Očuhu silovatelju kazna je ublažena s obrazloženjem da mu je Županijski sud u Dubrovniku – gdje je donesena prva presuda – kao olakotnu okolnost propustio priznati ”sudjelovanje u Domovinskom ratu”.
Od Županijskog suda u Dubrovniku zato smo zatražili da nam pošalju tu svoju presudu koju je Visoki kazneni sud Republike Hrvatske galantno spustio za čak tri godine s argumentom da je silovatelj djeteta prije 26 ili 28 godina (navodno) bio branitelj. Danas smo je dobili.
Benefit koji se naplaćuje i u sudnicama
O samoj činjenici da se sudjelovanje u Domovinskom ratu, kao specijalni benefit, naplaćuje i u sudnicama, i to potpuno na temelju zakona, trebalo bi, čini se, nanovo povesti društvenu raspravu.
Jer ima smisla da se zajednica braniteljima odužuje za njihove ratne zasluge povlaštenim braniteljskim mirovinama, financijskim olakšicama za kupnju stana ili kuće, invalidskim dodacima, prvenstvom kod liječnika i drugim privilegijama. Branitelji za rat mogu dobiti ordenje. Ali da im sudovi – na temelju ratnog staža – izriču blaže presude za počinjenje teških kaznenih djela, to će normalan čovjek teško prihvatiti. To se, međutim, čini redovito. Takav je zakon. A koliko će se kome kazna smanjiti, ovisi o sudačkoj procjeni u pojedinom sudskom procesu.
Pa pogledajmo kako to izgleda na slučaju o kome je ovdje riječ.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ovdje nešto zastrašujuće nije u redu
Iz odluke Visokog kaznenog suda koji je odlučivao povodom osuđenikove žalbe, o tom smo slučaju mogli saznati samo šture informacije – članke zakona koji opisuju kazneno djelo, novu gradaciju kazne i razloge za takvu konačnu odluku. Budući da sada imamo pred sobom i prethodnu presudu s obrazloženjima Vijeća za mladež dubrovačkog Županijskog suda, možemo ovdje predstaviti svu odvratnost događaja koji su se mjesecima i mjesecima zbivali u silovateljevu domu. Ako takav seksualni predator – samo temeljem svoje braniteljske prošlosti – zaslužuje da bude amnestiran za čak tri od ukupno 14 godina zatvora, onda s ovim sustavom zakonskih vrijednosti nešto zastrašujuće nije u redu.
Dakle, Vijeće za mladež Županijskog suda u Dubrovniku, pod predsjedanjem suca Zorana Čengije, utvrdilo je 23. travnja ove godine da optuženik zaslužuje 14 godina zatvora jer je više od godinu dana ”učestalo silovao” svoju pastorku, kći svoje supruge koja je s njima živjela. Budući da je žrtva maloljetna osoba koju se u postupku mora zaštititi, u presudi se – potpuno ispravno – navode samo njezini inicijali, a s inicijalima se spominju i svi članovi njene obitelji u kojoj je doživjela traumu za cijeli život. Zato ćemo djevojčici ovdje dati lažno ime. Neka se zove Ines.
Kad bi se opirala, izbacio bi je iz kuće
Ines, kao što vidimo iz presude Županijskog suda u Dubrovniku, sada ima osam godina. Kad su počela serijska silovanja pod obiteljskim krovom, bilo joj je sedam. Sedam. Majka je svo to vrijeme bila odsutna, a očuh bi djevojčicu bacao na krevet u spavaćoj sobi kad bi dvojica njezine mlađe polubraće pozaspala.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ines je ispitana u posebnom postupku, a sucu Čengiji dostavljena je snimka djetetovog svjedočenja. Curica je ispričala je da ju je očuh ”ili svlačio, ili se nekad ona sama morala pred njim svući, da bi joj potom svoje spolovilo (pišu) stavljao u njeno spolovilo (pišu)”. To se ponavljalo ”vrlo često”, a kad bi se opirala ili kad bi ga pokušala izbjeći, ”on ju je udarao, naljutio bi se na nju i znao bi je izbaciti iz kuće”.
