Telegram doznaje: Razorna poplava Kupe mogla je biti spriječena. Država prije 7 godina krenula u obnovu, novac EU nije iskorišten
Iz EU sredstava za prvu je fazu planirano gotovo pola milijarde kuna. Dosad je isplaćeno 112 milijuna kuna
Bila je to neobično otvorena dijagnoza stanja na terenu. “Nema nasipa. Nije nama pukla linija obrane, da su nasipi pukli. Nego ih naprosto nema”. I onda još: “Klimatske prilike su takve da moramo sve više i brže graditi. E, tu je problem. Ne radimo dovoljno brzo jer ima i puno otpora na terenu”.
Nekoliko dana ranije karlovačko područje ponovno se borilo s visokim vodostajem rijeka. Kupa je rasla, postavljane su vodene barijere i vreće s pijeskom. Voda je prodrla u karlovačko naselje Brodarci gdje je rijeka poplavila dvorišta i više gospodarskih objekata. Sudeći po prozivkama mještana, nasipi nisu pukli. Nego ih naprosto nema.
Od studije izvedivosti do ‘lex Kupa’
Nakon vikenda u kojem su, srećom i trudom stanovništva i nadležnih službi, apokaliptične scene izbjegnute, Zoran Đuroković gostovao je na N1. Govorio je, među ostalim, o nasipima kojih nema i nužnosti da se gradi više i brže. Zoran Đuroković je generalni direktor Hrvatskih voda. Hrvatske vode su javno poduzeće, zaduženo za realizaciju projekata za zaštitu od poplava.
Jedan od najvećih je Sustav zaštite od poplava karlovačko-sisačkog područja, projekt na kojem se, barem u papirnatom dijelu, počelo raditi još prije sedam godina – kada je dovršena studija izvedivosti – i koji je Vlada Andreja Plenkovića s razlogom proglasila strateškim. Donesen je i poseban zakon koji je bivši ministar Tomislav Ćorić zvao ‘lex Kupa’.
Nije još trenutak za rezanje vrpce
Golema investicija, ukupne vrijednosti gotovo 1,7 milijardi kuna, uvrštena je svojedobno u popis tzv. velikih projekata koje će Hrvatska (su)financirati novcem Europske unije. Na tom je popisu, na primjer, bio i Pelješki most. Ovoga ljeta Pelješki most je, uz pompu i vatromet, svečano otvoren. Projekt zaštite od poplava još je daleko od rezanja vrpce.
Prvi koraci ka realizaciji pokrenuti su još 2015. kada je finalizirana prva verzija studije izvedivosti. Projekt je kasnije podijeljen u dvije faze, „temeljem spremnosti sastavnica projekta za provedbu“, kako se to lijepo kaže jezikom administracije. Drugim riječima, podijeljen je na radove čiji je završetak moguć do kraja 2023. i one koji će se izvoditi – i financirati – kasnije.
Druga faza tek do kraja desetljeća
Prema informacijama koje nam je dostavilo Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja, prva faza, koja se odnosi na mjere za zaštitu od poplava na karlovačkom području, vrijedna je gotovo 540 milijuna kuna. Država računa da će od tog iznosa iz EU fondova povući 458,7 milijuna kuna. To je novac iz starog EU proračuna koji se mora potrošiti do kraja sljedeće godine.
Druga faza protupoplavnog projekta, vrijedna više od 1,1 milijardu kuna, sufinancirat će se iz sljedećeg proračunskog ciklusa. Taj novac mora se potrošiti do kraja desetljeća, što dosta govori o tome kada bi cjelokupna investicija – za koju iz EU planiramo povući ukupno 1,43 milijarde kuna – trebala biti gotova.
Povučena svaka četvrta kuna
No, ni s prvom fazom – ovom koja obuhvaća radove za koje se procjenjivalo da mogu biti gotovi do kraja 2023. – ne ide glatko. Na to upućuju i podaci o iskorištenosti europskog novca. „Dosad je po ovom projektu ugovoreno 226.656.511,80 kuna prihvatljivih troškova te je isplaćeno 112.220.281,77 kuna bespovratnih EU sredstava (24,46%)”, odgovaraju iz resora Davora Filipovića.
