Međimurci su svoj BDP gotovo udvostručili do 2008., a nakon pada u 2009. i 2010. BDP je kontinuirano rastao u svim narednim godinama te je razinu iz 2008. ponovo dostigao 2014. BDP Vukovarsko-srijemske županije bio je 2016. još uvijek za milijardu kuna manji od onog ostvarenog u 2014. Međimurska županija imala je 2000. godine BDP po stanovniku od 4505 eura, a Vukovarsko-srijemska kao najsiromašnija od svih županija 3304 eura.
Šesnaest godina kasnije Međimurska županija ostvarila je 9537 eura po stanovniku što ju je svrstalo na četvrto mjesto po razvijenosti, iza Grada Zagreba, te Istarske i Dubrovačke županije. Vukovarsko-srijemska županija ostala je na začelju s tri slavonske županije, Virovitičko-podravskom, Brodsko-posavskom i Požeško-slavonskom. U svim tim županijama BDP po stanovniku manji je barem za jednu trećinu od međimurskog.
Bitna razlika u kretanju broja stanovnika
Iako je Vukovarsko-srijemska županija polovinom prošle godine imala 45 tisuća stanovnika više od Međimurske županije, broj zaposlenih u jednoj i drugoj županiji bio je gotovo jednak. Zanimljivo je da u obje županije trenutno živi isti broj stanovnika kao i 1948., ali uz bitnu razliku u kretanju broja stanovnika u proteklih sedam desetljeća. Na današnjem području jedne i druge županije najveći broj stanovnika živio je 1991., na području Međimurske 119 tisuća, a na području Vukovarsko-srijemske 231 tisuća stanovnika.
Prema procjenama DZZS-a polovinom prošle godine u prvoj je živjelo 110 tisuća, a u drugoj 154 tisuće stanovnika. Kako ne bi bilo zabune, Vukovarska-srijemska županija izgubila je u vrijeme rata i mirne integracije od 1991. do 2001. ukupno 41.000 stanovnika, u narednih godina 14 godina do početka gradonačelničkog mandata Ivana Penave 15 tisuća, a za vrijeme njegove četverogodišnje vlasti dodatnu 21 tisuću stanovnika. Još su poraznije brojke za grad Vukovar koji je 1991. imao 46 tisuća stanovnika, da bi prema popisu iz 2001. broj stanovnika pao na 31 tisuću, a deset godina kasnije na 27 tisuća stanovnika.
Broj onih koji se izjašnjavaju kao Hrvati ili Srbi u tih dvadeset godina smanjio se za jednu trećinu, ali je potpuno nestalo 8300 Jugoslavena. Grad Čakovec bio je 1948. po broju stanovnika nešto manji od Vukovara, a 1991. u njemu i pripadajućim okolnim selima živjelo je 28 tisuća stanovnika, koliko približno živi i danas. Iako su prošle godine imali gotovo isti broj stanovnika, razlika u vitalnom indeksu u ta dva grada ogromna je. U Vukovaru je rođeno 201 dijete, a umrlo je 397 stanovnika te je vitalni indeks, broj živorođenih na 100 umrlih, svega 50,7. Iste godine u Čakovcu je rođeno 296 djece, a umrlo je 276 osoba te je vitalni indeks čak 107,20.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Penava ima ispade, Kovač ne privlači pažnju
Gradonačelnik Čakovca je Stjepan Kovač. Prvi je put izabran za gradonačelnika 2013., po struci je inženjer informatike, a kao i Ivan Penava, na izborima 2017. izabran je već u prvom krugu s 56,23 posto glasova. Kovač je član Glavnog odbora SDP-a i zastupnik je u Hrvatskom saboru, ali za razliku od Penave, svojim dosadašnjim nastupima nije privukao neku naročitu pažnju javnosti. Čakovec je po svim demografskim i gospodarskim pokazateljima uspješan grad, a Vukovar se zahvaljujući i neumornom i predanom radu svog gradonačelnika i njegovih pobočnika pretvara postojano i sigurno u grad duhova.
Posljednji ispad Ivana Penave na sjednici Gradskog vijeća Vukovara održanoj u petak, kada je donesena odluka prema kojoj se nisu stekli uvjeti za uvođenje dodatnih prava i ravnopravnu uporabu ćirilice u tom gradu, još jednom potvrđuje njegovu potpunu nesposobnost da vodi duboko podijeljeni grad.