Dijete je kazalo da ju je ”strašno boljelo kad bi svojim spolovilom ulazio u nju i da je bilo krvi na plahti, a on joj je zabranio da o tome bilo kome govori”.
Predator sebe smatra ‘djelomično krivim’
U sudnici su predočeni nalazi specijalista ginekologije Opće bolnice Dubrovnik koji je pregledao malu žrtvu, socijalna anamneza stručnjaka i svi ostali relevantni dokazi. Liječnik je utvrdio da je djevojčici razderan himen.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Predator se, međutim, izjasnio da sebe smatra samo ”djelomično krivim” . Izjavio je kako ”do ovoga sigurno ne bi došlo” da njegova žena nije bila odsutna u vrijeme dok je on spolno zlostavljao svoju pokćerku.
To je Sudu bio jasan znak da je optuženik bio potpuno svjestan što čini. Ocijenili su da razmjere njegovog kažnjivog ponašanja pokazuje to što je djelo protiv djeteta iznova i iznova ponavljao u dužem vremenskom razdoblju. Također je znao, zaključio je Sud, ”da je djevojčica bespomoćna, bez igdje ikoga kome bi se mogla povjeriti” dok je on ”u njenom tijelu i glavi klesao žig koga će morati nositi cijelog života”.
Poštedjeti takvu osobu za tri godine zatvora samo zato što je donio neki papir da je bio branitelj, to doista graniči s moralnim ludilom. Ali još je strašnije što je takva odluka – u Hrvatskoj formalno osnovana na zakonu.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Telegram doznaje mučne detalje o pedofilu kojem je, zato što je branitelj, smanjena kazna za serijsko silovanje curice
Od Županijskog suda u Dubrovniku zatražili smo da nam pošalju svoju presudu koju je Visoki kazneni sud RH galantno spustio za čak tri godine
Ima smisla da se zajednica braniteljima odužuje za njihove ratne zasluge povlaštenim mirovinama, financijskim olakšicama za kupnju stana ili kuće, invalidskim dodacima, prvenstvom kod liječnika i drugim privilegijama. Branitelji za rat mogu dobiti ordenje. Ali da im sudovi - na temelju ratnog staža - izriču blaže presude za počinjenje teških kaznenih djela, to će normalan čovjek teško prihvatiti
Javnost je ovih dana ostala zgranuta viješću da je Visoki kazneni sud smanjio kaznu sa 14 na 11 godina zatvora 48-godišnjem muškarcu s dubrovačkog područja koji je od sredine 2019. do kolovoza 2020. godine učestalo silovao svoju pokćerku, djevojčicu koja je s novom obitelji svoje majke živjela u istom kućanstvu od svoje druge godine.
Očuhu silovatelju kazna je ublažena s obrazloženjem da mu je Županijski sud u Dubrovniku – gdje je donesena prva presuda – kao olakotnu okolnost propustio priznati ”sudjelovanje u Domovinskom ratu”.
Od Županijskog suda u Dubrovniku zato smo zatražili da nam pošalju tu svoju presudu koju je Visoki kazneni sud Republike Hrvatske galantno spustio za čak tri godine s argumentom da je silovatelj djeteta prije 26 ili 28 godina (navodno) bio branitelj. Danas smo je dobili.
Benefit koji se naplaćuje i u sudnicama
O samoj činjenici da se sudjelovanje u Domovinskom ratu, kao specijalni benefit, naplaćuje i u sudnicama, i to potpuno na temelju zakona, trebalo bi, čini se, nanovo povesti društvenu raspravu.
Jer ima smisla da se zajednica braniteljima odužuje za njihove ratne zasluge povlaštenim braniteljskim mirovinama, financijskim olakšicama za kupnju stana ili kuće, invalidskim dodacima, prvenstvom kod liječnika i drugim privilegijama. Branitelji za rat mogu dobiti ordenje. Ali da im sudovi – na temelju ratnog staža – izriču blaže presude za počinjenje teških kaznenih djela, to će normalan čovjek teško prihvatiti. To se, međutim, čini redovito. Takav je zakon. A koliko će se kome kazna smanjiti, ovisi o sudačkoj procjeni u pojedinom sudskom procesu.
