Telegram otkriva: Kako je Bandić lažirao popis slika (i detalj koji ga je zeznuo)
Urednik Telegrama otkriva da istražitelji ukupno provode 21 istragu vezanu za zagrebačkog gradonačelnika, te po prvi put rekonstruira kako je nepametna i pomalo bizarna pogreška Milana Bandića dovela do ponovnog pritvaranja. Bandić je u svoju žalbu Vrhovnom sudu uvrstio popis umjetnina za koje je tvrdio da su donirane godinama ranije, i potpuno zaboravio da u tom popisu ima jedna greška koja će razotkriti da je lažiran
Telegram doznaje, od izvora dobro upućenih u slučaj uhićenog gradonačelnika Milana Bandića, kako istražitelji USKOK-a trenutačno provode ukupno 21 istragu oko ozbiljnih sumnji u nezakonitosti u zagrebačkoj Gradskoj skupštini, Uredu gradonačelnika i ostalim gradskim službama. Sve te istrage povezuju se s pritvorenim gradonačelnikom Milanom Bandićem i bliskim suradnicima.
To je golemi posao za državnog odvjetnika Dinka Cvitana i njegove ljude. Za većinu od tih istraga USKOK je od ranije imao stanovite indicije, ali su intenzivirane u posljednih pola godine. Pogotovo nakon prvog Bandićeva pritvaranja, u listopadu prošle godine. Bandić je u međuvremenu opet pritvoren, DORH tvrdi zbog utjecaja na svjedoke. Ta činjenica značajno olakšava posao istražiteljima, baš kao i u slučaju Ive Sanadera.
Propala rekordna jamčevina
Nakon drugog pritvaranja gradonačelnik je ostao i bez jamstva od vrtoglavih 15 milijuna kuna. Taj novac mu je, doslovno iz svog džepa, dao njegov branitelj, zagrebački odvjetnik Marijan Hanžeković. Telegram otkriva dosad nepoznate i dijelom dramatične detalje koji su prethodili tom, drugom, Bandićevom pritvaranju koje još traje.
A sve zbog umjetnina koje su u pronađene još u listopadu 2014. kada je Bandić prvi put pritvoren. Nedugo prije toga gradonačelnik je, u strahu od uhićenja, organizirao njihovo prebacivanje na različite lokacije po gradu. PN USKOK je sve pratio, a dobili su i informacije od jednog od Bandićevih vozača koji je zaustavljen u automobilu nakrcanim različitim umjetničkim slikama. Istina, od oko 300 tada zaplijenjenih Bandićevih slika većina nema značajniju umjetničku i materijalnu vrijednost.
Vještačenje Igora Zidića
To je bilo i jasno ljudima u USKOK-u. Odlučili vještačiti sve umjetnine iz gradonačelnikove kolekcije i izdvojiti one veće vrijednosti. Tu je zadaću, koncem 2014, dobio već provjereni USKOK-ov suradnik, povjesničar umjetnosti i dugogodišnji ravnatelj Galerije moderne umjetnosti Igor Zidić. On je i ranije vještačio zaplijenjenu Sanaderovu i Vidoševićevu zbirku.
Dobio je i uputu USKOK-a da se ne bavi Bandićevim slikama čija vrijednost realno ne prelazi 15 tisuća kuna. Prema tom kriteriju na konačni popis vrijednijih umjetnina Zidić je uvrstio oko 60 slika pronađenih kod uhićenog Bandića.
Popis od 60 skupih umjetnina
Zidić je poznat kao pedantan stručnjak, pa je pozorno ispitao svaku sliku i umjetninu u procesu vještačenja. Za svaku je doslovno izmislio radna imena. Zašto? Većina nije poznata u stručnoj javnosti pa ne postoji ranija refrenca za njih. Vlastitom rukom Zidić je sastavio konačni izvještaj. Dokument je dostavio u Gajevu ulicu, sjedište USKOK-a. Onda je kompletan Zidićev popis, zajedno s radnim imenima, uvršten u spis. Tako ga je vidjela i Bandićeva obrana. I to u trenutku kada su krenuli spremati žalbeni postupak pred Vrhovnim sudom da bi dokazali kako slike i sklupture zapravo nisu gradonačelnikovo vlasništvo.
