Tako, dakle, završava priča o velikoj proeuropskoj nadi hrvatske politike. Čovjeku koji će promijeniti HDZ i Hrvatsku i od potonje, samo malo…, “napraviti uljuđeno društvo”. Političaru koji je “moderno zahtijevan” i nije mu teško raditi do kasno u noć za dobrobit svoje zemlje.
Osam godina kasnije, priča o uljuđenom hrvatskom društvu svodi se na izbor notornog Ivana Turudića na mjesto glavnog državnog odvjetnika. A velika proeuropska nada hrvatske politike završava u biranom društvu očiju suznih od sreće zbog posljednje kadrovske odluke. Marko Skejo, Željka Markić, Ivica Marijačić, Hrvoje Zekanović i, naravno, Velimir Bujanec – to je društvo u kojem se, na kraju osam godina modernizacijskih pregnuća, našao Andrej Plenković i to je kota za koju premijer vezuje “uljuđenu Hrvatsku”.
Mi ili oni
Marko Skejo, čovjek čije lice zvuči poznato, veliki štovatelj 10. travnja i pozdrava “Za dom spremni”, Turudićem prijeti “crvenim uhljebima” i “crvenim sotonama”, navješćujući “prvi znak ozdravljenja i oslobođenja hrvatskih institucija zarobljenih jugoslavenskim kadrovima”. A navješćuje, čini se, da nisu isključene i neke druge bitke. “Ovo nije stranačko pitanje. Ovo je strateško pitanje. Mi ili oni. Ovdje se bira strana a, ne stranka, kao i devedesete”, poručuje Plenkovićevim izborom glavnog državnog odvjetnika usrećeni Skejo.
I Željka Markić, beskompromisna borkinja za prava žena i seksualnih manjina, jedva skriva osmijeh. “Ne znam kakav bi Turudić bio državni odvjetnik. Ali, ova kampanja koju protiv njega vode ljudi koji nisu lobirali protiv Bajića i kompanije – sigurno znači da bi bio bolji nego što sam mislila”, smatra je Markić.
Jugonostalgičarski hajkači
Plenkovićevu koaliciju usrećenih upotpunjuje, kao i onu stvarnu, saborsku, čuveni Hrvoje Zekanović. HDZ-ov specijalist za posebne operacije redikuliziranja nezgodnih saborskih rasprava i čovjek koji je od žestokog kritičara “trgovačke koalicije” Plenković-Pupovac postao njen vrijedan kotačić. Zekanović u javnim istupima danima brani Turudića i napominje kako je sad već novi glavni državni odvjetnik, “oslobodio Stepinca”, te tvrdi da su optužbe na Turudićev račin “specijalna medijska-političko-obavještajna operacija u režiji Zorana Milanovića koji strepi da DORH konačno ne počne raditi kako treba”.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Sve grijehe “Gangreju”, kako su ga nekad nazivali na svojoj naslovnici, oprostili su, čini se, i u ultradesnom Hrvatskom tjedniku. Ova novina na naslovnici ima portret novog glavnog državnog odvjetnika i natpis “Veni, vidi, vici!”. Uz najavu “kako je propala operacija predsjednika Milanovića i jugonostalgičarskih hajkača da spriječe izbor Ivana Turudića na čelo DORH-a”.
Tjednik koji uređuje Ivica Marijačić i kojeg je umjetnik ranije poznat kao Gangrej toliko razgalio odabirom Turudića, je inače notoran po NDH-nostalgiji, govoru mržnje i “potjernicama” protiv novinara čije im se pisanje ne sviđa. A ne sviđa im se, eto, ni papa Franjo, čiju su sliku na jednoj naslovnici stavili ispod natpisa: “Antikrist pontifex maximus”.
