Kako su balkanski lopovi htjeli orobiti HNB i pritom propustili primijetiti da ih policija danima snima. Kroz njihov TV

Međunarodni bjegunac

“Kad otvori vrata, vadimo ga van, na pod, pa koljenom u vrat…”. Jedna ili dvije policijske patrole koje bi krenule u potjeru također im nisu trebale biti problem. “Odmah treba pucati iz ‘kalaša’…” .

Tako je dogovore za jednu od najspektakularnijih, ali i najbrutalnijih oružanih pljački u Hrvatskoj početkom lipnja ove godine započeo Dejan Kostić, 46-godišnji Jaro rođen u Kraljevu, vojni zrakoplovni tehničar po obrazovanju, osoba koju zbog raznih kaznenih djela traže Njemačka, Austrija, Švicarska, Češka i Srbija, gdje je već i osuđivan.

Kostić je u Zagreb stigao još početkom ove godine. Kada se ležerno smjestio u unajmljenom stanu, počeo je u Srbiji i BiH tražiti kompanjone za oružani prepad.

U najuži izbor uskoro su ušli – Pavle Stević zvani Pajo, 28-godišnjak rodom iz Zadra, no s putovnicom BiH i presudom od šest godina i osam mjeseci zbog razbojništva, Aleksandar Tasić (45), vozač iz Beograda, zvani Aca, koji također ima podeblji kriminalni dosje, Vlado Tomanić, nezaposleni 46-godišnji Sarajlija, kojem krađe nisu nepoznanica, Saša Antonić, vlasnik restorana, rođen 1977. godine u Zenici, poznat i pod nadimkom Sale, a stalnu adresu ima u Subotici gdje je već i osuđivan, te Miloslav Vesković, privatni poduzetnik iz Crne Gore, znan i pod nadimkom Vele, koji također ima kaznu od četiri godine zatvora u svom kriminalnom pedigreu. Kostić ih je sve pozvao u Zagreb najavivši im što planira.

Stević je, kako je naknadno utvrđeno provjerama u sustavu za nadzor državne granice, u Hrvatsku ušao 31. svibnja autobusom na graničnom prijelazu Bajakovo. Isti dan stigao je i Tasić. Tomanić se sam dan kasnije automobilom dovezao iz BiH. Kako su i kada u Hrvatsku ušli Antonić i Vesković istražitelji još ne znaju, no cijela se ekipa vrlo brzo sastala u stanu u Sigetu 16E.

Policijska akcija

Već 31. svibnja i policijski inspektori bili su u akciji. Kada je do njih stigla informacija o ovoj razbojničkoj skupini, žurno su zatražili sudski nalog za tajno praćenje. Ništa se nije prepuštalo slučaju – tajno su se prisluškivali telefoni razbojnika, kao i sve ostale komunikacije što su ih mogli ostvariti na daljinu, praćeni su i oni sami, a pod cjelovit nadzor stavljen je i stan u kojem su se smjestili.

Zabilježeno je tako da je Kostić dočekao i Stevića i Tasića na autobusnom kolodvoru u Zagrebu te ih odvezao u Siget. Sljedeći dan pripreme za pljačku bile su u punom jeku. Intenzivirao se i rad policije.

Razbojnike se prati u stopu. U 21.51 sati stigli su liftom do stana na petom katu. Antonić sjeda na trosjed, dok Tomanić iz torbe vadi oružje i briše ga ručnikom. Kostić iz torbe vadi snop ključeva i nešto nalik na prepaid karticu. Samo nekoliko minuta kasnije svi se spuštaju u garažu. Zatim su obilazili pojedine dijelove grada, zaustavljali se, razgledavali vozila i prolaznike. Nešto prije ponoći više nisu bili pod policijskom pratnjom.

