Telegram doznaje: mnogi učitelji traže da im izdavači udžbenika osmisle i kako da drže satove. Ne bi li to trebali sami?
Hrvatska nema standardizirane školske udžbenike nego učitelji sami biraju po kojem će predavati. Taj model, pokazuje se opet, otvara razna pitanja
Telegram je u nedjelju otkrio kako se na Njuškalu mogu kupiti pitanja za ispite koje učitelji u brojnim hrvatskim školama daju djeci. Tako učenici ili njihovi roditelji jednostavno mogu doći do ispitnih pitanja koja će im se cijele godine pojavljivati na školskim provjerama znanja. Gotovi ispiti izdavačkih kuća, međutim, samo su dio problema koji proizlaze iz kompleksnog i često dubioznog odnosa izdavača školskih udžbenika i učitelja, odnosno nastavnika.
Hrvatska, poznato je, nema standardizirane udžbenike, nego svaki predavač sam bira po kojem će raditi. Kako bi odabrali baš njihove knjige, mnogi izdavači učiteljima i nastavnicima nude niz dodatnih materijala. Ta praksa ide toliko daleko da predavači u školama mogu dobiti, primjerice, i kompletne powerpoint prezentacije s uputama za vođenje nastave na svakom školskom satu tijekom godine. Upute su pritom toliko detaljne da ostaje dojam kako bi, uz tako priređen materijal, doslovno bilo tko mogao predavati u školama.
O dodatnim materijalima koje žele od nakladničkih kuća, učitelji znaju međusobno debatirati u zatvorenim Facebook grupama. Ovo su neke od poruka:
Kako se biraju udžbenici?
Na tom smo tragu istražili kako u praksi nakladnici nude, a učitelji traže materijale kao dodatnu ponudu uz odabrane udžbenike. Naš sugovornik iz nakladničkih krugova objašnjava kako to funkcionira. Cijela priča kreće na kraju nastavne godine, kada učitelji biraju udžbenike po kojima će raditi iduće. Za taj važan posao, ističe Telegramov izvor čiji su podaci poznati redakciji, učitelji imaju relativno kratak rok. “Uslijed gužve u nastavi gdje se gradivo mora dovršiti, učenici moraju dobiti (što bolje) ocjene, učitelji bi trebali pažljivo proučiti svaki od udžbenika ponuđenih na tržištu”, navodi.
Pa nastavlja: “Treba biti iskren i priznati da većina učitelja ne stigne pročitati udžbenik. Uobičajeno se pogleda poneki dio ili tema koja ih osobito interesira i obično slijede konzultacije s drugim kolegama koji poučavaju isti predmet. Važnu ulogu pri odabiru imaju promotori izdavačkih kuća. Učitelji ih po primitku promo tiska udžbenika često prvo pitaju što mogu očekivati od dodatnih materijala. Mnogi nas pitaju za gotove godišnje izvedbene kurikulume”, ističe.
Riječ je, inače, o dokumentu koji svaki učitelj mora sam izraditi i predati u školi početkom listopada. U njemu mora naznačiti kako će u tjednima i mjesecima nastavne godine prolaziti s učenicima kroz gradivo. Na ovaj način, preko izdavačkih kuća čije udžbenike odaberu, učitelji dobivaju gotov dokument.
Gotovi ispiti kao izgovor
Nakon što ispitaju nude li izdavači godišnje izvedbene kurikulume, nastavlja naš sugovornik, mnogi učitelji pitaju promotore dolazi li uz njihov udžbenik i radna bilježnica. To, kaže, i nije toliko problematično jer za mnoge predmete takav materijal stvarno koristi u nastavi. “No onda učitelji traže i rješenja za tu istu radnu bilježnicu. Zar je ne znaju sami riješiti? Izgovor tu često bude pa da si učenici sami mogu provjeriti točnost“, navodi naš dobro upućen izvor.
Nakon pitanja o radnim bilježnicama, veli, slijede ona o gotovim ispitima koje smo detaljno problematizirali. “Obično kažu da im gotovi ispiti trebaju da si okvirno mogu doraditi svoje ispite ili kažu da im je super da imaju gotove ispite nakladnika jer tako roditeljima mogu reći da nisu oni krivi ako im dijete dobije lošu ocjenu. Te ispite u konačnici, kao druge obrazovne materijale, plaćaju sami roditelji”, objašnjava sugovornik. No, to i dalje nije sve.