Bujica oduševljenja
Šećer, dakako, dolazi na kraju. Plenkovićev ultimativno-uljudbeni kadrovski izbor razgalio je i dušu ikone ultradesnog tv-aktivizma Velimira Bujanca. “Ivan Turudić je zaslužio biti glavni državni odvjetnik i njegov izbor, bez obzira na to tko ga sutra i s kakvom većinom izabere, značit će nastavak kakvih-takvih lustracijskih procesa u hrvatskom društvu, koje je provodio uz prezir onih koji ga danas blate – kada je rehabilitirao Stepinca i kada je Njemačkoj izručio udbaša Perkovića”, briše suze radosnice Bujanec.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Voditelj poznat po podršci najdesnijem hrvatskom nacionalizmu, slici iz mladosti u fašističkoj uniformi, ali i tome što je u svojoj emisiji kao uvaženog gosta (telefonom) ugostio i ratnog zločinca Vojislava Šešelja kako bi u predsjedničkoj kampanji prije deset godina napakostio Ivi Josipoviću i pomogao Kolindi Grabar-Kitarović, tako se savršeno sljubljuje sa svim prethodno nabrojanim članovima Plenkovićeve koalicije usrećenih.
Projekt uljuđenog društva, kojeg je vjesnik davne 2016. godine po mnogima bio baš Andrej Plenković, tako se i zadnjim naivcima definitivno pokazuje kao korodirana ruina na rezalištu propalih političkih nada. A Plenković završava u vlažnim, sretnim zagrljajima koje mu zbog Turudića šalju Skejo, Markić, Zekanović, Marijačić i Bujanec. Moglo je i gore? Bogami nije.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Tako, dakle, završava priča o proeuropskom Plenkoviću - u zagrljaju sa Skejom, Bujancem i Željkom Markić
Instaliranje Turudića na čelo DORH-a izbezumilo je od sreće domaću ekstremnu desnicu
Velika proeuropska nada hrvatske politike završava u biranom društvu očiju suznih od sreće zbog posljednje kadrovske odluke. Marko Skejo, Željka Markić, Ivica Marijačić, Hrvoje Zekanović i, naravno, Velimir Bujanec - to je društvo u kojem se, na kraju osam godina modernizacijskih pregnuća, našao Andrej Plenković i to je kota za koju premijer vezuje “uljuđenu Hrvatsku”
Tako, dakle, završava priča o velikoj proeuropskoj nadi hrvatske politike. Čovjeku koji će promijeniti HDZ i Hrvatsku i od potonje, samo malo…, “napraviti uljuđeno društvo”. Političaru koji je “moderno zahtijevan” i nije mu teško raditi do kasno u noć za dobrobit svoje zemlje.
“Plenković je od one rijetke vrste političara koju nikakav novac ne može odvratiti od misije kojoj su sasvim intimno posvećeni: Plenković zaista duboko vjeruje da može promijeniti ne samo HDZ, nego i hrvatsko društvo”, posipali su analitičari u šarenim magazinima po novom predsjedniku HDZ-a te 2016. godine pohvale poput konfeta po sretnim mladencima. Ukratko: “Plenkovićev je projekt jednostavan, ali težak: napraviti od Hrvatske uljuđeno društvo”
Osam godina kasnije, priča o uljuđenom hrvatskom društvu svodi se na izbor notornog Ivana Turudića na mjesto glavnog državnog odvjetnika. A velika proeuropska nada hrvatske politike završava u biranom društvu očiju suznih od sreće zbog posljednje kadrovske odluke. Marko Skejo, Željka Markić, Ivica Marijačić, Hrvoje Zekanović i, naravno, Velimir Bujanec – to je društvo u kojem se, na kraju osam godina modernizacijskih pregnuća, našao Andrej Plenković i to je kota za koju premijer vezuje “uljuđenu Hrvatsku”.
Mi ili oni
Marko Skejo, čovjek čije lice zvuči poznato, veliki štovatelj 10. travnja i pozdrava “Za dom spremni”, Turudićem prijeti “crvenim uhljebima” i “crvenim sotonama”, navješćujući “prvi znak ozdravljenja i oslobođenja hrvatskih institucija zarobljenih jugoslavenskim kadrovima”. A navješćuje, čini se, da nisu isključene i neke druge bitke. “Ovo nije stranačko pitanje. Ovo je strateško pitanje. Mi ili oni. Ovdje se bira strana a, ne stranka, kao i devedesete”, poručuje Plenkovićevim izborom glavnog državnog odvjetnika usrećeni Skejo.
