Cijeli svijet priča o Yusri Mardini i reprezentaciji izbjeglica na Igrama, a priče su im prilično nevjerojatne
Deset sportaša predstavlja 65 milijuna izbjeglica raseljenih diljem svijeta
Olimpijske igre koje su noćas počele u Rio de Janeiru u povijest će biti upisane kao prve na kojima sudjeluje reprezentacija izbjeglica. Ekipa izbjeglica u Riju nastupa pod olimpijskom zastavom i ne predstavlja ni jednu određenu zemlju, nego “65 milijuna ljudi koji su zbog rata i progona raseljenih diljem svijeta”.
Deset sportaša koji čine reprezentaciju, a koji su morali pobjeći iz svojih zemalja, porijeklom su iz Sirije, Južnog Sudana, Etiopije i Demokratske Republike Kongo.
Svatko od njih ima dramatičnu životnu priču i put koji ih je doveo ovdje gdje su sada, a za nastup na ovogodišnjim Igrama izabrao ih je Međunarodni olimpijski odbor.
1. Yusra Mardini, plivanje
Najveću pažnju medija izazvala je osamnaestogodišnja Yusra Mardini, plivačica iz Sirije, koja je prošle godine spasila živote 20 izbjeglica od utapljanja u Mediteranu kad je sa sestrom i još dvije osobe (jer su jedine znale plivati) vukla brod kojem je motor otkazao. “Mi smo i dalje ljudi”, rekla je. “Nismo samo izbjeglice, mi smo kao i svi ostali na svijetu”. Yusra Mardini danas je nastupila u utrci na sto metara i pobijedila.
2. Rami Anis, plivanje
Rami Anis drugi je plivač u reprezentaciji, i natjecat će se u disciplini 100 metara slobodno. Dvadesetpetogodišnji Sirijac sudjelovao je na međunarodnim natjecanjima i prije rata u Siriji. Rami je s obitelji prvo pobjegao u Instabul, pa preko Grčke putovao do Belgije.
3. Yolande Mabika, judo
Yolande Mabika je judašica iz Demokratske republike Kongo. Rođena je u gradu Bukavu, Tijekom drugog rata u Kongu, odvojena je od roditelja i odvedena u dječji dom u Kinshasi. Tamo je počela trenirati judo. Nakon nastupa na Svjetskom prvenstvu koje se 2013. godine održavalo u Brazilu, Yolande je zatražila politički azil, nastupit će u kategoriji do 70 kg.
4. Popole Misenga, judo
Misenga je rođen 1992. godine u Kongu. Majka mu je ubijena kada je imao šest godina. Nakon njezine smrti, pobjegao je u prašumu i sam tumarao tjedan dana. Spašen je i odveden u dječji dom u Kinshasi, gdje je kao i Yolande Mabika počeo trenirati judo. Politički azil u Brazilu zatražio je nakon nastupa na svjetskom prvenstvu. Na Igrama u Riju nastupit će u kategoriji do 90 kg.
5. Yiech Pur Biel, atletika
Yiech je pobjegao iz Sudana zbog građanskog rata, i deset je godina živio u izbjegličkom kampu Kakuma u Keniji. Aktivno se počeo natjecati prošle godine, nakon što je primljen u Tegla Loroupe Foundation, humanitarnu organizaciju koja organizira atletska natjecanja na području Kenije i Ugande, a koja je ime dobila po slavnoj kenijskoj trkačici. Yiech će na Olimpijskim igrama nastupiti u utrci na 800 metara.
6. Rose Nathike Lokonyen, atletika
Rose Nathike Lokonyen je atletičarka iz Južnog Sudana koja je otamo pobjegla 2002. godine u izbjeglički kamp u Kakumi u Keniji. Od tada trenira u Keniji, a na Igrama u Riju natjecat će se u disciplini na 800 metara.
8. Paulo Amotun, atletika
Paulo Amotun je do prije nekoliko godina živio u Južnom Sudanu, u kojem je čuvao stoku koju je posjedovala njegova obitelj. Rat u Južnom Sudanu bjesnio je veći dio njegova života, i u konačnici natjerao njegovu obitelj na bijeg u susjednu Keniju. Trenirati je počeo pod vodstvom Tegle Loroupe, a natjecat će se u utrci na 1500 metara.
9. James Chiengjiek, atletika
James Chiengjiek atletičar je iz Južnog Sudana. Njegov otac je kao vojnik poginuo 1999. godine u Drugom sudanskom ratu, a James je s trinaest godina pobjegao u Keniju kako bi izbjegao da ga pobunjenici unovače u svoje redove.
10. Anjelina Nadai Lohalith, atletika
Anjelina Nadai Lohalith je dvadesetjednogodišnjakinja iz Južnog Sudana koja je zbrog rata pobjegla u izbjeglički kamp Kakuma. Počela je trenirati trčanje još tijekom osnovne škole u kampu i nastavila trenirati u okviru Tegla Loroupe Foundation. Sudjelovat će u utrci na 1500 metara.
10. Yonas Kinde, maraton
Yonas Kinde pobjegao je iz Etiopije u Luksemburg 2012. godine. Još kao tinejdžer počeo je trčati cross country i polumaratone, i s vremenom prešao na maratone. Domovinu je napustio zbog političkih problema i preselio u Luksemburg, u kojem je 2013. godine dobio međunarodnu zaštitu. On je sa 36 godina ujedno i najstariji sportaš u reprezentaciji izbjeglica i trčat će maraton.