Politika & Kriminal

Svi su očekivali da će premijer najaviti strože mjere tek nakon Vukovara. Ipak, današnjim istupom nadmašio je sve

Konstantno rušenje rekorda zaraženih i umrlih jasan je poraz Vladine politike improvizacije i kalkuliranja

Ozbiljna država bi odlučila da je zdravlje građana (koji dnevno umiru u desecima rušeći sve bizarne usporedbe s gripom) važnije od jedne propuštene memorijalne hodnje, pa čak i po cijenu interventne policije na vukovarskim ulicama. U Hrvatskoj su, pak, na čelu kolone hodali premijer i članovi Vlade

Licemjerje je jedna stvar. Ono što upravo izvode Andrej Plenković i njegova Vlada oko pandemije koronavirusa je sasvim nova, viša liga.

Cijela Hrvatska je, naime, očekivala baš ono što se događa, da premijer zabrinutim glasom nakon što bude održana Kolona sjećanja u Vukovaru, najavi da se ide na strože mjere. Ali, da će ih najaviti tako brzo, skoro dok su kafići u Vukovaru još puni posjetitelja, ipak je bilo mrvicu neočekivano.

Primjerno slučajna država

Tako Vukovar i ovogodišnja Kolona sjećanja, u kojoj je hodalo 20-ak puta više ljudi nego što je to dozvoljeno važećim epidemiološkim mjerama – onima koje se upravo postrožavaju – postaje simbol potpunog političkog, zdravstvenog i moralnog poraza načina na koji se Hrvatska nosila s pandemijom 2020. godine.

“Poanta svega je samodisciplina”, poručuje danas nakon svega ministar unutarnjih poslova u zemlji u kojoj ništa drugo – kao u pravoj slučajnoj državi – nije ni preostalo. Jer na državu koja donosi i provodi mjere zaštite zdravlja građana očito se ne može računati. Samo na vlastitu odgovornost i dobar komad sreće.

Daleko je Estonija

Frapantni su podaci posljednjih tjedana koji govore o potpunom debaklu. Konstantno rušenje rekorda dnevno zaraženih i umrlih, bolno pokazuju kako je odabir najliberalnijih mjera u Europi (uz Estoniju u kojoj je pozitivno pet posto testiranih, dakle 6-7 puta manje nego kod nas) bio očajan kompromis s političkom i ekonomskom stvarnošću.

Suočene s brutalnošću drugog vala gotovo sve zemlje EU su već donijele neku inačicu lockdowna i najveći dio ih bilježi značajan pad Covid-brojki. Hrvatska se na to nije usudila, zbog, sad je očito, straha od reakcija na prije svega eventualnu zabranu kolone u Vukovaru. Pritom, sigurno nije pomogla ni politička činjenica da se HDZ u tom gradu raspao i da Plenkovića na proljeće tamo čekaju gadni i simbolički prevažni lokalni izbori.

Nepodnošljivo dramatično

Ozbiljna država bi, međutim, odlučila da je zdravlje građana (koji dnevno umiru u desecima rušeći sve bizarne usporedbe s gripom) važnije od jedne propuštene memorijalne hodnje, pa čak i po cijenu interventne policije na vukovarskim ulicama. U Hrvatskoj su, pak, na čelu kolone hodali premijer i članovi Vlade. Da bi, eto, samo dvadesetak sati kasnije premijer najavljivao postrožavanje i kako je “važno da se svi pridržavaju mjera”.

Ova sramotna priča samo je kulminacija nevjerojatnih kompromisa koje su sa zdravljem građana, još tamo od travnja, radili Vlada i Stožer. Štoviše, još kad su improvizacija i nedisciplina naprasno prekinule turističku sezonu sredinom kolovoza, moglo se i očekivati da će, kad dođe hladnije vrijeme, stvari postati nepodnošljivo dramatične. I da će se vlast beznadno zaplesti u vlastitim krivim procjenama, strahom od donošenja odluka i sitnom političkom kalkulantstvu.

Covid-depresija

Samo, činjenica da je bilo predvidivo, ništa neće značiti onima koji su izgubili ili će izgubiti članove obitelji i onima koji će trpjeti zbog ekonomske štete kakvu će izazvati nekontrolirano širenje bolesti.

Hrvatska pritom i sama svojim djelima dodatno tone prema ekonomskoj Covid-depresiji. U situaciji straha koja će zakočiti osobnu potrošnju, Vlada nastavlja s potpuno autističnom poreznom reformom (i jednako autističnim odbijanjem moratorija na otplatu kredita), bitno povećavajući isključivo vrlo visoke plaće.

Ishod je ledeno predvidiv – ti novci će mahom završiti u štednji, za razliku od onih par stotina kuna na niže plaće koje bi završile u potrošnji i tako pomogle održanju domaćeg gospodarstva.

Epsko licemjerje

Jednako autistično se u ovom trenutku čini i religiozno inzistiranje na fiskalnoj odgovornosti, kako bi se krajem mandata ove Vlade Hrvatska mogla podičiti ulaskom u eurozonu.

U trenutku kad su kamate zanemarive, kad međunarodne ekonomske institucije pozivaju države da se zadužuju kako bi očuvale potrošnju i gospodarstvo, Hrvatska se – pozivajući se na očuvanje ekonomije! – ne usudi proglasiti ni light lockdown i donijeti novi ozbiljan paket mjera za pomoć pogođenim tvrtkama.

Katastrofa koju živimo je, ukratko, bila sasvim predvidiva još od ljeta. Posljedice pogrešnih odluka, nedostatka hrabrosti, suludih prioriteta i epskog licemjerja, plaćat ćemo još dugo nakon što cjepivo natjera Covid-19 u ladicu s lošim uspomenama.

Nastavite čitati