Telegram doznaje: Zbog aljkavosti Ministarstva pravosuđa DSV ne može provjeriti jesu li suci muljali u imovinskim karticama
Vedran Pavelić naveo je kako je nekretninu stekao ugovorom o uspostavljanju etažnog vlasništva
Imovinske kartice svih hrvatskih sudaca i državnih odvjetnika javno su objavljene 15. siječnja ove godine, no osim što građani od tada mogu vidjeti što su sve tužitelji i djelitelji pravde stekli, one nemaju nikakvu praktičnu vrijednost. Jesu li suci i državni odvjetnici štogod prešutjeli, zatajili ili krivo napisali, kao što se često događalo s imovinskim karticama političara, u ovom trenutku nitko ne može znati, pa ni Državno sudbeno vijeće (DSV). A upravo je DSV tijelo koje to treba kontrolirati.
”Nakon primitka izvješća te dopune izvješća o imovini suca Vijeće će od Porezne uprave Ministarstva financija i drugih tijela pribaviti podatke kojima raspolažu o njegovoj imovini i usporediti ih s podacima u izvješću o imovini”, stoji na stranicama DSV-a, tijela koje pored toga što bira i razrješuje suce, mora kontrolirati i ispravnost njihovih imovinskih kartica. Ali, to je mrtvo slovo na papiru.
Državno sudbeno vijeće ne raspolaže alatom
DSV nije usporedio podatke iz imovinskih kartica sudaca s podacima koje o sucima i državnim odvjetnicima, baš kao i o svim drugim građanima, ima Porezna uprava Ministarstva financija. Razlog zbog čega to nije učinjeno nevjerojatan je i skandalozan: Ministarstvo pravosuđa i uprave, na čijem je čelu ministar Ivan Malenica, nije osiguralo tehničke preduvjete za automatsku provjeru podataka s nadležnim institucijama!
To stoji, crno na bijelom, u odgovoru Državnog sudbenog vijeća na Telegramov upit je li provjerena imovinska kartica jednog hrvatskog suca, koji je, na neobičan način opisao način stjecanja stana. ”Povodom vašeg upita je li provjerena imovinska kartica Vedrana Pavelića, suca Općinskog suda u Slavonskom Brodu, obavještavamo vas da još nisu od strane Ministarstva pravosuđa i uprave osigurani tehnički preduvjeti za automatsku provjeru podataka s nadležnim institucijama”, stoji u odgovoru Državnog sudbenog vijeća.
Dakle DSV ne raspolaže alatom, koji je trebalo osigurati Ministarstvo pravosuđa i uprave, koje bi, pak, omogućilo provjeru podataka o imovini upisanoj u imovinsku karticu sa stvarnim stanjem. Čarobna riječ u toj priči je OIB, osobni identifikacijski broj, koji je u Hrvatskoj u upotrebi od 1. siječnja 2009., dakle više od 12 godina.
OIB je uveden zbog boljeg pregleda nad imovinom
Kao što je poznato, OIB je, među ostalim, uveden kako bi se informatizirala državna uprava i povećala učinkovitost državnih institucija, a automatskom razmjenom podataka među tijelima državne uprave i institucija, građanima olakšalo dobivanje određenih dokumenata i ostvarivanje prava. Ali, OIB je uveden i zbog boljeg pregleda nad imovinom građana i pravnih osoba, prilivom i tijekom novca, što je ključ za suzbijanje korupcije.
Ministarstvo pravosuđa i uprave, odakle hitno – nakon koruptivnog skandala – šalju inspekciju u Županijski sud u Osijeku, nije dakle omogućilo Državnom sudbenom vijeću da ”s nadležnim institucijama”, prije svega Poreznom upravom, može automatski provjeriti podatke koje su suci upisali u svoje imovinske kartice.
Da je Ministarstvo pravosuđa to učinilo iz DSV-a bi Telegramu vrlo jednostavno mogli odgovoriti na pitanje je li predsjednik Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Vedran Pavelić, svoj stan u tom gradu, penthouse od 96,98 metara četvornih, kojeg je procijenio na 745.000 kuna, uistinu platio samo 8000 kuna, kako ispada iz podataka do kojih je došao Telegram.
Nekretninu stekli ugovorom o uspostavljanju etažnog vlasništva
Naime, u Pavelićevoj imovinskoj kartici stoji kako su on (i njegova supruga, suvlasnica polovine stana) tu nekretninu stekli ugovorom o uspostavljanju etažnog vlasništva. Dok su ostali suci i državni odvjetnici u rubrici ”način stjecanja” u imovinske kartice upisali kako su do stanova ili kuća došli otkupom stanarskog prava, nasljeđivanjem, darovanjem, kupoprodajnim ugovorom, samostalnom izgradnjom, zamjenom ili, pak, ugovorom o doživotnom uzdržavanju, Pavelić je naveo da je stan stekao ugovorom o uspostavljanju etažnog vlasništva.
Kada smo o tome s njim razgovarali nije mogao predočiti ni jedan dokument iz kojeg bi se dalo vidjeti kome je, kada i kako platio stan na kojeg se uknjižio 1. prosinca 2006. U zbirci isprava iz gruntovnice uspjeli smo pronaći tek kupoprodajni ugovor kojeg su 30. studenoga 2006. sudac iz Slavonskog Broda i njegova supruga Biljana Pavelić sklopili s Ljubicom Kozak iz Slavonskog Broda, a kojim kupuju, ”svatko ponaosob 5/200 udjela nekretnine upisane u z.k.ul. 5061 k. o. Brod” što ”u naravi predstavlja kuću i dvorište ukupne površine 396 m²”. Za to su platili 8000 kuna.
U razgovoru se nije mogao sjetiti datuma i iznosa
Sudac Pavelić na Telegramovu zamolbu potanko je objašnjavao kako su sve ostale transakcije tekle temeljem usmenih dogovora i u gotovini, a datuma i iznosa, s obzirom na protek vremena, nije se mogao sjetiti. Državno sudbeno vijeće vrlo bi lako, da je povezano s Poreznom upravom, što je dužno bilo osigurati ministarstvo Ivana Malenice, moglo ustanoviti koliko je poreza platio sudac Pavelić, te koliko je i kome, osim onih 8000 kuna, platio za stan u kojem sada živi.
Ovako, zahvaljujući neažurnosti, tromosti i aljkavosti Ministarstva pravosuđa i uprave, DSV je svezanih ruku i sve i da hoće ne može automatski provjeriti je li tko od sudaca i državnih odvjetnika muljao s imovinom. A što se suca Pavelića tiče u njegovoj imovinskoj kartici i danas stoji kako je stan u Slavonskom Brodu stekao ugovorom o uspostavljanju etažnog vlasništva, a Državno sudbeno vijeće koje bi trebalo provjeriti kako je uistinu do njega došao to ne može zbog aljkavosti Ministarstva pravosuđa i uprave.