I Željka Markić, beskompromisna borkinja za prava žena i seksualnih manjina, jedva skriva osmijeh. “Ne znam kakav bi Turudić bio državni odvjetnik. Ali, ova kampanja koju protiv njega vode ljudi koji nisu lobirali protiv Bajića i kompanije – sigurno znači da bi bio bolji nego što sam mislila”, smatra je Markić.
Jugonostalgičarski hajkači
Plenkovićevu koaliciju usrećenih upotpunjuje, kao i onu stvarnu, saborsku, čuveni Hrvoje Zekanović. HDZ-ov specijalist za posebne operacije redikuliziranja nezgodnih saborskih rasprava i čovjek koji je od žestokog kritičara “trgovačke koalicije” Plenković-Pupovac postao njen vrijedan kotačić. Zekanović u javnim istupima danima brani Turudića i napominje kako je sad već novi glavni državni odvjetnik, “oslobodio Stepinca”, te tvrdi da su optužbe na Turudićev račin “specijalna medijska-političko-obavještajna operacija u režiji Zorana Milanovića koji strepi da DORH konačno ne počne raditi kako treba”.
Sve grijehe “Gangreju”, kako su ga nekad nazivali na svojoj naslovnici, oprostili su, čini se, i u ultradesnom Hrvatskom tjedniku. Ova novina na naslovnici ima portret novog glavnog državnog odvjetnika i natpis “Veni, vidi, vici!”. Uz najavu “kako je propala operacija predsjednika Milanovića i jugonostalgičarskih hajkača da spriječe izbor Ivana Turudića na čelo DORH-a”.
Tjednik koji uređuje Ivica Marijačić i kojeg je umjetnik ranije poznat kao Gangrej toliko razgalio odabirom Turudića, je inače notoran po NDH-nostalgiji, govoru mržnje i “potjernicama” protiv novinara čije im se pisanje ne sviđa. A ne sviđa im se, eto, ni papa Franjo, čiju su sliku na jednoj naslovnici stavili ispod natpisa: “Antikrist pontifex maximus”.
Bujica oduševljenja
Šećer, dakako, dolazi na kraju. Plenkovićev ultimativno-uljudbeni kadrovski izbor razgalio je i dušu ikone ultradesnog tv-aktivizma Velimira Bujanca. “Ivan Turudić je zaslužio biti glavni državni odvjetnik i njegov izbor, bez obzira na to tko ga sutra i s kakvom većinom izabere, značit će nastavak kakvih-takvih lustracijskih procesa u hrvatskom društvu, koje je provodio uz prezir onih koji ga danas blate – kada je rehabilitirao Stepinca i kada je Njemačkoj izručio udbaša Perkovića”, briše suze radosnice Bujanec.
Voditelj poznat po podršci najdesnijem hrvatskom nacionalizmu, slici iz mladosti u fašističkoj uniformi, ali i tome što je u svojoj emisiji kao uvaženog gosta (telefonom) ugostio i ratnog zločinca Vojislava Šešelja kako bi u predsjedničkoj kampanji prije deset godina napakostio Ivi Josipoviću i pomogao Kolindi Grabar-Kitarović, tako se savršeno sljubljuje sa svim prethodno nabrojanim članovima Plenkovićeve koalicije usrećenih.
Projekt uljuđenog društva, kojeg je vjesnik davne 2016. godine po mnogima bio baš Andrej Plenković, tako se i zadnjim naivcima definitivno pokazuje kao korodirana ruina na rezalištu propalih političkih nada. A Plenković završava u vlažnim, sretnim zagrljajima koje mu zbog Turudića šalju Skejo, Markić, Zekanović, Marijačić i Bujanec. Moglo je i gore? Bogami nije.