Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telegram.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Analiziramo recentne slučajeve za koje sudovi kažu da nisu liječničke pogreške, nego da su se jednostavno dogodili

Na hrvatskim je sudovima vrlo teško dokazati da su doktori napravili bilo što pogrešno u liječenju pacijenata

ZADNJA IZMJENA: pro. 18, 2018
Foto: PhalinnOoi

U trenutku kada na vidjelo izlazi sve više informacija o polemičnim potezima nekih hrvatskih liječnika, zbog čega se posljednjih nekoliko dana doznalo za smrt dvoje djece, 9-godišnjaka i 5-godišnjakinje iz Metkovića, Telegram je analizirao brojne sudske procese pokrenute zbog sumnji u liječničke pogreške. Iako ih je više od 20 riješeno samo tijekom ove godine, u većini slučajeva utvrđeno je da bolnice ne snose nikakvu odgovornost za teške, nekad i tragične posljedice liječenja.

Da liječnici uglavnom nisu odgovorni moglo se zaključiti i poznatih rečenica ministra zdravstva Milana Kujundžića: “Pacijenti umiru, to je realnost života. Postoje bolesti gdje medicina ne može pomoći.” Ipak, u Metković je ministar poslao inspekciju.

Ljudi iz slučajeva za koje su tijekom ove godine donijete presude, bili su uvjereni da su oni ili njihovi bližnji bili žrtve liječničkih pogrešaka. Zbog toga su i pokrenuli postupke protiv bolnica tražeći odštete. Donosimo pregled nekoliko recentnih primjera.

1. Na hitnu operaciju čekao satima

Obitelj gospodina iz Zagreba tužila je Klinički bolnički centar Zagreb tražeći 660 tisuća kuna odštete nakon što je on 22. prosinca 2000. umro uoči operacije. Prije toga bio je nekoliko tjedana hospitaliziran u Klinici za plućne bolesti Jordanovac. Trebao je, naime, kao dugogodišnji bolesnik, koji je patio od emfizema pluća, biti operiran. Gotovo tri tjedna čekao je operaciju. Iznenada su mu se pojavili jaki bolovi trbuhu, a 20. prosinca više nije mogao ni jesti. Tek 22. prosinca oko 10.30 napravljen mu je RTG pregled abdomena. Utvrđeno je da mu je trbuh pun krvi, pa je u 13.30 prebačen u KBC Zagreb. U 14.03 sati tamo mu je ponovno snimana unutrašnjost trbuha, te je zaključeno da hitno mora na operaciju. Međutim, u operacijsku salu odveden je tek u 16.00. Neposredno prije operacije je umro.

Sud je ispitao sve doktore koji su liječili ovog 68-godišnjaka. Iz njihovih svjedočenja proizlazi da su sve napravili po pravilima struke, te da je gospodin jednostavno bio iznimno bolestan, zbog čega njegovo srce nije izdržalo anesteziju za operaciju. Međutim, iz njihovih iskaza jasno je kako je između potvrde dijagnoze, prema kojoj je ovom pacijentu došlo do obilnog krvarenja u abdomenu, što je bilo posljedica perforacije šupljeg organa u probavnom traktu, do samog trenutka operacije prošlo previše vremena. Kod takvih pacijenata, pogotovo onih čiji je organizam oslabljen osnovnom bolešću, što je u ovom slučaju bio emfizem pluća, žurnost je bila nužna.

No, vještaci su također utvrdili kako između krvarenja do kojeg je došlo dok je gospodin ležao u bolnici, te uzroka njegove smrti – zastoja rada srca – nije bilo izravne veze. Smatraju da do toga nije došlo liječničkom pogreškom. Zato je Općinski građanski sud u Zagrebu nepravomoćnom presudom prije nekoliko dana odbio zahtjev supruge i kćeri preminulog pacijenta za isplatu odštete.

2. Ostavili joj komadić žice u osrčju

Gospođa iz Bjelovara tužila je Kliničku bolnicu Dubrava zbog liječničke pogreške napravljene tijekom kardiološkog zahvata. Tražila je 450 tisuća kuna odštete. U bolnici u zagrebačkoj Dubravi završila je 2005., jer je imala tegobe nakon liječenja u Općoj bolnici u Bjelovaru. Međutim, tamo su joj nakon više zahvata u osrčju ostavili komadić žice. To je otkriveno tek u veljači 2011. kada je došla u Specijalnu bolnicu za kradiovaskularnu kirurgiju i kardiologiju “Magdalena”.

U međuvremenu je stalno osjećala bolove u prsima, a povremeno i probadanje i pritisak. Umarala se kod hoda, gušila se… Kada je otkrila da je sve to bilo zbog neadekvatnog liječnjenja u Kliničkoj bonici Dubrava odlučila je podnijeti tužbu. Opisala je kako joj je cijelo vrijeme život bio ugrožen, a trpila je i fizičke i duševne bolove. Jednostavno bojala se za vlastiti život.

Predstavnici bolnice tijekom suđenja negirali su odgovornost. Objašnjavali su kako je gospođa koronarni bolesnik i njezine tegobe nisu posljedica postupanja djelatnika bilo koje zdravstvene ustanove. Njezina bolest sama posebi može dovesti do brojnih komplikacija i imati za posljedicu smanjenje životne aktivnosti.

Pacijentica je na sudu opisala kako još uvijek ima žicu u sebi, jer ju liječnici u “Magdaleni” nisu smjeli vaditi iz njezinog srca. I taj zahvat mogao je biti za nju poguban. Sada zato nosi komadić žice u svom tijelu, te strepi da bi se kod bilo kakvog jačeg napora ili uzbuđenja mogao pomaknuti i oštetiti joj srce ili neku od srčanih žila. Osim toga, doživljava i neugodnosti, jer nekad metal detektori reagiraju na tu žicu.

