Borovo je, pod pritiskom župana i gradonačelnika, ostalo bez 2,5 milijuna; 11 godina nisu vraćeni
Borovo je, pod snažnim političkim pritiskom, 2006. posudio novac za isplatu plaća radnicima propale tvrtke iz Županje; slučaj je sada na Vrhovnom sudu
Vukovarsko-srijemski župan Božo Galić (HDZ), kome je na nedjeljnim izborima malo nedostajalo da u prvom krugu bude ponovno izabran (dobio je 47,3 posto glasova) i gradonačelnik Županje Davor Miličević (HDZ) koji je na tu dužnost ponovno izabran već u prvom krugu (osvojio je 54,19 posto glasova) glavni su akteri priče zbog kojih vukovarska tvrtka Borovo, u državnom vlasništvu, neprekidno zadužena kako bi radnicima mogla isplatiti bar minimalne plaće, već gotovo 11 godina uzaludno traži povrat 2,5 milijuna kuna.
Iako su premijeru Andreju Plenkoviću puna usta Projekta Slavonija, a Božo Galić, vječni HDZ-ov župan i u ovoj se kampanji zaklinjao kako će učiniti sve da jedna od najzaostalijih hrvatskih županija, Vukovarsko-srijemska, s najtežim ratnim ranama, napokon krene naprijed – nitko od njih, kao ni gradonačelnik Županje, Miličević – nije spomenuo kako bi bilo pošteno Borovu vratiti pozajmicu koju je nekadašnja uprava te tvrtke, na čelu s Mirkom Ćavarom – pod snažnim političkim pritiskom – lakomisleno posudila.
Lužnjak s 228 mil. kuna duga 2001. završio u stečaju
Cijela priča datira s kraja 2006. godine kada su radnici Lužnjaka, propale županjske drvne industrije dugo i burno prosvjedovali da im tvrtka, koja je završila u stečaju, namiri potraživanja. Gradonačelnik Županje – pred čijim se prozorima sve to događalo – i tada je, kao što će to biti i sljedeće četiri godine, bio na čelu tog grada. Tvrtka Lužnjak 1991. imala je 689 radnika, ali je kao i mnoge druge, nakon pretvorbe i privatizacije, doživjela potpuni krah.
U tom im je pomogla i propast Županjske banke, pa će Lužnjak 2001., s više od 228 milijuna kuna duga, osam puta većim od temeljnog kapitala, završiti u stečaju. Stečaj je okončan 2003., a radnici su ostali nenamireni, pa kada su nakon trogodišnjeg čekanja izgubili strpljenje i kada je njihov prosvjed eskalirao, gradonačelnik Županje Davor Miličević pomoć je zatražio od tadašnjeg župana Galića, koji će na toj funkciji vjerojatno biti i sljedeće četiri godine.
Galićeva županija 3. studenoga 2006. prebacila je Gradu Županji 2,5 milijuna kuna, da bi pomogla Miličeviću s onim nesretnim radnicima Lužnjaka koji su uporno prosvjedovali i podigli šator pred propalom tvornicom i ondje danonoćno dežurali. Tri dana kasnije, Davor Miličević slavodobitno je pred kamerama objasnio kako su radnici namireni i kako je njihov prosvjed prestao.
Kako je Borovo Županji pozajmilo 2,5 milijuna kuna
No, pritiskao ga je dug prema Vukovarsko-srijemskoj županiji koja mu je pozajmila 2,5 milijuna kuna. Naravno, Grad Županja taj novac nije imao. Tada dolazi do zanimljive političke igre. Mirko Ćavara, koji je te 2006. bio predsjednik uprave Borova, dobiva poziv župana Galića da se nađu na zajedničkom sastanku s gradonačelnikom Županje. Na sastanku Galić će zatražiti od Ćavare da tvrtka Borovo Gradu Županji uplati 2,5 milijuna kuna kako bi se isplatilo radnike Lužnjaka.
Dogovor je bio usmen, ništa nije stavljeno na papir, a Ćavara je kasnije na sudu objašnjavao da mu je bilo obećano kako će 2,5 milijuna kuna Borovu biti vraćeno iz državnog proračuna i to preko računa Grada Županje. I doista, Borovo će Gradu Županji 1. prosinca 2006. prebaciti 2,5 milijuna kuna, a tri dana kasnije, 4. prosinca Grad Županja vratit će pozajmicu Vukovarsko-srijemskoj županiji.
Reklo bi se: vuk sit, koze na broju, ali tu političku gozbu platilo je Borovo, valjda kao cijenu što mu je iz hrvatskog fonda za privatizaciju, neposredno prije toga, stigao državni novac za restrukturiranje. Vrijeme je prolazilo, Grad Županja nije vraćao novac Borovu, a gradonačelnik Milićević nije se pretjerano uzrujavao zbog upita kada će to učiniti. Kad je Borovo nakon nekoliko godina čekanja zaprijetilo tužbom, dolazi od novog sastanka na kojem, uz predsjednika Uprave Borova, te župana i gradonačelnika, sada sudjeluje i ministar Petar Čobanković.
