Nekad je nužno odabrati stranu

Telegramov dopisnik iz Amerike analizira: Trumpov pokušaj odgode izbora neće uspjeti, ali duboko je opasan

Đivo Đurović donosi dva ključna razloga zašto bi novi suludi potez američkog predsjednika trebao brinuti

United States President Donald J. Trump pauses during a ceremony to commemorate the September 11, 2001 terrorist attacks, at the Pentagon in Washington, D.C., U.S., on Monday, Sept. 11, 2017. Trump is presiding over his first 9/11 commemoration on the 16th anniversary of the terrorist attacks that killed nearly 3,000 people when hijackers flew commercial airplanes into New York's World Trade Center, the Pentagon and a field near Shanksville, Pennsylvania., Image: 349096698, License: Rights-managed, Restrictions: , Model Release: no, Credit line: Profimedia, Face To Face A
FOTO: Profimedia, Face To Face A

To je dakle teritorij na kojemu se nalazimo u ljeto 2020. godine: pandemija bez lijeka, ekonomski pad bez kraja, milijuni bez posla, policijsko nasilje bez odgovornosti i predsjednik bez zakona

Ni sto dana uoči predsjedničkih izbora Donald Trump je napravio ono čega su se mnogi pribojavali: javno je pozvao da izbori budu odgođeni i zaljuljao temelj američke demokracije.

Tvitom u kojem, bez uporišta u stvarnosti, tvrdi da će masovni prelazak na dopisno glasanje zbog pandemije izbore učiniti “najnetočnijima i najnamještenijima u povijesti” počeo je Trumpov posljednji – ili vjerojatno pretposljednji – obračun s demokracijom u Americi; nakon pokušaja odgode, samo naivci će se iznenaditi ako Trump u studenom pokuša dovesti u pitanje svoj izgledni poraz i odbije napustiti Bijelu kuću.

To je dakle teritorij na kojemu se nalazimo u ljeto 2020. godine: pandemija bez lijeka, ekonomski pad bez kraja, milijuni bez posla, policijsko nasilje bez odgovornosti i predsjednik bez zakona.

Ne skriva autoritarne ambicije

Trumpov tvit zbilja je opasan iz barem dva razloga: prvo, dokazuje njegovu namjeru ostanka na vlasti unatoč volji birača i unatoč zakonu. On je spreman napraviti sve – doslovno – da si osigura još četiri godine i zaštiti od vjerojatnog kaznenog progona nakon što više ne bude na vlasti.

Trump nije previše suptilan oko svojih namjera. Autoritarne ambicije ne skriva, nego ih nosi na reveru; gdje bi drugi političari potajice komplotirali, Trump tvita cijelom svijetu. Prošlog tjedna javno je odbio unaprijed prihvatiti ishod predsjedničkih izbora; sad odbija i same izbore.

Politička situacija oko Trumpa počinje nalikovati nekoj bivšoj sovjetskoj državi Srednje Azije ili afričkoj diktaturi u kojoj predsjednik u zadnji čas odgađa izbore “jer nisu stigli naštampati dovoljno biračkih listića”. Zbog organiziranog nasilja federalnih agenata nad prosvjednicima u Portlandu i drugim gradovima reagirao je Freedom House. Amerika je dva stoljeća bila potporanj drugim demokratskim državama, i pritiskala one u kojima je kršenja ljudskih prava bilježio Freedom House; danas više ne znamo hoće li održati svoje vlastite redovne izbore.

Izbori će se održati 3. studenog

No, prava istina je da zapravo znamo: izbori će se održati 3. studenog – ma što Trump tvitao ili pokušavao napraviti – jer američki predsjednik nema ovlasti pomicati njihov datum; to može samo Kongres, u kojem Zastupnički dom drže demokrati. No, pokušaj odgode izbora nije zbog toga manje zastrašujući politički manevar.

Iz europske perspektive isprva možda nije jasno zašto bi odgoda izbora u Americi bila tako strašan grijeh – i u Hrvatskoj se nedavno raspravljalo treba li izbore za Sabor održati u ljeto ili čekati kraj pandemije.

