Nekad je nužno odabrati stranu

Telegram komentar: U ovom društvu ipak još nije sve otišlo kvragu. Sinoć nam se ukazao duh bazične ljudske solidarnosti

Iz brojnih medijskih izvještaja iz Splita mogu se razabrati razmjeri ovog užasa, no njih se teško može shvatiti bez fizičke prisutnosti u gradu

FOTO: PIXSELL

U času dok ovo pišem, a već je prošao jedan sat sat nakon ponoći, Split se još uvijek guši u dimu, dok će mnogi nažalost provesti besanu noć. Požar, za koji je izgledalo da je u jednom momentu stavljen pod kontrolu, upravo se spustio prema Podstrani i Strožancu i trenutačno prijeti čak i području hotela Lav.

Iako je već od samog jutra bilo jasno kako se ne radi tek o još jednom u nizu ljetnih požara, s obzirom da je pola grada bilo prekriveno gustim crnim dimom, koji se jasno osjećao i u zraku, ono što se dogodilo do kraja dana ući će zasigurno u povijest i memoriju ljudi, kao jedna od najvećih katastrofa i svakako jedan od najvećih požara.

Unatoč tome što su se iz brojnih medijskih izvještaja koji su doprli do javnosti mogli razabrati razmjeri ovog užasa, od preminulog čovjeka, izgorenih kuća, ugrožene benzinske postaje, City centra one i POS-ovih nebodera na Kili, do nestanka vode i struje u istočnim kvartovima i informacije da opskrba čitavog grada električnom energijom visi o niti, točnije o posljednjoj neisključenoj trafostanici u Kaštelima, njih se teško može shvatiti bez fizičke prisutnosti u gradu.

Nakon pola sata u gradu odjeća smrdi na dim

Činjenica da je čitav grad prekriven dimom, koji pritišće pluća i od kojeg se ne može pobjeći niti u stanovima, je doista bukvalno točna. Bez ikakvih stilskih figura i pretjerivanja. Tko god je bio makar i pola sata na otvorenom, vratio se kući s odjećom koja je smrdila na dim i mogao se osvjedočiti kako na Split padaju ogromne količine pepela. Vožnja na motoru pak garantirala je ozbiljno udisanje dima i nije bila bez rizika.

S obzirom na ozbiljnost situacije, u jednoj od rijetkih samoposluga u gradu, koja radi do 23.00 sata, negdje oko 22.30 stvorio se neuobičajeno veliki red ljudi koji su kupovali zalihe namirnica, ali i čitave bakse prirodne i mineralne vode. Isti takav red stvorio se i na pumpi na Pojišanu, koja radi čitavu noć.

Iz svog tog užasa, koji nažalost još nije okončan, izdvojilo se nekoliko bitnih detalja. Među dobrim stvarima, treba pohvaliti abnormalne napore vatrogasaca iz Splita i okolice, odličnu reakciju KBC-a i Hitne pomoći, spremnost građana da se uključe u gašenje i pomognu, promptnu reakciju gradonačelnika i precizno te iscrpno izvještavanje Radio Splita, koji je uveo izvanredni program.

Vlada se ponaša kao da se ništa ozbiljno ne događa

Ono što se pak iskazuje kao ozbiljno problematično je nekoliko stvari. S jedne strane, očiti manjak mehanizacije, u prvom redu kanadera. S druge, čitava ogromna područja neprohodnih i neodržavanih borovih šuma i makije, i to u neposrednoj blizini Splita. Pored toga ponašanje Vlade i središnjih vlasti kao da se ništa ozbiljno ne događa, u času kad je vatra ušla u splitske kvartove i dok se kompletan drugi grad u državi guši u dimu.

Sve što će po pitanju njihove pomoći biti iskazano sutra, doći će kao debelo zakašnjela reakcije. U konačnici se kao veliki problem istaknulo istinsko nepostojanje razvijenog sustava civilne zaštite. Točnije, ona doista postoji samo na papiru, dok je u stvarnosti nema. Čak niti da opremi brojne građane koje su htjeli pomoći. Prvi put se takva neplanirana katastrofa sručila na grad za vrijeme Kerumove vlasti, kad je pao snijeg i na sedam dana paralizirao Split, iz čega se očito ništa nije naučilo, s obzirom da ga je i ovog puta katastrofa dočekala nespremnog.

Kad se ovako nešto dogodi i kad stradavaju ljudi i njihova imovina, prilično je nepristojno navoditi i neke pozitivne stvari, no unatoč tome, bilo bi tragično zaobići činjenicu da se pored svih društvenih podjela i jedne generalno nezdrave atmosfere u društvu, kod zapravo svih građana instinktivno ukazao duh bazične ljudske solidarnosti, što u prvom redu svjedoči o tome da još nije sve otišlo kvragu.