Telegram otkriva: Profesori napisali prijedlog zakona koji ničemu ne služi i za to uzeli 52.000 kuna
Telegramu je trebalo 15 dana da od Nacionalnog vijeća za znanost konačno dobije informaciju o honorarima za ovaj neobičan dokument
Skupina ljudi okupljena oko Nacionalnog vijeća za znanost i profesora emeritusa Ive Družića od kraja 2020. do listopada 2021. godine radila je na svom prijedlogu Zakona o znanosti. Kako će se kasnije ispostaviti, jedina je svrha tog zakona bila konkurirati službenom prijedlogu Zakona ministarstva Radovana Fuchsa. Konkurentski zakon odmah je prigrlilo Sveučilište u Zagrebu, koje se javno opire Fuchsovim zakonskim rješenjima.
Pa iako paralelni zakon na kraju ne služi ničemu – osim Sveučilištu u Zagrebu koje ga gura kao svoju opciju – njegovi su pisci za svoj rad primili 52.000 kuna javnog novca. Dolazak do ovog banalnog podataka za Telegram je bio osebujan 15-dnevni podvig koji je, između ostalih, uključivao odbijenicu jer bismo objavom honorara navodno narušili “osobni integritet i dostojanstvo članova akademske zajednice”. Priča je bizarna i u dva dodatna segmenta.
Naknade za rad u povjerenstvima ministarstva, koja inače rade na službenim prijedlozima zakona, neusporedivo su niže od podijeljenih za ovaj neslužbeni tekst. On je, istaknimo napisan u sklopu tijela – Nacionalnog vijeća za znanost – koje uopće nema zakonsku ovlast pisati ili predlagati zakone pa je 52.000 kuna javnog novca, vrlo pojednostavljeno, otišlo skupini građana koja je odlučila napisati neki (zakonski) tekst.
Kreativne odbijenice
Prvi upit o honorarima za 26 članova povjerenstva koje je napisalo paralelni prijedlog zakona, poslali smo 15. ožujka predsjednici Nacionalnog vijeća za znanost, profesorici Mirjani Polić Bobić. Istog nam je dana odgovorila da se financijska sredstva koja se dodjeljuju Nacionalnom vijeću “troše u skladu sa stavkama prethodno usvojenog proračuna”. Poslovanje Nacionalnog vijeća, dodala je, uvijek je na uvidu “službama Republike Hrvatske koje su zadužene za kontroliranje izvršenja državnog proračuna koje će prosuditi legalnost trošenja novca poreznih obveznika”.
Nezadovoljni ovakvim odgovorom, ponovno pišemo profesorici i inzistiramo na podacima o javnom novcu. Poručujemo i da nam nije jasno zašto na jednostavno pitanje poteže “legalnost trošenja novca poreznih obveznika”. Polić Bobić sutradan Telegramu odgovara upravo spektakularno: smatra, poručila nam je, da bi davanjem informacije o honorarima profesora koji su pisali paralelni zakon prekoračila “odredbe o objavi osobnih podataka u nužnom opsegu, posebice jer se radi o internetskom portalu kao globalnom mediju, sukladno Općoj uredbi o zaštiti podataka”.
Nama, globalnom mediju, profesorica je ovom odbijenicom objasnila i da to čini jer vodi brigu o očuvanju “poslovnog i osobnog integriteta i dostojanstva pojedinaca/članova akademske i znanstvene zajednice”. Niti taj odgovor, jasno, nije bio zadovoljavajuć pa smo uputili službeni zahtjev za pristup informacijama. Dan nakon zakonski propisanog roka, odgovor smo konačno dobili. Članovi povjerenstva koji su napisali paralelni zakon – njih tek troje od ukupno 26 – primili su honorare u ukupnom iznosu 52.000 kuna neto iz proračunskih sredstava.
Kako plaća ministarstvo?
Konkretno, predsjednik tog povjerenstva, profesor Ivo Družić, ukupno je primio 25.000 kuna neto. Osim njega, honorar je primio i profesor Pravnog fakulteta u Zagrebu Frane Staničić u ukupnom iznosu 13.500 kuna, a isto toliko primila je njegova kolegica s fakulteta, profesorica Lana Ofak. Kako smo neslužbeno uspjeli doznati, isplaćivane su im i dnevnice te putni troškovi pa je ukupan iznos po novac poreznih obveznika, izgledno, veći od 52.000 kuna.
Zgodno je, pritom, usporediti kolike honorare svojim povjerenstvima isplaćuje Ministarstvo obrazovanja, službeni predlagatelj zakonskih rješenja. Prema odluci iz 2017., članovi dobivaju ili 150 kuna neto po sjednici ili 150 kuna neto po obrađenom predmetu (ako se rad obračunava po predmetu) ili do maksimalno 2000 kuna neto mjesečno (ako se rad obračunava mjesečno).
Posao težak više od 50.000 kuna napravljen pod okriljem Nacionalnog vijeća, istaknimo još jednom, ne služi ničemu. Nacionalno vijeće u listopadu 2021. nije prihvatilo uopće raspravljati o tom paralelnom tekstu zakona, Nacionalno vijeće i njegova tijela nisu ovlašteni pisci ili predlagatelji zakona u Republici Hrvatskoj pa paralelni zakonski tekst jedino i isključivo služi jednoj svrsi. Njime maše Sveučilište u Zagrebu, predvođeno rektorom Damirom Borasom i prorektorom Antom Čovićem, kada u cijelosti odbacuje Fuchsov prijedlog zakona.
Zakonodavni paralelizam istih autora
Valja istaknuti da je upitno i tko je konkretno radio na tom paralelnom zakonu. Od 26 ljudi iz imenovanog povjerenstva, neki su nam još prošle godine rekli da na tekstu zakona nikada nisu radili. Točno tako nam je tada poručio rektor Sveučilišta u Dubrovniku Nikša Burum. O paralelnom smo prijedlogu zakona opširno pisali i pojasnili kako zakonodavni paralelizam nije rijetkost kada se ministar znanosti u Hrvatskoj odluči pokušati donijeti novi Zakon o znanosti.
Kod skupine koja je pisala aktualni paralelni zakon, indikativna je činjenica da su neki članovi (npr. Družić, Staničić) na paralelnim zakonskim prijedlozima radili i u vrijeme ministrice Blaženke Divjak, a pojedini su pisci aktualnog alternativnog prijedloga kreirali po mnogima najštetniji prijedlog Zakona o znanosti, onaj iz vremena ministra Pave Barišića, tada prozvanog Lex Boras/Barišić.