Pa pogledajmo kako to izgleda na slučaju o kome je ovdje riječ.
Ovdje nešto zastrašujuće nije u redu
Iz odluke Visokog kaznenog suda koji je odlučivao povodom osuđenikove žalbe, o tom smo slučaju mogli saznati samo šture informacije – članke zakona koji opisuju kazneno djelo, novu gradaciju kazne i razloge za takvu konačnu odluku. Budući da sada imamo pred sobom i prethodnu presudu s obrazloženjima Vijeća za mladež dubrovačkog Županijskog suda, možemo ovdje predstaviti svu odvratnost događaja koji su se mjesecima i mjesecima zbivali u silovateljevu domu. Ako takav seksualni predator – samo temeljem svoje braniteljske prošlosti – zaslužuje da bude amnestiran za čak tri od ukupno 14 godina zatvora, onda s ovim sustavom zakonskih vrijednosti nešto zastrašujuće nije u redu.
Dakle, Vijeće za mladež Županijskog suda u Dubrovniku, pod predsjedanjem suca Zorana Čengije, utvrdilo je 23. travnja ove godine da optuženik zaslužuje 14 godina zatvora jer je više od godinu dana ”učestalo silovao” svoju pastorku, kći svoje supruge koja je s njima živjela. Budući da je žrtva maloljetna osoba koju se u postupku mora zaštititi, u presudi se – potpuno ispravno – navode samo njezini inicijali, a s inicijalima se spominju i svi članovi njene obitelji u kojoj je doživjela traumu za cijeli život. Zato ćemo djevojčici ovdje dati lažno ime. Neka se zove Ines.
Kad bi se opirala, izbacio bi je iz kuće
Ines, kao što vidimo iz presude Županijskog suda u Dubrovniku, sada ima osam godina. Kad su počela serijska silovanja pod obiteljskim krovom, bilo joj je sedam. Sedam. Majka je svo to vrijeme bila odsutna, a očuh bi djevojčicu bacao na krevet u spavaćoj sobi kad bi dvojica njezine mlađe polubraće pozaspala.
Ines je ispitana u posebnom postupku, a sucu Čengiji dostavljena je snimka djetetovog svjedočenja. Curica je ispričala je da ju je očuh ”ili svlačio, ili se nekad ona sama morala pred njim svući, da bi joj potom svoje spolovilo (pišu) stavljao u njeno spolovilo (pišu)”. To se ponavljalo ”vrlo često”, a kad bi se opirala ili kad bi ga pokušala izbjeći, ”on ju je udarao, naljutio bi se na nju i znao bi je izbaciti iz kuće”.
Dijete je kazalo da ju je ”strašno boljelo kad bi svojim spolovilom ulazio u nju i da je bilo krvi na plahti, a on joj je zabranio da o tome bilo kome govori”.
Predator sebe smatra ‘djelomično krivim’
U sudnici su predočeni nalazi specijalista ginekologije Opće bolnice Dubrovnik koji je pregledao malu žrtvu, socijalna anamneza stručnjaka i svi ostali relevantni dokazi. Liječnik je utvrdio da je djevojčici razderan himen.
Predator se, međutim, izjasnio da sebe smatra samo ”djelomično krivim” . Izjavio je kako ”do ovoga sigurno ne bi došlo” da njegova žena nije bila odsutna u vrijeme dok je on spolno zlostavljao svoju pokćerku.
To je Sudu bio jasan znak da je optuženik bio potpuno svjestan što čini. Ocijenili su da razmjere njegovog kažnjivog ponašanja pokazuje to što je djelo protiv djeteta iznova i iznova ponavljao u dužem vremenskom razdoblju. Također je znao, zaključio je Sud, ”da je djevojčica bespomoćna, bez igdje ikoga kome bi se mogla povjeriti” dok je on ”u njenom tijelu i glavi klesao žig koga će morati nositi cijelog života”.
Poštedjeti takvu osobu za tri godine zatvora samo zato što je donio neki papir da je bio branitelj, to doista graniči s moralnim ludilom. Ali još je strašnije što je takva odluka – u Hrvatskoj formalno osnovana na zakonu.