Općinski građanski sud u Zagrebu njezinu tužbu odbio je nepravomoćnom presudom. Prihvaćen je, naime, zaključak vještaka koji je ocijenio kako zaostali komadić žice u pacijentičinom srcu ne predstavlja liječničku pogrešku. Takve stvari se jednostavno događaju, a budući da je otpuštena iz bolnice u dobrom stanju ni ostale njezine tegobe ne povezuju se s bilo kakvim liječničkim nemarom.

3. Nije pogreška, nego komplikacija

Gospođa iz Starog Slatinika zbog liječničke pogreške tužila je Croatia osiguranje, osiguravajuću kuću Opće bolnice “Josip Benčević” iz Slavonskog Broda. Ona je u toj bolnici bila na operaciji vađenja žučnih kamenaca u studenome 2003. godine. Tijekom laparoskopskog zahvata oštećen joj je jetreni vod, pa su kirurzi nastavili s klasičnom operacijom koja je trajala osam sati. I nakon operacije u nekoliko navrata stanje joj se pogoršavalo.

Tek sredinom 2004. utvrđeno je da operater nije prepoznao tzv. Miriziev sindrom, koji je kod pacijentice uzrokovao srastanje tkiva, te je u konačnici došlo do oštećenja žućnog voda. To je pak za posljedicu imalo zadržavanje žući u jetri zbog čega je gospođa trpila nesnosne bolove. Bolovi i opća slabost organizma prisilili su ju da dugo bude na bolovanju. Od bolničkog osiguranja tražila je ukupno 231 tisuću kuna odštete.

Ključan za donošenje nepravomoćne presude kojom je tužbeni zahtjev ove pacijentice odbijen bio je zaključak vještaka. On je utvrdio da se u njezinom slučaju nije radilo o liječničkoj pogrešci, već o komplikaciji. Prvu presudu u ovom slučaju Općinski sud u Slavonskom Brodu donio je 2008. godine. Odbio je, dakle, gospođin zahtjev za odštetom. No, viši sud tu je presudu ukinuo i naložio ponovno suđenje. Zatim je 2010. godine donijeta odluka kojom je njezina tužba usvojena, no i ta je presuda srušena na višem sudu.

Sada, na trećem suđenju ispitano je više medicinskih vještaka. Najprije su dvojica tvrdila da je u pitanju liječnička pogreška, no opisivali su različite uzroke koji su do nje doveli. Na kraju je slučaj završio na vještačenju na Medicinskom faktultetu u Rijeci. Tamo je utvrđeno da se operacija ove pacijentice doista zakomplicirala, ali je sve odmah i popravljeno. Komplikacije do kojih je došlo, zaključili su, dobro su poznate, te predstavljaju sudbinski tijek bolesti. Zato je nakon trećeg suđenja tužba ove gospođe odbijena.

4. Neki zahvati jednostavno su rizični

Klinički bolnički centar Split prema recentnoj nepravomoćnoj presudi neće morati platiti 730 tisuća kuna odštete djeci i supruzi pacijenta koji je u toj bolnici preminuo 20. veljače 2010. godine. Samo dan ranije gospodin je bio na kolonoskopiji, na koju su ga uputili liječnici Klinike za unutarnje bolesti. Iako mu je nakon tog pregleda bilo loše, pušten je kući da bi idući dan preminuo na Hitnom prijemu.

“Očito je došlo do posve pogrešnog pristupa liječenju, kontroli i zadržavanju u bolnici što sve ima elemente nesavijesnog liječenja”, navela je pacijentova obitelj u tužbi protiv splitskog KBC-a. Predstavnici KBC-a negirali su pak liječničku pogrešku, uvjeravajući sud kako je i ovdje došlo do neželjenih medicinskih komplikacija.

“Na žalost, radi se o riziku što ga sa sobom nosi svaki medicinski zahvat”, tvrdili su tijekom suđenja, napominjući kako je ta komplikacija navedena i u stručnoj literaturi. Upravo zato sve pacijente upozorava se da i na najmanju pojavu boli odmah reagiraju i bez odgađanja se jave u bolnicu.

I ovaj pacijent bio je upozoren na isti način, te je potpisao Suglasnost za medicinsku intervenciju kao i Uputu za bolesnike naručene za kolonoskopiju. On je, međutim, cijelu noć trpio bolove, te je tek ujutro potražio liječničku pomoć, što je, kako se ispostavilo bilo prekasno.

Tijekom sudskog postupka provedeno je složeno medicinsko vještačenje kojim je utvrđeno da je kolonoskopija ovom pacijentu izazvala perforaciju šupljeg organa. Kada je stigao na Hitni prijem već je bio u stanju septičkog šoka, da bi mu se na kraju, unatoč reanimaciji, stanje pogoršalo. Obdukcija je pokazala da je razlog bila ruptura stijenke završnog dijela debelog cijeva što je dovelo do akutne gnojne upale potrbušnice, te smrti. Vještaci su potvrdili da su tome krivi liječnici u splitskom KBC-u, no i sam pacijent pridonio je kobnom ishodu – organizam mu je bio oslabljen zbog ranije terapije lijekovima i nije na vrijeme potražio liječničku pomoć. Zato su zaključili da ni u ovom slučaju razlog smrti nije liječnička pogreška, već komplikacija kolonoskopskog pregleda.

Ana Raić Knežević
Telegram autor
370 članaka Više o autoru