Komentar: Socijalizam je imao tisuće problema, HDZ ih ne razumije
Onaj tko dijeli državu na "Mi i Oni," dijeli je i na Zagreb i Split
Da predizborna kampanja uvijek i svugdje na svijetu političkim akterima služi za uljepšavanje vlastitih rezultata, strategija i općenito za svaku vrstu političkog marketinga, jasno je manje-više svakome. S obzirom na to da je tu riječ o nekoj vrsti unaprijed dogovorene ekonomije, građani su u pravilu za vrijeme kampanje spremni prečuti razne općenitosti bez sadržaja, izgovorene od strane onih kojih pretendiraju doći na vlast, ako se takva iskakanja zadrže u nekim razumnim okvirima, koji ne vrijeđaju inteligenciju birača.
S te strane zanimljivim se čini promotriti intervju koji je Tomislav Karamarko dao Slobodnoj Dalmaciji u utorak, 3. studenoga. Najbitniji aspekt tog razgovora, imajući u vidu lokalnu publiku kojoj se obraća, sadržan je u odgovoru na, očito unaprijed dogovoreno pitanje: Kome je u interesu stalno potenciranje sukoba u nogometu, posebno između Zagreba i Splita?
Jasna poruka
Za potrebe razumijevanja teksta, Karamarkov odgovor valja prenijeti u cijelosti, s jedne strane da čitatelji dobiju uvid u količinu cinizma s kojom barata Tomislav Karamarko, a s druge da bismo u nekoj eventualnoj raspravi izbjegli ono općepoznato opravdanje putem sugestije da je nešto izvučeno iz konteksta. Karamarko je, dakle, na postavljeno pitanje odgovorio na sljedeći način: “U moje doba, kad se Hrvatska jedva smjela spomenuti, navijači Dinama i Hajduka zagrljeni su pjevali ‘Hajduk i Dinamo dva su kluba bratska, njima se ponosi čitava Hrvatska’. Poruka je bila jasna. Onaj tko državu dijeli na “Mi i Oni”, dijeli je i na Zagreb i Split. Podijeli pa vladaj, koliko li smo puta to iskusili kroz povijest. Primjer sa svastikom govori sve. Kad se čovjek susretne s ovakvom vrstom odgovora, doista je u dvojbi odakle početi.
Nema, naime, nikakve sumnje da se socijalističkom režimu može pronaći tisuće zamjerki koje bi se mogle elaborirati. Baš zato djeluje poražavajuće kada se za napade na to vrijeme koriste stvari koje ne mogu izdržati elementarni sud logike
Prije nego što se posvetimo upadljivom izbjegavanju problematizacije istinskog problema, koju su zajedno izbjegli i novinarka Starešina i Karamarko, moramo se osvrnuti na čitav niz netočnosti i posve smiješnih tvrdnji kojima Karamarko pokušava skrenuti s teme. Nema, naime, nikakve sumnje da se socijalističkom režimu može pronaći tisuće zamjerki koje bi se mogle jednostavno elaborirati.
Baš zato djeluje posve poražavajuće kada se za napade na to vrijeme koriste stvari koje ne mogu izdržati elementarni sud logike, a kamoli išta drugo. Osim toga što se time iskazuje refleks žaljenja što nešto u što se zaklinješ nije bilo na većem udaru, nešto slično nastojanju da se jasenovačka tragedija osnaži suludim tvrdnjama o 700 tisuća ubijenih, ovakva vrsta istupa može ozbiljno zabrinuti građane suočene s mogućnošću da bi nositelji ove podkapacitirane logike mogli preuzeti vođenje države.
Doista je nevjerojatno da čovjek koji je u to vrijeme, na koncu i živio, može zaključiti da se Hrvatska jedva smjela spomenuti. To bi, naravno, stajalo ako bi se pod tim jedva smatralo to što se rodio i živio u Socijalističkoj Republici Hrvatskoj i to što mu je na svakom dokumentu to i pisalo.
Ozbiljan rivalitet
Osim toga što koristi ovakve neodržive zaključke, Karamarko očito nema pojma o čemu govori. Naime, ozbiljan navijački rivalitet između Dinama i Hajduka, suspendiran je tek uoči prvih višestranačkih izbora te neposredno nakon njih, negdje do međunarodnog priznanja Hrvatske. Drugim riječima, pjesma koju navodi pjevala se upravo u trenutku kad je čitav javni govor bio obilježen riječju Hrvatska.
Posvetimo li se pak njegovoj posljednjoj tvrdnji u kojoj vlastite političke protivnike proziva za nekakvu podjelu na Zagreb i Split, vrijedilo bi se prisjetiti kako je takvu idejnu i mentalnu podjelu uvela upravo stranka kojom predsjeda, centralizirajući državu do maksimuma, čega se zemlja do danas nije riješila. Jedna od posljedica takve politike bilo je i otvoreno favoriziranje jednog nogometnog kluba koji je godinama bio pretplaćen na titulu prvaka, u ime viših državnih interesa.
Banalne floskule
Tako ustrojen sustav, kojeg je u konačnici preuzeo i do savršenstva razvio Zdravko Mamić, uz podršku gotovo kompletnog vodstva nogometnog saveza, sastavljenog većinom od članova HDZ-a, doveo je do erupcije nezadovoljstva u čitavoj zemlji, s naglaskom na Dalmaciju. Koja je svih ovih godina predstavljala snažno biračko uporište HDZ-a. Iako je, naravno, jasan strah u vodstvu te stranke da opće nezadovoljstvo stanjem u nogometu ne rezultira smanjenim brojem glasova u Dalmaciji, doista zvuči nevjerojatno da se rašireni bijes pokušava amortizirati banalnim nacionalističkim floskulama i zaobilaženjem srži problema.
Tim prije što je i samom Karamarku, koliko god bio nezainteresiran za stanje u nogometu, jasno koliko je takav tip obrane postojećeg stanja apsurdan. Stoga se, imajući sve navedeno u vidu, postavlja pitanje, zbog čega je ljudima u HDZ-u u toj mjeri stalo do Zdravka Mamića i očuvanja postojećeg stanja? Najprije će biti kako se radi o raširenom uvjerenju o vlastitoj svemoći i prirodnom pravu na stranačko upravljanje svim javnim resursima, bez ikakve vrste odgovornosti.
S obzirom na to da na taj način Karamarko demonstrira dvostruki pogled s visoka na građane kojima je intervju u Slobodnoj Dalmaciji bio posvećen, govoreći potpune besmislice s jedne strane i izbjegavajući konkretan odgovor s druge, bit će zanimljivo pratiti do koje mjere će nacionalistički sentimenti prevagnuti pred očitim iz perspektive navijača Hajduka? Odgovor na to pitanje mogao bi usmjeriti i ishod izbora.
Tekst je objavljen u tiskanom izdanju Telegrama 6. studenog 2015.