Tajne snimke otkrile kako su se u Bandićevom Zagrebu okretali milijuni: 'Nitko ne može raditi manifestacije, a da ne plati'

Antunović je, prema Uskokovoj optužnici “čovjek od povjerenja Milana Bandića zadužen za odobravanje svih manifestacija u Gradu”. Tuček ga je slušao u šoku, ali su ipak dogovorili i novi sastanak, ovog puta u Ciboni. Tu mu je, zavaljen u udobnu fotelju, Antunović rekao:

“Mi smo se dogovorili da u Zagrebu više nitko ne može raditi manifestacije, a da ne plati pravo na rad! Tko god da radi mora platiti!” Ta rečenica, pokazat će kasnija Uskokova istraga, najbolje opisuje stanje u kojem su se našli poduzetnici koji su u Gradu Zagrebu htjeli raditi bilo koju vrstu manifestacije, a posebice dobro su se unovčavale one sa zagrebačkog Adventa.

Ili 50 posto dobiti ili 10.000 eura

Antunović je rečenicu o “plaćanju rada” izrekao poduzetniku Tučeku kad je ovaj htio organizirati manifestaciju Zagrebački karneval, a osim toga je Antunović tražio i da na blagajne društva Fest d.o.o. “oni postave svoje ljude”. Kasniji svjedok Uskoka tu je ideju odbio i otišao sa sastanka.

Međutim, shvatio je da bi bio na velikom gubitku da se projekt ne realizira, pa je ipak nazvao Zdenka Antunovića i dogovorio novi sastanak, na kojem su otvoreno raspravljali o iznosu koji treba platiti. Na tom sastanku Antunović je od Tučeka zatražio ili 50 posto dobiti ili da mu preda 10.000 eura, na što mu je Tuček ponudio 5000 eura, pa zatim 7000 eura, ali dogovor tada nije bio definiran.

Opisao je da se nakon ovoga održao još jedan sastanak te da je Antunović i dalje inzistirao da Tuček mora platiti najmanje 10.000 eura ili više, jer “da nitko neće vjerovati da tako veliki projekt ne nosi veliki novac, pa da će mu šef biti nezadovoljan jer da je on to loše dogovorio”.

Nezgodna situacija, šef je tražio više

Sljedeći sastanak održao se u Antunovićevom uredu, a Tuček je svjedočio da mu je tada predao i iznos od 20.000 kuna. Tada mu je, navodi, Antunović rekao kako ga je “spasio od šefa, jer da je šef tražio 120.000 kuna, a da mu je rekao da je dogovoreni iznos 100.000 kuna i da je šefu dao riječ da je tako, pa da ga isplata manjeg iznosa dovodi u nezgodnu situaciju”.

Tuček navodi da je Antunović od njega rezolutno tražio isplatu iznosa od 100.000 kuna, no da mu nije isplatio zatraženi iznos, već da mu je isplatio između 50.000 i 70.000 kuna i to u više navrata.

Tek nakon tih sastanaka, pokazuje dokumentacija koju je u istrazi prikupio Uskok, Tuček je dobio zaključak Povjerenstva za davanje u zakup i na korištenje javnih površina i dijelova neizgrađenog građevinskog zemljišta kojim mu je odobreno postavljanje naprava radi održavanja manifestacije Zagrebački karneval 2011.

Sve je snimao diktafonom pa ga spremio u sef

Tuček je svoje tvrdnje potkrijepio i audio snimkama koje je diktafonom snimio na sastancima održanim 9. 2. 2011. te 3. 3. 2011. Taj je diktafon stavio u sef i tu ga držao četiri i pol godine sve dok ga nije predao Uskoku. Toliko dugo je čekao, pravdao se kasnije, jer nije vjerovao da će ga pravna država zaštiti.

Prema optužnici Uskoka, iz svjedočkih iskaza Anite Tuček i Darka Tučeka proizlazi da su njih dvoje kao direktor i prokurist društva Fest d.o.o. iz Karlovca osmislili i Zagrebački karneval, manifestaciju koju su htjeli organizirati u razdoblju od 19. veljače do 8. ožujka 2011. U vezi manifestacije Darko Tuček išao je na sastanak kod gradonačelnika Milana Bandića, a ovaj ga je uputio “neka se u vezi organizacije obrati Zdenku Antunoviću”.

Upravo zato što Zdenko Antunović nije bio službenik niti jednog gradskog ureda koje bi izdavalo dozvole ili na bilo koji način pravno-formalno bilo povezano s odobrenjem manifestacija, osim možda u slučaju da se igra košarkaška utakmica u Ciboninoj dvorani, čiji je tada bio službeni direktor, Uskok je zainteresiralo Tučekovo svjedočenje.