Zbog razlike u demokratskim modelima, ono što je u Europi bezazleno političko nadmudrivanje, u Americi je besprizorni udar na ustavni poredak. U europskim parlamentarnim sistemima prijevremeni izbori praktično su rješenje političkog deadlocka i česta pojava; američka demokracija ima fiksirane izborne cikluse koji se nisu poremetili od utemeljenja države krajem 18. stoljeća.

Kako funkcionira američki izborni sustav

Najbrže se mijenjaju kongresnici, predstavnici trenutačnog “raspoloženja naroda” – svake dvije godine; najduže traje mandat senatorima, “mudracima” koji bi trebali biti iznad svakodnevnog političkog trvenja i odlučivati o ključnim imenovanjima i kompliciranim stvarima poput vanjske politike – njih se bira svakih šest godina. Na pola puta između njih – svake četiri godine – biraju se nositelji izvršne vlasti, predsjednik i guverneri. Tako svi dobivaju priliku da – zbog različitih trajanja mandata – imaju različite lojalnosti prema biračima i prema pojedinim političkim većinama.

Na tom tragu, predsjednički izbori u Americi održali su se svake četiri godine – bez iznimke – od utemeljitelja Georgea Washingtona 1788. do ovih posljednjih na kojima je pobijedio Trump. Izbori nisu bili odgođeni ni u jednom od svjetskih ratova, ni za pandemije španjolske gripe, ni u Velikoj depresiji 1930-ih, čak niti u sukobu koji je odnio najveći broj američkih života u povijesti – Građanskom ratu.

Dapače, upravo je usred tog rata, na izborima 1864. godine, za oko 150 tisuća vojnika Unije organizirano – dopisno glasanje. Glasovi vojnika s fronta, koji će iduće godine poraziti robovlasničku Konfederaciju, pomogli su reizboru predsjednika Abrahama Lincolna, očuvanju Amerike kao cjelovite države i ukidanju robovlasništva.

Nezgodan detalj koji Trump sigurno ne zna

Redovit izbor predsjednika nije samo američka tradicija, nego je zapisan u zakonu: izbori se održavaju svake četiri godine, u utorak nakon prvog ponedjeljka u studenom. To se može promijeniti samo većinom glasova u Kongresu; Trump o tome ne odlučuje. Predsjednički mandat završava 20. siječnja u podne, nakon čega na dužnost stupa novi predsjednik, ili počinje drugi mandat aktualnog; ni o tome ne odlučuje Trump – to je zapisano u samom američkom ustavu.

Ako predsjednik umre ili podnese ostavku prije isteka mandata, na njegovo mjesto dolazi potpredsjednik, nakon kojega postoji cijeli nasljedni red za slučaj potrebe; Amerika je utemeljena kao republika, ali joj je na čelu “monarh izabran na četiri godine”.

Trump vjerojatno ni ne zna da – u slučaju da do 20. siječnja iduće godine Amerika teoretski ne održi izbore – predsjednik više ne bi bio on, nego bi u Bijelu kuću uselila Nancy Pelosi. Predsjednica Zastupničkog doma bi silom zakona postala 46. predsjednica Sjedinjenih Država nakon isteka mandata Trumpa i potpredsjednika Mikea Pencea. Kladim se da Trump o ovome nije razmišljao kad je potegnuo “odgodu izbora”.

Trump će dovesti u pitanje regularnost izbora

Poznata pravila, ravnoteža, ograničenja i odgovornost – to su odlike kojima stremi američki demokratski sistem; one ne mogu biti različitije od karakternih osobina aktualnog predsjednika. Tu dolazimo do drugog razloga zašto je Trumpov tvit o odgodi izbora zbilja opasan. Ne zato što bi Trump odgodio izbore, jer ne može. Tvit svjedoči da opasnost leži u sveopćem političkom kaosu u koji će Trump povući Ameriku ako izgubi izbore.

Već danas je jasno da ishod izbora neće biti poznat iste večeri, kao što je bio zadnjih sedam desetljeća. Zbog pandemije koronavirusa i dopisnog glasanja konačni rezultati neće se znati danima – negdje i tjednima; mnoge države priznaju listiće poslane poštom do izbornog dana. Ako Kongres ne odobri više novca za održavanje izbora usred pandemije, a republikanci se tome čvrsto opiru, proći će tjedni da pojedine države zbroje sve glasove. Opasnost koju već danas vidimo: Trump će te tjedne iskoristiti da dovede u pitanje regularnost izbora i dodatno erodira američku demokraciju.