Bandić nije puno razmišljao, pa je nepametno prepisao do zadnjeg slova i Zidićev nalaz s početka 2015., s radnim imenima umjetnina. Zajedno s drugim dokumentima, koje je priložio žalbi, koje je antidatirao Potpuno je jasno da Zidićev popis i imena umjetnina što ih vještak sam izmislio, prije dvije godine nisu postojali.
On ih je, kaže obrana u podnesku Vrhovnom sudu, kod sebe samo privremeno deponirao i čuvao za Zagrebačku zaklade za pomoć osobama oboljelim od cerebrovaskularnih bolesti. Bandić je utemeljitelj i predsjednik te Zaklade. Tu tek počinje pravi zaplet. Obrani je bilo nužno dobiti i potvrdu da su umjetnine bila na čuvanju u ime spomenute Zaklade pa Bandić i jedna odvjetnica iz Ureda Hanžeković, u dva navrata odlaze kod Vide Demarin, predsjednice Upravnog vijeća Zaklade. To je, navodno, bilo u prosincu 2014. i veljači 2015., kako stoji u dokumentima koje je objavio USKOK.
Demarin predala dokaz USKOK-u
Oba puta, opisuju Telegramovi izvori, akademkinja Demarin je odbila potpisati te sporne potvrde koje joj je Bandić, zajedno s odvjetnicom stavljao na stol. Barem je tako izjavila u iskazu kojeg USKOK ima na video-snimci. Pravdala se Bandiću problemima koje bi Zaklada mogla imati s poreznom inspekcijom i drugim nadležnim službama. Bandić i odvjetnica tada čine prvu pogrešku: ostavljaju Demarin USB stick s lažnim dokumentima i spornom izjavom koju je trebala isprintati i potpisati. Ako se ipak predomisli. Taj inkriminirajući stick Demarin je predala USKOK-u po sudskom nalogu. U tijeku je vještačenje sadržaja. Tako će se eventualno utvrditi tko je sporne dokumente sastavio i gdje.
Bandić je, svejedno, nakon odbijanja Vide Demarin sastavio dokument o tome da su umjetnine u vlasništvu Zaklade te da ih je samo imao na čuvanju. Svi dokumenti koji su se odnosili na to u žalbi Vrhovnom sudu, kasnije je utvrđeno u USKOK-u, bili su antidatirani. Time i lažni. Bandić nije puno razmišljao, pa je sasvim nepametno prepisao do zadnjeg slova i Zidićev nalaz s početka 2015., s radnim imenima umjetnina, i stavio na njega datum iz 2013. Potpuno je jasno da Zidićev popis i imena umjetnina što ih je sam izmislio, prije dvije godine nisu postojali.
Jedna tužiteljica listala je Bandićevu žalbu i vidjela popisa umjetnina za koje je Bandić tvrdi da su bile na čuvanju i da nisu u njegovom vlasništvu. To joj se činilo jako poznato. Kao da je već to negdje vidjela. Spustila se kat niže u Gajevoj, do istražitelja USKOK-a, i pokazala im papir.
USKOK je na ispitivanju Demarin također zatražio da odmah identificira odvjetnicu koja je bila u pratnji Bandića. Tražili su da se spomenuta odvjetnica iz ureda Hanžeković i partneri da se pojavi na službenom prepoznavanju. No, odvjetnica je, pogođena iznenadnom zdravstvenom krizom, završila na plućnom odjelu KBC-a Rebro, u bolnici Jordanovac. Bila je nedostupna za prepoznavanje. Ono je ipak odrađeno nakon njezina dužeg oporavka. No, svjedokinja Demarin nije mogla sa potpunom sigurnošću izdvojiti spomenutu odvjetnicu od drugih osoba u postupku prepoznavanja. Ali, ostaje činjenica da je, zasad, neidentificirana odvjetnica izravno uključena u sastavljanje lažnih dokaza za sud.
Vrijedna tužiteljica otkrila prevaru
Uskok, zapravo, drugo pritvaranje Bandića uvelike duguje vrijednoj tužiteljici DORH-a koja je u ruke dobila Bandićevu žalbu Vrhovnom sudu. Listajući njezin sadržaj došla je i do popisa umjetnina za koje je Bandić tvrdi da su bile na čuvanju i da nisu u njegovom vlasništvu. To joj se činilo jako poznato. Kao da je već to negdje vidjela. Spustila se kat niže u Gajevoj, do istražitelja USKOK-a, i pokazala im papir. Onda je sve opet loše krenulo po Bandića…