.
I tako, kap po kap, slučaj po slučaj, poraz po poraz, sve je jači miris s kraja devedesetih ili prijelaza s prvog na drugo desetljeće ovog stoljeća. HDZ – bez obzira na ankete (koje, opet, i nisu baš tako blistave kao što kruži priča) – srlja u pravcu izbornog poraza.