Dakle, dosad je iz EU sredstava povučena svaka četvrta kuna planiranog iznosa. To, dakako, nije konačni iznos jer će Hrvatske vode, koje su investitor i stoga korisnici sredstava, dalje tražiti refundaciju novca iz raspoloživih EU sredstava. Ali ukazuje na brzinu kojom se (g)radi. O čemu je, uostalom, ponešto kazao i generalni direktor Hrvatskih voda.
Problemi s pogledom na rijeku
„Ne radimo dovoljno brzo, jer ima i puno otpora na terenu. Ljudi nerado žele prodati svoje zemljište, a ima i onih koji se protive gradnji jer smatraju, primjerice, da im gradnja zidova ili nasipa narušava pogled prema rijekama“, objašnjavao je Đuroković na N1 probleme ovakvih projekata, apelirajući na ljude da „ne mogu gledati samo sebe“ i svoj „izravan pogled na rijeku Kupu“.
Gotovo svaki veliki projekt, koji se sufinancira EU novcem, muče slične boljke. Rekonstrukciju i izgradnju drugog kolosijeka pruge između Hrvatskog Leskovca i Karlovca stopirale su žalbe na natječaj. I tako 12 puta. U vrijeme dok se investicija u obranu od poplava tek pripremala bilo je sasvim jasno da će biti problema s imovinskim odnosima – trebalo je otkupiti ili izvlastiti 15 tisuća čestica.
Od javne nabave do rata u Ukrajini
U Hrvatskim vodama, javnom poduzeću zaduženom za ovaj projekt, mogu nabrojati cijelu listu razloga na kojima stvari zapinju. Imovinsko-pravni odnosi. Sudski sporovi oko parcelacijskih elaborata. Javna nabava, standardna boljka hrvatskih EU projekata. Rat u Ukrajini. Doduše, ne direktno, nego zbog poskupljenja građevinskog materijala i zahtjeva izvođača radova da se ugovori mijenjaju.
Na neke stvari, istina, Hrvatske vode ne mogu direktno utjecati. Izmjene ugovora zbog poskupljenja bile su moguće nakon što je to Vlada u lipnju odobrila za sve javne naručitelje u sličnim problemima. Ako se mijenja tehničko rješenje u okviru projekta, treba mijenjati lokacijsku dozvolu, a to traje minimalno tri mjeseca. I tako dalje.
Dvije godine za 5,8 kilometara
Dio radova iz prve faze projekta dosad je ipak završen. U travnju ove godine, primjerice, svečano je obilježen dovršetak radova na nasipima uz Koranu i Mrežnicu, na lokaciji Logorište – Mala Švarča – Turanjski Poloj. Na svečanost je iz Zagreba potegao i tadašnji ministar Ćorić. Izgrađeno je 5,8 kilometara nasipa. Trebale su dvije godine. Na širem području još je 20 kilometara neizgrađenih nasipa.
Svečano otvoreni nasipi su, izgleda, odradili svoj posao. Kad su visoki vodostaji opet zaprijetili, na tom području, kažu u Hrvatskim vodama, prvi puta nije bilo štete. Ali jest zato neki dan na lokaciji kod Brodaraca gdje su se mještani požalili lokalnim medijima da je gradnja nasipa zaustavljena.
Puno strpljenja. I vreća s pijeskom
Taj dio projekta stopiran je žalbama od studenog 2019., tvrde u Hrvatskim vodama. Samo na papire, uvjeravao je direktor Đuroković, u Brodarcima je potrošeno godinu i pol do dvije. Na kraju su promijenili tehničko rješenje da zaobiđu zemljište za koje su vlasnici podnijeli žalbe ili tužbe.
Na drugim lokacijama karlovačkog područja, prema informacijama Hrvatskih voda, negdje se gradi, negdje pripremaju ‘papiri’, a negdje provode javne nabave. Radi se, ali očito ne dovoljno brzo. To, uostalom, misli i direktor Hrvatskih voda.
A onda još slijedi druga faza projekta čija će realizacija u najboljem slučaju trajati do 2027. Ljudima bi, čini se, zasad bilo najbolje da se naoružaju strpljenjem. I vrećama s pijeskom.