Sve se više priča da Plenković ide na visoku poziciju u EU. A tu dolazimo do problemčića, zamijenio bi ga Brkić
Premijerova seldiba u Bruxelles pokrenula bi niz političkih događaja koji bi možda i odgovarali HDZ-u
Na svakom velikom nogometnom natjecanju u posljednjih 25 godina s Hrvatskom je uvijek bila ista priča. Strani mediji svrstavali su je u kategoriju kandidata iz sjene, “dark horsea”, ekipe koja možda nije u najužem krugu favorita, ali svakoga može pobijediti. Kako je završilo prošlog ljeta u Rusiji ne treba podsjećati…
Ovog ljeta nema ni europskog, ni svjetskog prvenstva u nogometu, ali Hrvatska u stranim medijima opet figurira kao “dark horse”. Točnije, tu titulu se daje premijeru Andreju Plenkoviću kad se govori o raspodjeli najviših europskih funkcija nakon izbora za Europski parlament koji se održavaju ovog tjedna. Kadrovsko popunjavanje europskih institucija potrajat će do jeseni, kad nas, ako je suditi po pisanju uglednih stranih medija poput Financial timesa, Reutersa i Politica ne bi trebalo previše iznenaditi ukoliko sadašnji hrvatski premijer preseli u Bruxelles. Pritom, Plenković bi, kako se priča, mogao figurirati kao kandidat za šefa Europske komisije, potpredsjednika EK zaduženog za vanjsku i sigurnosnu politiku ili predsjednika Europskog vijeća.
Plenković poput Plenkovića
O mogućnosti premijerove selidbe u centar EU pričaju i domaći politički kuloari, s posebnim naglaskom na ono što bi se moglo događati u Zagrebu u slučaju da danas najmoćniji hrvatski političar odluči prihvatiti nove izazove i tako isprazni fotelju premijera i predsjednika HDZ-a. Ništa čudno, jer bi time u 10-12 mjeseci ionako nakrcanih važnim izbornim datumima (predsjednički izbori krajem ove i parlamentarni najesen sljedeće godine) dobili još i izbornu kampanju u HDZ-u, a postavilo bi se svakako i pitanje novog premijera i parlamentarne većine.
Da sve skupa nije samo dokono gatanje političkih krugova pokazuje sam Andrej Plenković. On, naime, niti jednom nije izričito demantirao mogućnost da preuzme neku od visokih funkcija u Bruxellesu. Odnosno, u odgovorima na pitanja o tome zvučao je poput Andreja Plenkovića iz intervjua “Globusu” u proljeće 2016. godine, kad je već bilo prilično jasno da se ozbiljno klima i Vlada Tihomira Oreškovića i pozicija Tomislava Karamarka. Na pitanje ima li ambicija kandidirati se za mjesto predsjednika HDZ-a Plenković je tad odgovorio kako to “u ovom trenutku nije tema”. Poznato je kako je ta priča završila.
Izbjegavanje odgovora
U razgovoru za Politico prije desetak dana na pitanje o govorkanjima da bi on mogao biti kandidat za neku od visokih europskih funkcija odgovorio je jednako uvjerljivo. “Moj radno mjesto je hrvatski premijer”. Još je manje uvjerljiva bila Plenkovićeva tvrdnja da nije čuo za takve špekulacije – pogotovo s obzirom na to da su o njima već pisali hrvatski mediji.
Plenković je u velikom razgovoru za Večernji list pretprošlog vikenda imao još jednu priliku odsječno kazati kako ne dolazi u obzir da preuzme neku europsku funkciju ove jeseni. I opet je lagano podsjetio na samog sebe iz proljeća 2016. godine: “Imam dovoljno posla kao hrvatski premijer”.
Ima vatre
Telegramovi sugovornici bliski HDZ-u nimalo ne dvoje u to da ima vatre u priči o Plenkovićevom mogućem preseljenju na neku od visokih funkcija u Bruxellesu.
“Interes postoji i on je obostran”, i sa strane Plenkovića, i europskih pučana, kaže nam jedan od njih. No, sumnja da trenutno postoji konkretan plan za dovođenje Plenkovića na neku od visokih dužnosti u EU ili da se o tome vode konkretni razgovori.
Još prošle godine bilo je “načelnih razgovora” o tome bi li hrvatski premijer bio zainteresiran da bude vodeći kandidat pučana na europskim izborima. Plenković je, kako se neslužbeno tvrdi, i tada bio načelno zainteresiran, ali nije bilo pravo vrijeme da napusti nacionalnu politiku.
Slaganje karata
Da bi hrvatski premijer došao u situaciju da bude u igri za neku od top pozicija u EU, moralo bi se posložiti jako puno karata. Morat će se voditi računa ne samo o političkoj zastupljenosti (obzirom da će većinu u EP sigurno imati koalicija više grupacija), nego i o geografiji, spolnoj ravnopravnosti… U svakom slučaju, malo tko smatra da je posve nemoguće da se ta domina poslože tako da na jednoj od čelnih EU funkcija osvane hrvatski premijer.