Njegovo bacanje na pod Statuta grada Vukovara tiskanog na ćirilici, koji mu je prethodno uručio predsjednik Gradskog odbora SDSS-a i gradski vijećnik Srđan Kolar, pokazuje da birači koji brižno njeguju svoje nacionalističke i šovinističke sentimente uvijek mogu računati na njega. Budući da Ivan Penava zbog svojih osobnih političkih ambicija vezanih uz takvo biračko tijelo ne želi biti gradonačelnikom jedne trećine građana Vukovara taj grad će za vrijeme njegove vladavine biti i dalje osuđen na gospodarsko i demografsko propadanje.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Segregirani grad koji ostaje segregiran
Tko želi doći investirati, raditi i živjeti u jedini segregirani grad u Hrvatskoj gdje je propao i pilot projekt Interkulturne škole Dunav koju je Kraljevina Norveška darovala Republici Hrvatskoj. Potpuno opremljena škola vrijedna 1,3 milijuna eura izgrađena u vukovarskoj četvrti Borovo naselje zjapi i dalje prazna jer nema dovoljno hrabrih i razumnih hrvatskih i srpskih roditelja koji bi svojoj djeci omogućili nastavu prema „multikulturnom programu“ osmišljenom u Ministarstvu znanosti i obrazovanja. Hrvatska Vlada vratila je donaciju Norveškoj, a segregirana vukovarska djeca obrazuju se po posebnim hrvatskim i srpskim programima kako bi se uspješnije pripremila za život i rad u Dublinu, Frankfurtu i Stockholmu.
Za nekoliko tjedana vladajući će započeti svoj redovni godišnji ritual obilježavanja godišnjice vukovarske tragedije i počinjenih masovnih egzekucija. Još jednom Vlada će nas zatrpati hrpom projekata koji samo što nisu preporodili Vukovar. Kako smo u predizbornoj groznici za ovu priliku trebali bismo dobiti i novi državni praznik kojim ćemo od naredne godine obilježavati dan pada grada što je samo po sebi protivno svakoj logici i zdravom razumu.
Tvornicama trebaju radnici, kojih nema
Svi oni kojima Vukovar i Knin trebaju samo kao ratni simboli za njihove licemjerne političke planove i izborne pobjede najveći su neprijatelji prosperiteta i napretka u tim gradovima. U utorak je ministar gospodarstva Darko Horvat slavodobitno najavio mogućnost da upravo u Hrvatskoj, umjesto u Turskoj, Srbiji ili Bugarskoj, Volkswagen sagradi svoju novu tvornicu vrijednu milijardu i pol eura. To se naravno neće dogoditi jer tvornicama, osim robota, još uvijek trebaju i radnici kojih u najvećem dijelu Hrvatske odavno nema.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ali pretpostavimo da hrvatska Vlada da ponudu koju Volkswagen neće moći odbiti i njemački koncern odluči sagraditi tvornicu u Vukovaru. Kako su prosječne plaće u Hrvatskoj dvostruko veće nego u Srbiji, za očekivati je da će za dobro plaćena radna mjesta s ove strane Dunava konkurirati i mnogi građani susjedne Srbije. Tako je i prije pola stoljeća u tadašnjem Jugoslavenskom kombinatu gume i obuće Borovo radilo 23 tisuće radnika, toliko koliko danas Vukovar ima stanovnika.
Ako Volkswagen sagradi tu tvornicu tamo negdje pored Borovog naselja, ako se u njoj uz sve Sirijce, Afganistance, Indijce, Pakistance i Somalijce koji greškom ili na zahtjev Volkswagena nisu bili vraćeni u BiH, zaposle Hrvati i Srbi, hoće li se tada steći uvjeti za poštovanje odluke Ustavnog suda i ravnopravnu uporabu ćirilice? Ili će i taj uvjet biti ispunjen tek nakon diskretnog zahtjeva i pritiska uprave Volkswagena? I što bi Ivan Penava i njegovi doglavnici uopće mogli raditi u Vukovaru koji ima automobilsku tvornicu? Zbog toga je bolje da ne proizvodimo automobile kako bismo i dalje vodili barem verbalne ratove, kad smo već u onim stvarnim, poput Penave, svojom voljom propustili sudjelovati. A nova radna mjesta? Ona nas ionako čekaju u automobilskim tvornicama u Stuttgartu i Regensburgu.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Tek kad pogledamo brojke, i usporedimo ih s recimo Čakovcem, shvatimo što je Penava napravio od Vukovara
Razlike između ta dva grada i županije su goleme, u 2019. rat ne može biti jedini krivac
Da Volkswagen i sagradi tu tvornicu tamo negdje pored Borovog naselja, ako se u njoj uz sve Sirijce, Afganistance, Indijce, Pakistance i Somalijce koji greškom ili na zahtjev Volkswagena nisu bili vraćeni u BiH, zaposle Hrvati i Srbi, hoće li se tada steći uvjeti za poštovanje odluke Ustavnog suda i ravnopravnu uporabu ćirilice? I što bi Ivan Penava i njegovi doglavnici uopće mogli raditi u Vukovaru koji ima automobilsku tvornicu?