Bandićev čovjek od povjerenja: Zdenko Antunović

U vezi manifestacije Zagrebački karneval opisao je kako je prijedlog društva Fest d.o.o. za organizaciju manifestacije dobro prihvatila Jelena Pavičić Vukičević, koja je bila zamjenica gradonačelnika Milana Bandića zadužena za društvene djelatnosti. Pripreme za manifestaciju su već započele, a kako u tom trenutku Fest d.o.o. još nije imao sve dozvole, na poziv Jelene Pavičić Vukičević išao je na sastanak kod gradonačelnika Milana Bandića radi dogovora u svezi realizacije projekta.

Tuček je opisao da mu je na tom sastanku Milan Bandić rekao da je sve u redu i da projekt može ići, ali da ga je uputio neka se javi Zdenku Antunoviću. Uskoku je izjavio kako se začudio, jer da je znao da Antunović u to vrijeme nije bio zaposlenik Grada, već direktor košarkaškog kluba Cibona. Nakon sastanka je otišao i kod Milana Rendulića, predsjednika Povjerenstva za davanje u zakup i na korištenje javnih površina i neizgrađenog građevinskog zemljišta, kako bi ga zatražio da društvu Fest d.o.o. izda akt kojim bi se odobrilo korištenje istočnog parkirališta Zagrebačkog velesajma za navedenu manifestaciju.

Prema njegovim tvrdnjama, Rendulić je rekao da “mu ne može izdati zatraženi akt dok se on (op.a. Tuček) osobno ne dogovori sa Zdenkom Antunovićem”. Način na koji su funkcionirali gradonačelnik Bandić i Zdenko Antunović potrajao je još godinama, sve do 2015. kad je razmjere korupcije u organizaciji zagrebačkog Adventa do u detalje opisao Uskok, koji je u srpnju 2015. podigao optužnicu protiv petorice Bandićevih suradnika…

‘Ne kompliciram, ne postavljam suvišna pitanja’

To da je “Bandićev čovjek”, Zdenko Antunović dokazao je još 2010., kad je bez pogovora prihvatio smjenu s mjesta direktora zagrebačke Arene, u sklopu čistke SDP-ovih kadrova iz Zagrebačkog holdinga. “Ja sam svjestan svojih mogućnosti. Znam da ne mogu biti ministar niti dobar političar. Ali ću zato napuniti Arenu kao nitko drugi. Znaš zašto?”, upitao je novinara Jutarnjeg lista Zdenko Antunović.

“Jer ne kompliciram, ne postavljam suvišna pitanja. Imam neposredan i ljudski, a ne udžbenički pristup. To je tajna mojih uspjeha”, objasnio je svoje menadžerske sposobnosti Antunović, kojeg je Bandić nakon smjene s čelnog mjesta zagrebačke Arene postavio za direktora KK Cibona.

Prije direktorskog mjesta u Areni, Antunović se osim u nogometu dokazivao i u organizaciji malonogometnog turnira Kutija šibica, dok je službeno bio zaposlen kao pomoćnik direktora podružnice Zagrebačkog holdinga za upravljanje sportskim objektima Josipa Čorka.

Epizoda s gospodinom koji je uhapšen zbog prostitucije

Ni na toj poziciji Antunović nije bio imun na pritiske pa je, kao što je to tvrdio i sam Čorak, uskočio u pregovore u trenutku kada je na njega bio vršen pritisak iz vrha gradske vlasti da se iz prostora u podrumu Doma sportova iseli najmoprimac, iako je bio uredni platiša, a kako bi u njega uselio Nebojša Perunović Pančo. Uvjeravanje najmodavca da iseli, na sebe je preuzeo Zdenko Antunović, a useljeni Pančo nije plaćao najam pune četiri godine, sve dok ga policija nije uhapsila radi organiziranja seansi elitne prostitucije.

Policijska istraga je otkrila i da je uređenje Pančinog prostora u podrumu Doma sportova u vrijednosti od 100.000 kuna isplaćeno iz gradskog proračuna, a jedna od djevojaka osumnjičenih u aferi elitne prostitucije bila je zaposlena u Zagrebačkom športskom savezu (ZŠS) čiji je glavni tajnik bio Zdenko Antunović. Prema nekim izvorima iz ZŠS-a, zaposlene su dvije djevojke, prema drugima čak četiri. Ostalim djelatnicima bilo je sumnjivo što su te djevojke zaposlene bez natječaja, isticale su se skupom odjećom i često su odlazile na poslovna putovanja.

Pritisci oko zapošljavanja, tajne snimke…

Antunović je radio i pritisak na Dragutina Kosića, nasljednika Josipa Čorka na mjestu direktora Podružnice za upravljanje sportskim objektima od prosinca 2013. do lipnja 2014., kojega je zvao da zaposli Dijanu Muhović. Prema tajnim snimkama razgovora iz afere Agram, koje su kasnije reproducirane u sudnici na zagrebačkom Zrinjevcu, čuje se kako Kosić i Antunović dogovaraju zapošljavanje Muhović.

