Svjedočenja šefova HRT-a u parnicama protiv Zovka su genijalna. Zaklinju se da tamo nema ni C od cenzure
U iskazima tvrde kako cenzura danas naprosto nije moguća i ekstenzivno poučavaju o uređivačkoj politici
Tri puta su, do danas, hrvatski sudovi presuđivali da je novinar HRT-a i predsjednik Hrvatskog novinarskog društva Hrvoje Zovko s pravom govorio o cenzuri na javnoj televiziji. Posljednji put baš ovoga tjedna, u ponedjeljak, kada ga je sudac Općinskog kaznenog suda u Zagrebu Domagoj Kurobasa nepravomoćno oslobodio HRT-ove optužbe da je klevetao govoreći o cenzuri.
Javni sevis je prethodno pravomoćno poražen u parnici u kojoj je od Zovka potraživao 250.000 kuna radi navodne povrede ugleda i časti HRT-a. Sada smo iščitali zapisnike ročišta i presude kojima su sudovi Zovku dali za pravo; zanimalo nas je kako su šefovi HRT-a i svjedoci s njihove strane argumentirali navodno nepostojanje pritisaka i cenzure na javnom servisu koji obilno plaćaju građani.
U iskazima tvrde kako cenzura danas naprosto nije moguća, poučavaju o uređivačkoj politici, a tu su i tvrdnje kako prozivke o cenzuri nisu provjerene. Dužnu pozornost posvetili smo iskazima bivšeg ravnatelja HRT-a Kazimira Bačića. On je nakon višemjesečnog boravka u Remetincu, zbog USKOK-ovih sumnji o upletenosti u ozbiljnu korupcijsku aferu, ekstenzivno svjedočio o tome kako je Zovko navodno oklevetao HRT i povrijedio mu ugled i čast.
Situacije s HRT-a
Početak ove mučne priče seže u 2018. godinu. Nakon što je, u kafkijanskoj situaciji, iz priopćenja medijima doznao da mu je njegova dugogodišnja kuća napisala otkaz, Zovko je javno istupio i progovorio o cenzuri na HRT-u. Među ostalim je ispričao kako mu je nadređena urednica, uslijed previranja u HDZ-u – prema njegovim tvrdnjama – kazala da se ostavi HDZ-a i neka se radije pozabavi SDP-om. Zbog tvrdnji o cenzuri, Zovko je postao čest gost na sudovima diljem države.
Njegove impresije o stanju na javnom servisu svjedočenjima je podržao niz kolega s HRT-a. Ovdje ćemo grubo zapisati tek neke od problematičnih situacija koje su naveli: izbacivanje informacije iz priloga nakon intervencije urednika koji je “rekao da se u tom pravcu konzultirao ne odredivši s kim”; neemitiranje nezgodnog pitanja HRT-ovog novinara premijeru Andreju Plenkoviću i tadašnjoj njemačkoj kancelarki Angeli Merkel, pri čemu su druge TV kuće emitirale to pitanje; zabrana Aleksandru Stankoviću da u emisiji Nedjeljom u 2 na Svjetski dan slobode medija ugosti šeficu Sindikata novinara Maju Sever. Pa još.
Uređivačka politika
Naveli su kako se “o aferi Lovre Kuščevića izvještavalo tek nakon što su sve druge kuće tu vijest razvalile i nakon što je premijer na to reagirao”; “u Dnevniku koji je ogledalo kuće nije rečeno ništa” o aferi s adventskim kućicama u Zagrebu dok su drugi o tome izvještavali; neemitiranje Zovkove izjave kao šefa HND-a sa saborskog odbora na kojemu je tema bio upravo HRT; tvrdnja o autocenzuri kada u Otvorenom ne bude najvažnije dnevne teme. Spominje se i “šikaniranje novinara koji ne pristaju na cenzuru i na nju upozoravaju”.
S druge strane, šefovi HRT-a na sve su ovo odmahivali rukom, čudeći se kako njihovi novinari ne razumiju što je to uređivačka politika. Tako Katarina Periša Čakarun, šefica Informativnog medijskog servisa, objašnjava da “postoje korekcije tj. uređivanje, a nešto posve drugo je cenzura”. Vrijeđa je, kako je rekla, “da se išta naziva cenzurom, a nema nikakvih zabrana”. Nema, iskazivala je, “teme koja se u Hrvatskoj otvorila a da nije kod tužitelja (op.a. HRT) obrađena”.
‘Paušalne ocjene’
Sudu je objašnjavala kako “sada nisu 90-e kada je postojao samo HRT i ja si ne bih mogla profesionalno dozvoliti cenzuru, posebno s obzirom da postoje i druge kuće, pa ako se tema nije vidjela kod tužiteljice (op.a. HRT-a) vidjet će se negdje drugdje, u današnje se vrijeme ne može cenzurirati”. Njezina zamjenica Ankica Posavljak potvrdila je kako “nema nekih nedodirljivih tema niti zabrana” te da ne treba brkati pojmove uredničke slobode i anarhije. Slično svojim kolegicama svjedoči i bivši ravnatelj HRT-a Kazimir Bačić.
