Svi pričaju o mogućem opozivu Donalda Trumpa ali koliko je to, u ovom trenu, realan scenarij
Prema trenutnim okolnostima u Washingtonu, to se vjerojatno neće dogoditi
Da će Donald Trump otpustiti šefa FBI-a Jamesa Comeya, nisu znali ni neki od njegovih najbližih suradnika. O tome su saznali onoga trenutka kada je objavljeno u medijima. Sada, tjedan dana nakon afere s Comeyjem u javnost je puštena vijest da je Trump pokušao zaustaviti istragu FBI-a o svojim vezama s Rusijom, što je dodatno povećalo šok u Washingtonu. Ovaj slučaj sada je na tragu jedne od najozloglašenijih afera u povijesti SAD-a, afere Watergate, piše Quartz.
Odvjetnici koji su radili za demokratske i republikanske predsjednike SAD-a sada se pitaju bi li Trump mogao biti opozvan s dužnosti jer se ogriješio o predsjedničku zakletvu. Naime, u ovom slučaju moglo bi se raditi o kaznenom djelu ometanja pravde, kao i mogućem ugrožavanju nacionalne sigurnosti Sjedinjenih Američkih Država. U tekstu koji je objavio New York Times stoji kako je Trump direktno tražio od Comeyja da zaustavi istragu o njegovom bivšem savjetniku Mikeu Flynnu.
Cijeli slučaj pomalo podsjeća na Watergate
Sve ovo dosta podsjeća na Watergate 21. stoljeća. Taj skandal značajno je potresao SAD, ali ujedno i pokazao da predsjednik SAD-a nije iznad zakona, bez obzira na moć koju mu daje funkcija na koju je izabran. U Kongresu se trenutno istražuju veze Rusa i Trumpa oko ruskog uplitanja u američke predsjedničke izbore, na kojima je u studenom prošle godine Trump pobijedio. Osim toga, i FBI provodi istragu o istoj stvari, a kada se njihov šef nije složio da prestane istraživati Flynna, 9. svibnja Trump mu je dao ostavku.
Trenutna situacija ide mu u korist
Na vrhuncu Watergatea, zbog pritisaka kojima je bio izložen, predsjednik Nixon je postajao sve paranoičaniji, emocionalno iscrpljen i izoliran od stvarnosti. Prema izvještajima koje je objavio CNN, Trump je u zadnje vrijeme sve izoliraniji i uznemireniji. Navodno sve rjeđe napušta Bijelu kuću. Njegovi politički neprijatelji sada imaju razloga likovati nad situacijom u kojoj se našao Trump, i nadati se da će ovo biti nastavak Nixonova blockbustera, a koji će rezultirati Trumpovom ostavkom.
I doista, sve više demokrata u Kongresu govori o mogućnosti pokretanja opoziva protiv Trumpa. I tu staje sličnost između skandala Watergate i ovoga u kojem se našao Trump. Naime, nakon istrage koja je trajala godinu i pol dana, Nixon je podnio ostavku, no i da nije, Senat bi svakako glasao za njegov opoziv. Suprotno tome, Donald Trump je u ovom trenutku prilično zaštićen od takvog krajnjeg ishoda. Odnos snaga u Washingtonu, politička stvarnost i ekstremne teškoće koje Ustav pretpostavlja u slučaju opoziva, dovoljan su razlog da se o Trumpovom opozivu prestane govoriti kao o realnoj mogućnosti.
Dobar dio republikanaca morao bi biti protiv Trumpa
Republikanci drže vlast u Washingtonu, a Trump dolazi iz njihovih redova. Bez njihove suglasnosti i podrške, postupak smjene američkog predsjednika ne može se pokrenuti. Prije nego Odbor za pravosuđe može pokrenuti istragu za predsjednikove eventualne zločine i prekršaje, i poslati na sud rezultate istrage, Zastupnički dom mora donijeti odluku da Odboru za to daje dozvolu. Obzirom na trenutni omjer snaga, demokrati bi za to trebali pridobiti najmanje 23 republikanca, koji bi podržali njihov zahtjev za opoziv.
Prema trenutnim okolnostima, to se neće dogoditi. Republikanski zastupnici nisu spremni podržati bilo kakvu inicijativu u vezi istrage Trumpovih veza s Rusijom. No, zamislimo drukčiju situaciju u kojoj FBI ili senatov Odbor zaključe da su Trumpovi suradnici, ali ne i on osobno, surađivali s ruskim obavještajcima na neki način i utjecali na kampanju Hillary Clinton. Pretpostavimo i da većina zastupnika republikanaca bude uvjerena da je Trump znao za to, ali nije poduzeo ništa da to zaustavi, ili da je možda čak isto odobrio. To bi bila osnova za opoziv, zar ne? To bi svakako bila osnova za opoziv.
Kako opozvati predsjednika?
Neki republikanci u ovom bi slučaju svakako mogli okrenuti leđa Trumpu i u pokušaju da sačuvaju vlastiti ugled, glasati protiv predsjednika koji je sudjelovao u nezakonitim radnjama. Veliki problem s opozivom je što je to vrlo naporan zadatak; nevjerojatno je teško maknuti američkog predsjednika s dužnosti. Političke okolnosti u Washingtonu, djelo za koje se tereti predsjednika i suglasnost u Senatu, predispozicije su za omogućavanje rasprave o opozivu. Nakon toga se odlučuje hoće li ona biti javna ili tajna. Prema Ustavu, dvije trećine, odnosno 67 zastupnika, mora biti protiv predsjednika.
Ako neka politička stranka nema ogromnu većinu od 100 mjesta, a što se nije dogodilo nekih 50 godina, republikanci i demokrati moraju biti suglasni u tome da je predsjednik počinio neki zločin. U Senatu koji je sada bipolaran, teško je da bi se dobar dio republikanaca okrenuo protiv Trumpa. I zato, dok neke nove snimke ili dokumenti ne izađu u javnost, koji će dodatno kompromitirati Trumpa, i tako na neki način natjerati republikance da se distanciraju od njega, opoziv vjerojatno nije izgledan scenarij. Ta tema može biti zanimljiva akademska ili pravna rasprava, no, politička atmosfera u Washingtonu morat će biti bitno drukčija kako bi proces opoziva postao realan.