Zašto se čini da bi ovaj udar na Siriju mogao biti samo ritualan, a percepcija o svjetskom ratu dubinski pogrešna
Napad zasad ne čini nikakvu razliku u odnosu snaga, što znači da Washington, Pariz i London još uvijek ne misle ozbiljno
Jedna važna informacija o raketiranju Damaska i Homsa nije dobila puno prostora u vijestima. Riječ je o činjenici da su Amerikanci izvijestili Ruse o napadu, 24 sata uoči akcije, i da su Rusima zajamčili sigurnost njihovih vojnika u Siriji.
Ta je informacija neosporno točna, i ona govori o ritualnom značaju američke-francusko-engleske vojne intervencije, koju dio domaće pa i svjetske javnosti doživljava kao mogući povod svjetskom nuklearnom ratu. Prilično smo uvjereni da je takva percepcija duboko pogrešna.
Washington, Pariz i London još uvijek ne misle ozbiljno
Prvo, Saveznici su izveli tek jednu od brojnih simboličko kažnjeničkih akcija, kakvim smo svjedočili još od devedesetih godina, kad je Bill Clinton raketama reagirao na napad na američka veleposlanstva u Africi. Ovaj napad zasad ne čini nikakvu vojnu razliku u odnosu snaga u Siriji, što znači da Washington, Pariz i London još uvijek ne misle ozbiljno.
Oni su naprosto morali reagirati na Asadove odvratne ratne zločine, premda reagiraju s golemim zakašnjenjem: službeni Damask već godinama uništava svoje neposlušne građane i bojnim otrovima. Asadov je režim, bilo da je riječ o ocu ili sinu, jedan od najbestijalnijih u suvremenoj povijesti čovječanstva.
Putin nije dovoljno autodestruktivan da pokrene svjetski sukob
Drugo, ruska agresivna retorika također je ritualna, kao i američki napad. Rusi su žestokim riječima učinili sve što su mogli da preveniraju napade, premda su, naravno, znali da će Amerikanci napasti.
Vladimir Putin, naravno, nije toliko autodestruktivan da bi zbog stotinjak raketa ispaljenih na režim jednog od najnotornijih zločinaca na svijetu, riskirao ulazak u globalni sukob, a kamoli nuklearni rat.
Nevjerojatno bi bilo da Putin i Trump uđu u ozbiljan sukob
I treće, najvažnije, veze Donalda Trumpa i Vladimira Putina nisu samo komunikacijsko-karakterne, nego i duboko sadržajne naravi. Stoga nam se čini sasvim nevjerojatnim da bi Trump i Putin ušli u ozbiljan strateški sukob.
Velik dio njihovih javnih konflikta nije, uostalom, posljedica geopolitičkih ili gospodarskih prijepora, nego tek pokušaj skrivanja njihove dubinske interesne povezanosti.
Čini se, dakle, da je saveznički napad na sirijskog tiranina, pogotovo ako se pokaže da je riječ o jednokratnoj, izoliranoj akciji, tek tipično cinični ritual visoke globalne politike, u kojem, za divno, čudo, ovaj puta gotovo nitko nije fizički stradao.