Zanimljiva teza gradonačelnika Županje
Osim što svi pripadaju istoj stranci, HDZ-u, Čobanković, Galić i Miličević i zemljopisno su bliski: kraci trokuta Ilok – Vinkovci – Županja, odakle su, nisu duži od pedesetak kilometara. Međutim, unatoč njihovoj međusobnoj bliskosti, nikakav dogovor nije postignut. Jedino što je Borovu preostalo bilo je podizanje tužbe. Na Trgovačkom sudu u Osijeku, gdje se spor vodio, gradonačelnik Županje iznio je zanimljivu tezu: tijekom postupka da se radnicima Lužnjaka isplate potraživanja bilo je nekoliko sastanaka između predstavnika radnikâ i izaslanstva Vlade.
Detalje tih razgovora, Miličević, kaže, ne zna, ali ono što zna jest da je dogovoreno kako će žiro-račun Grada Županje poslužiti samo za transfer novca. Tako je, tvrdio je gradonačelnik Miličević i bilo: on je novac, kao pozajmicu, dobio od županije i sav iznos odmah podijelio radnicima Lužnjaka. Potom je Borovo 2,5 milijuna kuna uplatilo na račun Grada Županje, pa je novac potom vraćen Vukovarsko-srijemskoj županiji. Jer, čudom se čudio Miličević, Grad Županja nije imao nikakve pravne obveze prema radnicima Lužnjaka, ustupio je tek svoj žiroračun.
No, kakve li je tek veze imalo Borovo s radnicima Lužnjaka? Zanimljivo je i na koji način se branio Grad Županja: oni nikada od Borova nikakvim dopisom, zamolbom ili zahtjevom nisu tražili da im doznači 2,5 milijuna kuna, niti je poglavarstvo Grada Županje donijelo ikakvu odluku da se zaduži kod Borova. A onda slijedi najbolji dio priče: Grad Županja pozvao se na članak 1112. Zakona o obveznim odnosima koji kaže: Tko izvrši isplatu znajući da nije dužan platiti, nema pravo zahtijevati vraćanje!
Cijeli slučaj i dalje na Vrhovnom sudu
Ništa manje zabavno nije bilo ni svjedočenje župana Bože Galića. On je na sudu ispričao kako je Hrvatski fond za privatizaciju, kada su počeli prosvjedi radnika Lužnjaka, tražio da se u rješavanje problema uključi i Vukovarsko-srijemska županija. Tada je župan Galić prebacio novac Gradu Županji, ovi pak isplatili radnike Lužnjaka, a razlog zašto Fond za privatizaciju nije isplatio novac izravno Gradu Županji, već se, eto, išlo preko Borova – čudio se na sudu župan Galić – njemu stvarno nije bio poznat.
Trgovački sud u Osijeku krajem prosinca 2011. presudio je u korist Borova i naložio Gradu Županji da vrati 2,5 milijuna kuna zajedno s kamatama, no Grad Županja se žalio, pa će Visoki Trgovački sud sredinom prošle godine usvojiti žalbu i osloboditi ih povrata novca, a Borovu naložiti plaćanje sudskih troškova u iznosu od 175.177,50 kuna! Borovo je, pak, potkraj srpnja prošle godine, uložilo reviziju na takvu presudu pa sada cijeli slučaj stoji u ladicama Vrhovnog suda koji bi trebao donijeti konačnu presudu.
Iz Borova ne žele komentirati ovaj slučaj
Borovu, koji grca u problemima i koji će i ovaj mjesec jedva skupiti za minimalne plaće radnika, tako ostaje da čeka. Na upit Telegrama je li protiv bivšeg predsjednika uprave Mirka Ćavare, koji je Borovo doveo u takvu situaciju, pokrenut ikakav postupak, odgovoreno je kako ne žele komentirati taj slučaj budući da je sudski postupak još uvijek u tijeku.
Tako se vukovarsko Borovo – unatoč tome što se svi zaklinju u Vukovar kao grad koji zaslužuje svaku pomoć – našlo u još jednom problemu koji bi mogao završiti slično kao i onaj o kojem je Telegram nedavno pisao. Naime, hrvatska država Borovu nikada nije vratila iznos od 16,834.530 USD duga bivšeg SSSR-a, nastalog izvozom 650.000 pari obuće Borova 1991. godine. Hrvatska je taj dug naplatila od Ruske Federacije u robi i uslugama (u vojnim helikopterima, izgradnji dijela naftovoda i remontu dvije termoelektrane), no Borovu taj novac nikada nije doznačila.