U međuvremenu se doznalo da je Kostić nekoliko mjeseci uoči finalizacije plana organizirao i krađu dva Audija. Tip je to vozila koji bi se potpuno uklopio u profil policijskih specijalaca što su ih razbojnici planirali odglumiti. Tako je u noći na 1. svibnja organizirao krađu Audija A6 s parkirališta u ulici Vladimira Varićaka. Automobil je skriven u Sigetu kako bi bio spreman za korištenje u pljački.

Istu noć na Kostićev nagovor kradljivac, čiji identitet za sada nije potvrđen, jer očito u to vrijeme skupina nije bila pod nadzorom, odvezao je još jedan Audi A6. Ovoga puta pogodno vozilo pronađeno je u ulici Karla Zahradnika. Vlasnik koji je te noći ostao bez automobila uredno je krađu prijavio policiji. Naknadno mu je Audi i vraćen, doduše s oštećenom bravom i ogrebotinom na bočnoj strani. Garažu u kojoj je bio skriven unajmio je Kostić.

“Moja tvrtka radi na Velesajmu, a kako mi često dolazi brat iz Srbije, te poslovni partneri iz Slovenije potrebna mi je garaža kako bih im osigurao parking”, uvjeravao je Kostić vlasnicu garaže kojoj je tri mjeseca unaprijed i platio najam.

Za najam druge garaže u koju je skrio drugi Audi angažirao je svoju suradnicu iz tvrtke Studio 49, koja se bavila pružanjem frizerskih i pedikerskih usluga. Oglas za garažu pronađen je na Njuškalu, a najam je dogovoren još 29. ožujka ove godine. I taj najam bio je, kako je istražiteljima već potvrdila vlasnica garaže, plaćen nekoliko mjeseci unaprijed.

Ozbiljna oprema i oružje

Još jedan prostor što su ga razbojnici koristili otkriven je na Novoj cesti 3. Vlasnika stana na toj adresi Kostić je upoznao 2013., a posljednji put najam je obnovio u veljači ove godine. Kada su, finalizirajući uhićenje osumnjičene skupine, istražitelji upali u taj stan, pronašli su 45 komada streljiva kalibra 7,62 milimetara i kutiju za zračnu Airsoft pušku.

Na ostalim lokacijama te u ukradenim automobilima pronađeno je puno više korisnih dokaza. Među ostalim pronađena je crna odjeća, košulje, majice i hlače s natpisima ‘Policija’, crne rukavice, opasač s revolverom marke Taurus, automatska puška AK 47, pištolj PHP, jedna plastična puška, puška Swis armia. Pronađene su i bljeskalice, svjetla instalirana u automobile, koji su tako opremljeni u potpunosti nalikovali na službena policijska vozila. Razbojnici su imali i pripremljene uređaje za vezu.

Iako su noseći rukavice tijekom planiranja pljačke očito dobro pazili da ne ostavljaju tragove, ipak su istražitelji uspjeli na kraju pronaći i njihov DNK. Ti biološki tragovi ostali su većinom na odjeći što su je isprobavali uoči razbojništva, kao i na nekoliko pronađenih, odbačenih rukavica. Njih su inspektori doslovno vadili iz kanti za smeće u blizini stana na Novoj cesti, gdje su ih pljačkaši u panici bacili. Tragovi su ostali i na automatskim puškama.

Na čak 24 CD-a i DVD-a istražitelji su zabilježili njihove telefonske razgovore, te audio i videosnimke tajnog praćenja. Sati i sati dokaza koje će biti teško oboriti. Naime, kamera skrivena u TV prijemniku snimala je svaki korak Kostića i njegovih kompanjona u stanu u Sigetu. Na snimci od 1. lipnja ove godine, hladeći se kraj otvorenih prozora i ispijajući osvježavajuća pića, članovi ove zločinačke grupe mirno su kovali plan.

Bundek ili Jarun

“Sve smo utanačili”… “Gledali smo i za tu garažu”…. “Kad vi krenete na most, mi za vama”… “Najbitnije je da prijeđemo most”… “Vidjet ćemo hoćemo li natrag ići s dva auta”… “Ne smijem gasiti ovaj mobitel jer ne znam kod kartice”.

