Priča s datumom parlamentarnih izbora, jedna od redovno glavnih zabava političkih kuloara kako se bliži izborna godina, ima ovaj put i jednu izrazito štetnu verziju koja se povremeno pojavi u javnosti. Iako, naime, sve više ljudi iz vladajuće stranke operira s informacijom da će parlamentarni izbori biti u proljeće, nekoliko mjeseci prije izbora za Europski parlament, ne odbacuje se u potpunosti ni druga mogućnost, da se obje ove izborne utrke održe istog dana, 6. lipnja 2024. godine. Takva odluka bila bi višestruko štetna.
Prvo treba jasnije ocrtati cijelu scenu. Krajnji rok do kojeg se moraju održati izbori za novi saziv Hrvatskog sabora je 20. rujna. Kako su prošli parlamentarni izbori održani 5. srpnja 2020. godine, redovni četverogodišnji mandat, dakle, završava u ljeto, što je neki kasnoljetni termin činilo uobičajenom pretpostavkom o datumu na koji će se birati novi Sabor.
Europske ambicije
Ta priča se, međutim, u posljednje vrijeme sve češće počela dovoditi u pitanje zbog potencijalnih europskih ambicija premijera Andreja Plenkovića. Ključne europske funkcije, naime, dijelit će se u tjednima i mjesecima nakon izbora za Europski parlament. Po redovnom rasporedu, Plenković bi tad bio usred domaće predizborne kampanje. Otud, dakle, pretpostavka o nekim ranijim izborima, koja se sad već u javnosti tretira kao najizglednija.
Doista, Plenković bi nakon eventualne pobjede na ranoproljetnim izborima imao širom otvorene ruke za pokušaj zadovoljavanja navodne europske ambicije. No, slično bi bilo, možda tek malo nezgodnije (pregovaralo bi se, naime, u isto vrijeme i u Hrvatskoj i Bruxellesu) i kad bi se izbori održali istog dana kao oni za Europski parlament.
Hrpa promašenih argumenata
Nema sumnje da bi takav kalendar imao podršku dobrog dijela javnosti. “Prištedili” bi jednu kampanju, dva različita tipa izbora bi se riješilo jednim izlaskom na biralište, uštedio bi se novac za organizaciju izbora, a na kraju krajeva, povećala bi se i tragično loša izlaznost (dosad najviša – 29,85 posto). Svi ovi argumenti su promašeni.
Istina, izlaznost bi nesumnjivo bila viša da se EU izbori održe istog dana kao i parlamentarni. Birači bi, jednostavno, imali još jedan papir za zaokruživanje i malo tko bi od njih bi odbio učiniti takav napor. I eto, odjednom bi Hrvatska, s izlaznošću od vjerojatno preko 50 posto, odskočila iz grupe crnih ovaca EU zemalja koje ne zanimaju baš izbori za EU parlament.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Dvjesto drugi plan
Problem je što bi ta izlaznost, jednostavno, bila lažna. Birači bi na izbore došli zato jer bi ih zanimalo tko će vladati zemljom, a EU papir bi odradili samo usput.
Jasno je da bi u takvim okolnostima sve vezano za izbore za tijelo EU koje zasjeda u Strasbourgu i Bruxellesu bilo ne u drugom, nego u dvjesto drugom planu. Uz okršaj HDZ-a i opozicije za Sabor, bitka za tijelo koje sukreira pravila po kojima živi Unija bila bi dočekana i praćena s oduševljenjem i pažnjom kojom publika prati reklame za vrijeme Youtube videa.
Marginalizacija demokracije
Ne bi bilo ni neke posebne uštede. Bez obzira na isti datum izbora morale bi se otisnuti jednake količine glasačkih listića. Birački odbore za parlamentarne i europske izbore ne bi mogli činiti isti ljudi, tako da bi se i na njihove naknade potrošila ista količina novca kao da su izbori odijeljeni mjesecima ili godinama.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ukratko, jedini rezultat spajanja izbora bila bi krajnja marginalizacija europskih izbora, europskog parlamenta i Europske unije čiji je Hrvatska član, evo, već deset godina. U krajnjoj liniji, bio bi to korak unatrag u smislu ionako niske demokratske osviještenosti i informiranosti domaće javnosti i o demokratskim procesima i Europskoj uniji kao takvoj. Koji bi se, u perspektivi, lako mogao pokazati kao korak u – vrlo opasnom smjeru.