U više navrata u razgovoru se spominje i šef kojem treba reći za to zapošljavanje, a Kosić je potvrdio da je taj šef bio gradonačelnik Milan Bandić. Na sudu je kazao da ga je nekadašnji predsjednik uprave ZGH Slobodan Ljubičić tražio da zaposli troje ljudi: Dijanu Muhović, Ljubičićevog nećaka Vicu Gulama te Stjepana Benka, sina direktora Čistoće i bliskog Bandićevog suradnika s Pešćenice iz 1990-ih Miljenka Benka, s kojim je Ljubičić dogovarao namještanje poslova za zbrinjavanje otpada, također osumnjičenika u aferi Agram.

Prvo je sve priznao, onda se predomislio

Uskok je u sudnici pokazao dokument, dio iz Kosićevog rokovnika, u kojem uz ime Gulama stoji “Ljubičić”, uz Stjepana Benka “Benko-Čistoća”, a uz Dijanu Muhović “Antunović”. “Ljubičić mi je naredio da ih zaposlim, a ova imena uz imena tih novih zaposlenika označavala su ljude s kojima su oni bili na neki način povezani. To sam si notirao u svom rokovniku”, pojasnio je sudu Kosić, ističući kako dvoje zaposlenika nije imalo odgovarajuću stručnu spremu, ali su im ipak morali produžiti ugovore.

“Da sam odbio nalog Slobodana Ljubičića da zaposlim te ljude, mislim da bi se naši odnosi pokvarili. Nisam htio imati trzavice sa svojim nadređenim i zato sam postupio po njegovom nalogu”, objasnio je Kosić, inače jedan od dva osumnjičenika iz afere Agram koji se nagodio s Uskokom i osuđen je na deset mjeseci zatvora, uvjetno na dvije godine.

Međutim, Kosić je nekoliko godina kasnije, u drugom kraku afere Agram kojim je Uskok optužio gradskog pročelnika za sport Ivicu Lovrića, između ostalog i za nezakonito zapošljavanje šestorice zaposlenika KK Cibone u Podružnici za upravljanje sportskim objektima, pred sudom izjavio kako je “sve izmislio i kako zapošljavanje nije bilo nezakonito. Objasnio je da se bojao zatvora pa je pristao na nagodbu s Uskokom”.

Čim je preuzeo Cibonu krenule afere

Mjesto direktora Cibone Antunović je preuzeo 2010. od Andre Knege, proslavljenog košarkaša koji je u opširnom pismu glavnim krivcem za svoj odlazak prozvao gradonačelnika Milana Bandića, te ga pozvao da ostvari obećanja i sanira klub koji je doveden na rub propasti.

Odmah su se zaredale afere; 2012. je zbog dugova prema košarkaškoj legendi Aleksandru Petroviću umalo došlo do fizičkog obračuna za vrijeme utakmice Zagreba i Cedevite, koji je Antunović prijavio policiji. Do sukoba je došlo radi neisplate dugovanja Cibone prema Petroviću. Zatim je krajem 2012. za Cibonu potpisao Dario Šarić, a odštetu KK Zagreb u visini 550.000 eura platio Josip Klemm, vlasnik zaštitarske tvrtke Klemm sigurnost d.o.o. i bivši predsjednik Udruge specijalne policije iz Domovinskog rata.

Ugovor o pozajmici su potpisali tadašnji predsjednik KK Cibona i zagrebački pročelnik za sport Ivica Lovrić, no Skupština KK Cibone pribavila je pravno mišljenje koji je posao Klemma i Cibone smatrao lihvarskim te je u travnju 2014. podnijela tužbu radi smanjenja obveza na pravičan iznos. U cijeli posao se umiješao i Uskok, pokrenut je i kazneni postupak, no 2019. sud je oslobodio svih optužbi i Lovrića i Klemma.

Iz Saloona izbacio Srezoviće i predao ga drugima

Za vrijeme upravljanja Cibonom Antunović je sudjelovao i u uništavanju kultne zagrebačke diskoteke Saloon.

Izbacio je iz prostora KC Tuškanac vlasnika Saloona Vlahu Srezovića unatoč činjenici da se oko vlasništva vodio spor i predao ga u posjed novim zakupcima, tvrtki Klokan u vlasništvu Željka Telinca i Tomislava Kolarića, koji su planirali otvoriti narodnjački klub i nazvati ga Cirkus.

Njima, pak, kako tvrdi optužnica USKOK-a, po nalogu Ivice Lovrića, Antunović nije slao račune za iznose zakupnine pa im je, pribavljena korist od 129.430 kuna.