Ivan Penava prvi je put izabran za gradonačelnika Vukovara 2014. godine, a drugi put 2017. kada je već u prvom krugu osvojio 61,27 posto glasova. Kada je započeo svoj prvi mandat Vukovarsko-srijemska županija imala je 173 tisuće stanovnika. U naredne četiri godine broj stanovnika smanjen je za 20 tisuća. U istom razdoblju broj stanovnika u Međimurskoj županiji smanjen je za tri tisuće, sa 113 tisuća na 110 tisuća. Prema podacima DZZS-a Međimurska županija ostvarila je 2000. godine BDP u iznosu od 3,9 milijardi kuna, a Vukovarsko-srijemska 4,8 milijardi kuna.
Međimurci su svoj BDP gotovo udvostručili do 2008., a nakon pada u 2009. i 2010. BDP je kontinuirano rastao u svim narednim godinama te je razinu iz 2008. ponovo dostigao 2014. BDP Vukovarsko-srijemske županije bio je 2016. još uvijek za milijardu kuna manji od onog ostvarenog u 2014. Međimurska županija imala je 2000. godine BDP po stanovniku od 4505 eura, a Vukovarsko-srijemska kao najsiromašnija od svih županija 3304 eura.
Šesnaest godina kasnije Međimurska županija ostvarila je 9537 eura po stanovniku što ju je svrstalo na četvrto mjesto po razvijenosti, iza Grada Zagreba, te Istarske i Dubrovačke županije. Vukovarsko-srijemska županija ostala je na začelju s tri slavonske županije, Virovitičko-podravskom, Brodsko-posavskom i Požeško-slavonskom. U svim tim županijama BDP po stanovniku manji je barem za jednu trećinu od međimurskog.
Bitna razlika u kretanju broja stanovnika
Iako je Vukovarsko-srijemska županija polovinom prošle godine imala 45 tisuća stanovnika više od Međimurske županije, broj zaposlenih u jednoj i drugoj županiji bio je gotovo jednak. Zanimljivo je da u obje županije trenutno živi isti broj stanovnika kao i 1948., ali uz bitnu razliku u kretanju broja stanovnika u proteklih sedam desetljeća. Na današnjem području jedne i druge županije najveći broj stanovnika živio je 1991., na području Međimurske 119 tisuća, a na području Vukovarsko-srijemske 231 tisuća stanovnika.
Prema procjenama DZZS-a polovinom prošle godine u prvoj je živjelo 110 tisuća, a u drugoj 154 tisuće stanovnika. Kako ne bi bilo zabune, Vukovarska-srijemska županija izgubila je u vrijeme rata i mirne integracije od 1991. do 2001. ukupno 41.000 stanovnika, u narednih godina 14 godina do početka gradonačelničkog mandata Ivana Penave 15 tisuća, a za vrijeme njegove četverogodišnje vlasti dodatnu 21 tisuću stanovnika. Još su poraznije brojke za grad Vukovar koji je 1991. imao 46 tisuća stanovnika, da bi prema popisu iz 2001. broj stanovnika pao na 31 tisuću, a deset godina kasnije na 27 tisuća stanovnika.
Broj onih koji se izjašnjavaju kao Hrvati ili Srbi u tih dvadeset godina smanjio se za jednu trećinu, ali je potpuno nestalo 8300 Jugoslavena. Grad Čakovec bio je 1948. po broju stanovnika nešto manji od Vukovara, a 1991. u njemu i pripadajućim okolnim selima živjelo je 28 tisuća stanovnika, koliko približno živi i danas. Iako su prošle godine imali gotovo isti broj stanovnika, razlika u vitalnom indeksu u ta dva grada ogromna je. U Vukovaru je rođeno 201 dijete, a umrlo je 397 stanovnika te je vitalni indeks, broj živorođenih na 100 umrlih, svega 50,7. Iste godine u Čakovcu je rođeno 296 djece, a umrlo je 276 osoba te je vitalni indeks čak 107,20.
Penava ima ispade, Kovač ne privlači pažnju
Gradonačelnik Čakovca je Stjepan Kovač. Prvi je put izabran za gradonačelnika 2013., po struci je inženjer informatike, a kao i Ivan Penava, na izborima 2017. izabran je već u prvom krugu s 56,23 posto glasova. Kovač je član Glavnog odbora SDP-a i zastupnik je u Hrvatskom saboru, ali za razliku od Penave, svojim dosadašnjim nastupima nije privukao neku naročitu pažnju javnosti. Čakovec je po svim demografskim i gospodarskim pokazateljima uspješan grad, a Vukovar se zahvaljujući i neumornom i predanom radu svog gradonačelnika i njegovih pobočnika pretvara postojano i sigurno u grad duhova.