Sve se više priča da će parlamentarni i europski izbori biti isti dan, jer tako odgovara premijeru. To je jako loša ideja
Politički kuloari uglavnom drže da će izbori za Sabor biti u rano proljeće. No, postoji još jedna ideja
Uz okršaj HDZ-a i opozicije za Sabor, bitka za tijelo koje sukreira pravila po kojima živi Unija bila bi dočekana i praćena s oduševljenjem i pažnjom kojom publika prati reklame za vrijeme Youtube videa
Priča s datumom parlamentarnih izbora, jedna od redovno glavnih zabava političkih kuloara kako se bliži izborna godina, ima ovaj put i jednu izrazito štetnu verziju koja se povremeno pojavi u javnosti. Iako, naime, sve više ljudi iz vladajuće stranke operira s informacijom da će parlamentarni izbori biti u proljeće, nekoliko mjeseci prije izbora za Europski parlament, ne odbacuje se u potpunosti ni druga mogućnost, da se obje ove izborne utrke održe istog dana, 6. lipnja 2024. godine. Takva odluka bila bi višestruko štetna.
Prvo treba jasnije ocrtati cijelu scenu. Krajnji rok do kojeg se moraju održati izbori za novi saziv Hrvatskog sabora je 20. rujna. Kako su prošli parlamentarni izbori održani 5. srpnja 2020. godine, redovni četverogodišnji mandat, dakle, završava u ljeto, što je neki kasnoljetni termin činilo uobičajenom pretpostavkom o datumu na koji će se birati novi Sabor.
Europske ambicije
Ta priča se, međutim, u posljednje vrijeme sve češće počela dovoditi u pitanje zbog potencijalnih europskih ambicija premijera Andreja Plenkovića. Ključne europske funkcije, naime, dijelit će se u tjednima i mjesecima nakon izbora za Europski parlament. Po redovnom rasporedu, Plenković bi tad bio usred domaće predizborne kampanje. Otud, dakle, pretpostavka o nekim ranijim izborima, koja se sad već u javnosti tretira kao najizglednija.
Doista, Plenković bi nakon eventualne pobjede na ranoproljetnim izborima imao širom otvorene ruke za pokušaj zadovoljavanja navodne europske ambicije. No, slično bi bilo, možda tek malo nezgodnije (pregovaralo bi se, naime, u isto vrijeme i u Hrvatskoj i Bruxellesu) i kad bi se izbori održali istog dana kao oni za Europski parlament.
Hrpa promašenih argumenata
Nema sumnje da bi takav kalendar imao podršku dobrog dijela javnosti. “Prištedili” bi jednu kampanju, dva različita tipa izbora bi se riješilo jednim izlaskom na biralište, uštedio bi se novac za organizaciju izbora, a na kraju krajeva, povećala bi se i tragično loša izlaznost (dosad najviša – 29,85 posto). Svi ovi argumenti su promašeni.
Istina, izlaznost bi nesumnjivo bila viša da se EU izbori održe istog dana kao i parlamentarni. Birači bi, jednostavno, imali još jedan papir za zaokruživanje i malo tko bi od njih bi odbio učiniti takav napor. I eto, odjednom bi Hrvatska, s izlaznošću od vjerojatno preko 50 posto, odskočila iz grupe crnih ovaca EU zemalja koje ne zanimaju baš izbori za EU parlament.
Dvjesto drugi plan
Problem je što bi ta izlaznost, jednostavno, bila lažna. Birači bi na izbore došli zato jer bi ih zanimalo tko će vladati zemljom, a EU papir bi odradili samo usput.
Jasno je da bi u takvim okolnostima sve vezano za izbore za tijelo EU koje zasjeda u Strasbourgu i Bruxellesu bilo ne u drugom, nego u dvjesto drugom planu. Uz okršaj HDZ-a i opozicije za Sabor, bitka za tijelo koje sukreira pravila po kojima živi Unija bila bi dočekana i praćena s oduševljenjem i pažnjom kojom publika prati reklame za vrijeme Youtube videa.
Marginalizacija demokracije
Ne bi bilo ni neke posebne uštede. Bez obzira na isti datum izbora morale bi se otisnuti jednake količine glasačkih listića. Birački odbore za parlamentarne i europske izbore ne bi mogli činiti isti ljudi, tako da bi se i na njihove naknade potrošila ista količina novca kao da su izbori odijeljeni mjesecima ili godinama.
Ukratko, jedini rezultat spajanja izbora bila bi krajnja marginalizacija europskih izbora, europskog parlamenta i Europske unije čiji je Hrvatska član, evo, već deset godina. U krajnjoj liniji, bio bi to korak unatrag u smislu ionako niske demokratske osviještenosti i informiranosti domaće javnosti i o demokratskim procesima i Europskoj uniji kao takvoj. Koji bi se, u perspektivi, lako mogao pokazati kao korak u – vrlo opasnom smjeru.