Cenzuru, kazao je, “treba strogo ograničiti od eventualnog neslaganja s uredničkom politikom”. Nema, svjedočio je, saznanja da mu je itko prijavio postojanje cenzure na HRT-u. Kada je, pak, na sudu upitan o mailu iz ožujka 2018. u kojemu ga šefica Sindikata Sever i šefica HND-ovog ogranka na HRT-u Sanja Mikleušević Pavić pozivaju na sastanak zbog cenzure i autocenzure, iskazao je da nije “dobivao podatak o konkretnom slučaju već samo subjektivne i paušalne ocjene”.
Pravila ponašanja
Opisivao je kako je Zovkova izjava o cenzuri nedopustivo nanošenje štete HRT-u. Toliko da je sve došlo do Bruxellesa, ustvrdio je, čak i do European Broadcast Uniona (EBU), čija je HRT “ugledna članica”.
“Čuđenje i negativan odjek nastalo je prema meni osobno i HRT-u upravo zbog ovoga što zagovaram tj. vrijednosti javnih medijskih servisa koji promoviraju slobodu izražavanja, medija i slično, a što dakle osobno zagovaram te podučavam ostale članice kako se treba ponašati”, zborio je i zaključio kako on dobro zna “kako funkcionira javni medijski servis i koja su točno pravila ponašanja”.
Priznao je kako su mu poznata izvješća međunarodnih organizacija o stanju na HRT-u za razdoblje od 2016. do 2018., no te organizacije nisu posjetile HRT, kaže, “već su svoja utvrđenja crpila iz klevetničkih izjava”. Nika Vincetić, svjedočeći za HRT, rekla je kako nema saznanja da je itko govorio o cenzuri na HRT-u osim Zovka te kako se “pojam cenzure ne bi smio nipošto prostituirati”.
Ograničenja nesmetanog izražavanja
Svjedočio je i Damir Smrtić, ustvrdivši kako se nije susreo s time da bi bilo “nekakve zabrane sadržaja”, već da se samo pazi da isti gosti ne budu u različitim emisijama istoga dana. “Točno je da se HRT proziva za navodno cenzuru, još od 1990., no to se baš i ne provjerava pa tako primjerice netko kaže i meni za cenzuru glede emisije Otvoreno bez da sačeka objašnjenje zašto neki gost nije bio u emisiji”, rekao je. Ni sa kakvim zabranama nije se susrela ni Slavica Babić, tako je ustvrdila na Kaznenom sudu. Zabrane, štoviše, danas smatra nemogućima.
U prvostupanjskoj presudi na zagrebačkom Općinskom građanskom sudu, sutkinja Andrijana Markić Jurišić je zaključila da su na HRT-u radna atmosfera i okruženje “u razdoblju koje je trajalo dulje vrijeme, općenito bili takvi da je kod većeg broja osoba, pa tako i tuženika (op.a. Zovka), osnovano mogla uputiti na zaključak o postojanju određenog stupnja ograničenja zaposlenika tužiteljice (op.a. HRT-a) u nesmetanom izražavanju i razmjeni mišljenja i ideja”.
Problem funkcioniranja HRT-a
HRT se na ovu presudu žalio inzistirajući na razlikovanju uređivačke politike od cenzure, tvrdeći kako su tu razliku detaljno objasnili njihovi svjedoci. “Ostali prethodno navedeni svjedoci, kao i tuženik (op.a. Zovko), ne razumiju što znači uređivačka politika te su stoga skloni, kad se njihov prijedlog za obradu neke teme ne prihvati, tvrditi da su cenzurirani. To predstavlja njihov subjektivan osjećaj, a ne objektivnu pojavu kakva je cenzura”, stajalo je u žalbi koju je, u drugom stupnju, zadarski Županijski sud odbacio.
U presudi, koju potpisuje sutkinja Blanka Pervan, obrazlaže se kako HRT nije u pravu kada tvrdi da Zovkovi i iskazi svjedoka koji su ga podržali proizlaze iz njihovog nerazumijevanja pojma uređivačka politika.
U pravomoćnoj presudi stoji “kako više djelatnika tužiteljice izražava svoje nezadovoljstvo uređivačkom politikom pa se u tom slučaju ne bi moglo raditi o nečijem subjektivnom osjećaju već zapravo o problemu u funkcioniranju same tužiteljice (op.a. HRT-a) kao javnog servisa”. Konačno, u ponedjeljak je sudac Kurobasa nepravomoćno oslobodio Zovka optužbe da je klevetao kada je govorio o cenzuri na HRT-u. I ovdje preostaje pričekati pravomoćnu presudu.