Nižu se na snimci razgovori iz kojih se jasno zaključuje kako pljačkaši analiziraju kojim će putem krenuti prema meti napada te kojim će putem kasnije bježati. Na tom putu pomalo ih zbunjuju dva zagrebačka jezera – Bundek i Jarun. “Tamo je onaj…. Bundek”. “Ma ne, tamo ti je Jarun, bolan”, razjašnjavaju rutu i kroz smijeh zaključuju: “Sve će biti kako biti mora”.

Nekoliko sati tijekom večeri 1. lipnja proveli su u prisjećanju na zatvorske dane. Opisivali su kako su prošli u sudskim procesima i kako je sud za to vrijeme bio pod velikim osiguranjem. Tasiću su presude izricali Okružni sud u Čačku i Peti općinski sud u Beogradu. Kostić je osuđen na Općinskom sudu u Paraćinu. U tim opuštenim razgovorima prisjetili su se i drugih zatvorenika s kojima su dijelili ćelije, ogovarali su zatvorske čuvare.

Ovo su opasni srpski pljačkaši uhićeni u zagrebačkom kvartu Siget

“Morao sam dva sata hodati s rukama na leđima. Uvjeravao me da to propisuje zakon… Pa zar nisam tih obaveznih dva sata na zraku mogao provesti kako god sam želio”, žalio se u tom razgovoru jedan od urotnika.
Sljedeći dan u stan je stiglo oružje. Stević, Tasić, Antonić i Vesković detaljno su ga razgledali. Provjerili su nišane i uvježbavali kako će ga držati ne bi li što više nalikovali na policajce.

“Dogovarali su raspodjelu vatrenog oružja, taktiku postupanja prije, za vrijeme i nakon razbojništva. Isplanirali su i uporabu automatskog oružja, pružanje otpora policiji u slučaju da budu uhvaćeni. Plan je napravljen i za uništavanje vozila koja će koristiti tijekom bijega. Ona su trebala biti zapaljena”, objašnjava u podignutoj optužnici Ivica Ovčar, zamjenik županijske državne odvjetnice u Zagrebu.

Uhićenja prije pljačke

Osim automobila za bijeg su trebali koristiti i motore i bicikle. Pomno su promotrili teren gdje su automobili trebali biti zapaljeni, detaljno analizirajući i “šumicu iz koje bi se možda mogao vidjeti dim”. Do posljednjeg trenutka istražitelji su im bili za petama.

Ujutro 2. lipnja, baš na dan kada se razbojništvo trebalo dogoditi, nadzirali su ih i u Sigetu i na Novoj cesti. Tomanić je već u 7.52 sati izašao iz stana u Novoj cesti. Do Sigeta se odvezao Passatom bosanskohercegovačkih tablica. Kada su u 8.35 otamo izašli Stević i Tasić, policajci su im se počeli približavati. Stević je odmah uhićen, dok se Tasić dao u bijeg. Skrio se u grmlju u Sigetu kod kućnog broja 13, no policajci su ga tamo i pronašli. Dvadesetak minuta kasnije uhićen je i Vesković, netom nakon što je izašao iz stana u Sigetu 16E.

Kostić je za to vrijeme, na drugom kraju grada, iz Nove ceste kretao u svoj dio akcije. Iako je bio spreman za pljačku, najprije je otišao do svog salona ljepote, da bi zatim produžio do Remetinečkog gaja.

Očito čekajući rasplet situacije i kontakt sa suradnicima, u 10 sati kupio je novine i sjeo u automobil. U 10.28 sati izašao je iz vozila i sjeo na klupu, nastavivši čitati novine. U 10.35 odvezao se do trgovine na Sisačkoj cesti, gdje se zadržao sljedeće četiri minute. U 10.51 stigao je do Sigeta. Parkirao je pred zgradom. U 10.55 sati i on je uhićen.

---

Tekst je objavljen u tiskanom izdanju Telegrama 28. studenoga 2015.