Posebna bizarnost
“Uz sve to, učitelji očekuju i da od nakladnika za svaki svoj nastavni sat dobiju pripremu ili prijedlog aktivnosti. To je onaj dio koji se uračunava u učiteljsku satnicu dnevne pripreme”, veli Telegramov sugovornik. Na ovaj način, dodaje, učitelji od nakladnika maltene dobivaju matrice kako da izvedu svoje nastavne sate, s predloženim metodama, aktivnostima, itd.
Učitelji podrazumijevaju, nastavlja, da će dobiti i digitalne materijale za nastavu, a neki očekuju da im se pripreme i powerpoint prezentacije za svaki nastavni sat što im, podcrtava sugovornik, nakladnici također pripremaju. Posebna bizarnost, zaključuje, koji nema veze s ispravnim pedagoškim pristupom jest to što mnogi učitelji traže udžbenik ili radne materijale za učenike s poteškoćama pri učenju.
Ovo je problematično iz više smjerova. “Edukacijski rehabilitatori se slažu da je nemoguće izraditi jedan materijal koji bi pokrio čitav spektar poteškoća koje učenici mogu imati. Naravno, onda se i za takav udžbenik traže godišnji planovi”, podcrtava ovaj sugovornik iz izdavačkih krugova.
Prezentacija za sat
Tijekom ovog istraživanja, Telegram je došao u posjed powerpoint prezentacije koju je jedan nakladnik školskih udžbenika izradio za nastavnike hrvatskog jezika koji u 5. razredu osnovne škole predaju gradivo po njihovom udžbeniku. Konkretna prezentacija priređena je za nastavni sat u kojem se obrađuju promjenjive i nepromjenjive vrste riječi. Prezentacija vjerno prati gradivo iz udžbenika i nastavniku – kroz 11 slajdova – omogućava da na autopilotu odradi nastavni sat. Učitelju prvo sugerira da učenicima projicira kratak dokumentarni filmić koji otvara temu sata.
Nakon toga se, kroz kraće literarne forme, učenike uvodi u vrste riječi, tu su i razne vježbe na temelju kojih učenici u rečenici detektiraju promjenjive, odnosno nepromjenjive riječi, opisuje se kako promjenjive riječi mijenjaju svoj oblik i zatim se na primjerima objašnjava kako nepromjenjive riječi svoj oblik ne mijenjaju. Na kraju ovog nastavnog sata, prezentacija predviđa i kratku vježbu za samostalni rad učenika. Ovdje, u kraćem tekstu, učenici moraju prepoznati i podcrtati promjenjive i nepromjenjive riječi.
Slatkorječiv pristup
Istražujući kako funkcionira odnos nakladničkih kuća i nastavnika, Telegram je došao i do nekadašnjeg promotora, odnosno trgovačkog predstavnika jedne izdavačke kuće koja priređuje školske udžbenike i cijelu paletu dodatnih materijala za učitelje. Njegov je posao bio hodati po školama i učiteljima predstavljati udžbenike izdavačke kuće za koju je radio. Kako se prisjeća, nakon što bi im predstavio udžbenik, učitelji su ga sami pitali za dodatne materijale i sadržaje koje nakladnik nudi.
Izdavačka kuća, kaže, redovno je organizirala drillove, odnosno treninge za svoje trgovačke predstavnike. “Tamo vam objasne kako da na terenu učiteljima pristupite slatkorječivo, da im kažete da uz udžbenik nudite još ovo i ovo i ovo… Meni se sve to i tada činilo kao muljaža”, kaže ovaj Telegramov sugovornik čiji su podaci također poznati redakciji. Bilo je tu i bonusa, kaže, za posebno uspješne promotore.
Bez odgovora nakladnika
Prisjeća se i kako ga je za gotove ispite izdavačkih kuća, o kojima smo pisali, pitao tek manji dio učitelja i nastavnika iz škola za koje je bio zadužen. “Prema mojoj procjeni, za te me ispite pitalo oko 20 posto učitelja i nastavnika. Riječ je o onima koji nisu imali volje sami sastavljati svoje provjere znanja pa su se odlučivali za ovo”, kaže i dodaje kako je imao stalne mušterije koje su redovito tražile ispite. Njegov je dojam bio, zaključuje, da su ispiti nakladničkih kuća bili prelagani i da se njima podilazilo učenicima.
O širokoj paleti dodatnih materijala koje kao bogatu podršku pripremaju za učitelje i nastavnike, Telegram je službeno upitao predstavnike triju najvećih nakladničkih kuća koje izrađuju i tiskaju školske udžbenike. Do zaključenja ovoga teksta, odgovor nismo zaprimili niti iz jedne.