Izvjesno je, kako tvrdi jedan od naših izvora, da sam Plenković u ovom trenutku ne lobira za to, ali se činjenica da su se ugledni mediji u zadnje vrijeme raspisali o njemu u Zagrebu tumači kao dokaz da se “u europskim političkim krugovima razmatraju alternative” za slučaj da nakon izbora EU bude prisiljena tražiti kompromisne kandidate za EU dužnosti. Dakle, kandidate koji bi mogli pomiriti interese pučana, socijalista, liberala, Macrona…
U punoj snazi
“Plenković bi se mogao pojaviti kao prihvatljiva opcija. Ako se okolnosti poslože, nije nezamislivo” da karijeru nastavi u Bruxellesu, smatra jedan bivši diplomat. EPP trenutno u EU baš i nema blistavu kadrovsku situaciju. Njemačka kancelarka je na odlasku, austrijski kancelar potresen skandalom, mađarski premijer jednom nogom izvan EPP-a… A Plenković je u punoj političkoj snazi, što je bitno za odlazak na visoku europsku dužnost, rezonira Telegramov sugovornik.
Plenkovića su mnogi vidjeli na čelu neke od europskih institucija, ali ne sada, nego za pet godina, nakon što u Hrvatskoj odradi još jedan premijerski mandat. No, ta priča je u ovom trenutku na predugom štapu, pet godina je jako puno vremena. Hoće li Plenković dobiti još jedan mandat? Hoće li HDZ pobijediti na još jednim izborima? Hoće li se aktualni premijer dotad politički istrošiti? Unatoč ponekad raširenom mišljenju da je briselska politika rezervirana za već potrošene političke kadrove, to nije slučaj. Primjerice, 2004. godine je tadašnji portugalski premijer Jose Manuel Barroso dao ostavku na tu dužnost kako bi postao predsjednik Europske komisije.
Slučaj Brkić
Ako se karte doista tako poslože da iduće jeseni, kad će se dovršavati pregovori o ključnim EU funkcijama, pokažu Plenkovićev lik – što će se događati u Hrvatskoj?
Tu u priču ulazi – Milijan Brkić. Uzdrmani zamjenik predsjednika HDZ-a, protiv kojeg je podnijeta kaznena prijava zbog navodnog presretanja računalnih podataka četiriju žena i kojeg obrađuju institucije i mediji još od izbijanja afere SMS u rujnu, po sili funkcije koju obavlja bi mogao odjednom postati jako bitan. Naime, u slučaju prestanka mandata ili spriječenosti predsjednika, HDZ do stranačkih izbora koji se moraju održati u roku od šest mjeseci vodi – zamjenik predsjednika. To je u ovom trenutku baš Milijan Brkić.
Savršen tajming
“Ne ide se bez razloga tako žestoko na Brkića”, uvjeren je jedan od naših sugovornika bliskih HDZ-u. Teško bi bilo zamisliti da nakon svega stranku u nove izbore vodi čovjek kojeg se doživljava kao žestoko suprotstavljenog Plenkoviću i ostatku vodstva HDZ-a. Ukoliko se, međutim, Brkića natjera na odstupanje, na ovaj ili onaj način, onda bi osobu koja će voditi HDZ do stranačkih izbora odredilo Predsjedništvo, u kojem veliku većinu čine ljudi od Plenkovićevog povjerenja.
Sama izborna utrka u HDZ-u održala bi se do svibnja – točno u statutarnom roku (četiri godine od izbora Plenkovića za predsjednika stranke), što znači da bi ostalo još dosta vremena (cca pola godine) da se stranka pod novim liderom pripremi za parlamentarne izbore. S partnerima u Vladi i vladajućoj većini bi se relativno glatko dogovorio nastavak posla s novim premijerom, uz argument da nema smisla rušiti Vladu pred predsjedanje Hrvatske Europskom unijom u prvoj polovici 2020. godine, kad su najesen ionako redovni izbori.
Materijal za happy end
Mora se priznati da ovakav scenarij, Plenković u Bruxellesu, a nova osoba na čelu HDZ-a, daje materijala za happy end svima koji su u nju direktno uključeni. Glavni problem HDZ-a u ovom trenutku nije kako osvojiti najviše glasova na izborima, nego s kim složiti postizbornu koaliciju. Plenković se, naime, politički i osobno posvađao s cijelim nizom lidera stranaka na desnom centru i desnici koje bi im mogle biti prirodni partneri. Sadašnji, pak, poput HSLS-a, HNS-a i Milana Bandića bit će ili beznačajan, ili nikakav faktor nakon sljedećih izbora, pa su sve glasnije špekulacije o “velikoj koaliciji”. Koje, pak, s indignacijom odbijaju u SDP-u.
No, ako se Plenković makne iz slike i ispuni svoju političku ambiciju u Europskoj uniji, a HDZ preuzme netko drugi – možda bi to moglo povećati koalicijski potencijal ove stranke i olakšati joj put do stvaranja nove Vlade.
Glatko i bezbolno
Sve ovo su, jasno, špekulacije o budućnosti, udaljenoj i do godinu i pol dana. Osamnaest mjeseci u politici je prokleto puno vremena i mnoge vrijednosti u hrvatskoj političkoj jednadžbi se dotad mogu promijeniti.
Ukoliko Plenkovićev “dark horse” potencijal ne bude ostvaren, sasvim je dovoljno manevarskog prostora da se tvrdi kako hrvatski premijer nikad nije ni mislio napuštati brod kojim kormilari. Teško se, međutim, oteti dojmu da se u Hrvatskoj radi na tome da moguća tranzicija Zagreb-Bruxelles, bude odrađena glatko i bezbolno.