Posljednji ispad Ivana Penave na sjednici Gradskog vijeća Vukovara održanoj u petak, kada je donesena odluka prema kojoj se nisu stekli uvjeti za uvođenje dodatnih prava i ravnopravnu uporabu ćirilice u tom gradu, još jednom potvrđuje njegovu potpunu nesposobnost da vodi duboko podijeljeni grad.
Njegovo bacanje na pod Statuta grada Vukovara tiskanog na ćirilici, koji mu je prethodno uručio predsjednik Gradskog odbora SDSS-a i gradski vijećnik Srđan Kolar, pokazuje da birači koji brižno njeguju svoje nacionalističke i šovinističke sentimente uvijek mogu računati na njega. Budući da Ivan Penava zbog svojih osobnih političkih ambicija vezanih uz takvo biračko tijelo ne želi biti gradonačelnikom jedne trećine građana Vukovara taj grad će za vrijeme njegove vladavine biti i dalje osuđen na gospodarsko i demografsko propadanje.
Segregirani grad koji ostaje segregiran
Tko želi doći investirati, raditi i živjeti u jedini segregirani grad u Hrvatskoj gdje je propao i pilot projekt Interkulturne škole Dunav koju je Kraljevina Norveška darovala Republici Hrvatskoj. Potpuno opremljena škola vrijedna 1,3 milijuna eura izgrađena u vukovarskoj četvrti Borovo naselje zjapi i dalje prazna jer nema dovoljno hrabrih i razumnih hrvatskih i srpskih roditelja koji bi svojoj djeci omogućili nastavu prema „multikulturnom programu“ osmišljenom u Ministarstvu znanosti i obrazovanja. Hrvatska Vlada vratila je donaciju Norveškoj, a segregirana vukovarska djeca obrazuju se po posebnim hrvatskim i srpskim programima kako bi se uspješnije pripremila za život i rad u Dublinu, Frankfurtu i Stockholmu.
Za nekoliko tjedana vladajući će započeti svoj redovni godišnji ritual obilježavanja godišnjice vukovarske tragedije i počinjenih masovnih egzekucija. Još jednom Vlada će nas zatrpati hrpom projekata koji samo što nisu preporodili Vukovar. Kako smo u predizbornoj groznici za ovu priliku trebali bismo dobiti i novi državni praznik kojim ćemo od naredne godine obilježavati dan pada grada što je samo po sebi protivno svakoj logici i zdravom razumu.
Tvornicama trebaju radnici, kojih nema
Svi oni kojima Vukovar i Knin trebaju samo kao ratni simboli za njihove licemjerne političke planove i izborne pobjede najveći su neprijatelji prosperiteta i napretka u tim gradovima. U utorak je ministar gospodarstva Darko Horvat slavodobitno najavio mogućnost da upravo u Hrvatskoj, umjesto u Turskoj, Srbiji ili Bugarskoj, Volkswagen sagradi svoju novu tvornicu vrijednu milijardu i pol eura. To se naravno neće dogoditi jer tvornicama, osim robota, još uvijek trebaju i radnici kojih u najvećem dijelu Hrvatske odavno nema.
Ali pretpostavimo da hrvatska Vlada da ponudu koju Volkswagen neće moći odbiti i njemački koncern odluči sagraditi tvornicu u Vukovaru. Kako su prosječne plaće u Hrvatskoj dvostruko veće nego u Srbiji, za očekivati je da će za dobro plaćena radna mjesta s ove strane Dunava konkurirati i mnogi građani susjedne Srbije. Tako je i prije pola stoljeća u tadašnjem Jugoslavenskom kombinatu gume i obuće Borovo radilo 23 tisuće radnika, toliko koliko danas Vukovar ima stanovnika.
Ako Volkswagen sagradi tu tvornicu tamo negdje pored Borovog naselja, ako se u njoj uz sve Sirijce, Afganistance, Indijce, Pakistance i Somalijce koji greškom ili na zahtjev Volkswagena nisu bili vraćeni u BiH, zaposle Hrvati i Srbi, hoće li se tada steći uvjeti za poštovanje odluke Ustavnog suda i ravnopravnu uporabu ćirilice? Ili će i taj uvjet biti ispunjen tek nakon diskretnog zahtjeva i pritiska uprave Volkswagena? I što bi Ivan Penava i njegovi doglavnici uopće mogli raditi u Vukovaru koji ima automobilsku tvornicu? Zbog toga je bolje da ne proizvodimo automobile kako bismo i dalje vodili barem verbalne ratove, kad smo već u onim stvarnim, poput Penave, svojom voljom propustili sudjelovati. A nova radna mjesta? Ona nas ionako čekaju u automobilskim tvornicama u Stuttgartu i Regensburgu.