Ovo nije crni, nego realni scenarij

Ne treba imati iluzija: ovo nije crni, nego realni scenarij: jednu verziju već smo vidjeli. U ljeto 2016. Trump je izbjegavao javno reći da će prihvatiti ishod izbora, a izgledalo je da će ih izgubiti od Hillary Clinton. Republikanska stranka tad je još marila za institucije – iako je već počinjao njen smrtni hropac – pa su Trumpa stisnuli da se javno obveže kako će prihvatiti ishod izbora. Trump je došao za govornicu i rekao: “Svečano se obvezujem da ću prihvatiti rezultat predsjedničkih izbora u studenom, ako ja pobijedim.”

S takvim čovjekom ovdje imamo posla. Da je Trumpu stalo do integriteta izbornog procesa, radio bi kao predsjednik s pojedinim saveznim državama da uspostavi osigurače kako ne bi došlo do “izborne prevare”. No, nije napravio ništa da izbore učini sigurnima, samo ih želi otkazati. Pokušaj je toliko besprizoran da su ga i republikanski šefovi u Kongresu, Mitch McConnell i Kevin McCarthy, potpuno odbacili. Time su stranci kupili bar još par mjeseci života; da su stali uz Trumpa, nakon njegova izglednog poraza u studenome teško da bi postojao ijedan razlog za nastavak postojanja Republikanske stranke.

Što je Trumpov problem s dopisnim glasanjem?

Trumpov fokus na dopisno glasanje zapravo je vapaj gubitnika koji traži krivca za svoj poraz. Iako ima nešto slabije šanse zbog dopisnog glasanja, to neće biti razlog njegova poraza: Trump bi izgubio i da se izbori provedu kao oni 2016. Dopisno glasanje bilo je moguće u većini država i prije pandemije. Najvažnije: sve ključne države koje Trump mora osvojiti imale su dopisno glasanje otprije. Na Floridi je dopisno glasao i sam Trump, koji je tamo preselio prebivalište iz New Yorka.

Što je onda Trumpov problem s dopisnim glasanjem? Činjenica da nema mogućnosti šikaniranja i zastrašivanja manjinskih glasača na biračkom mjestu ili njihova odvraćanja nizom metoda koje su republikanske države izvještile kroz desetljeća, poput zatvaranja birališta u crnačkim ili latino kvartovima, pa ljudi na izborni utorak – koji je radni dan – moraju putovati dva sata da bi glasali, i slično.

Sve te prepreke nestaju s dopisnim glasanjem bez dodatnog obrazloženja (tj. s obrazloženjem: covid-19). Dopisno glasanje dodatno mehanizira i anonimizira izborni proces i time ga čini manje podložnim rasističkoj i drugoj diskriminaciji na biralištu. Tu rasist Trump gubi.

I 2016. godine si je gradio odstupnicu

No, vrijedi se prisjetiti i što se događalo prije četiri godine, taman u ovo vrijeme: Trump je grmio da su izbori namješteni! Tad nije bilo pandemije, niti se govorilo o dopisnom glasanju – Trump je tvrdio da su obični izbori, s glasačkim listićima na biračkim mjestima, namješteni. Ne valja dakle kad se glasa dopisno, ali nije valjalo ni kad se glasalo fizički.

Trumpu očito ne smeta metoda – pošta ili biralište; njemu smeta – glasanje u kojem on ne pobjeđuje. Ovog ljeta u dramatično je većem zaostatku za Bidenom nego što je zaostajao za Clinton. I 2016. si je gradio odstupnicu, ne mareći što time potkopava temeljni proces demokratskog društva, slobodne izbore. To nije trebalo normalizirati 2016., kao što nove tvitove ne treba normalizirati danas.

Još jedno potencijalno objašnjenje: BDP

Postoji još jedno objašnjenje zašto je Trump zašao tamo gdje niti jedan predsjednik ne bi trebao zaći te javno pozvao na odgodu izbora. To objašnjenje ima smisla, ali Trumpa ne ekskulpira niti za jednu jotu, dapače. Pola sata prije Trumpova tvita objavljeno je da je u drugom kvartalu ove godine američki BDP pao za 32,9 posto. To je najveći pad u povijesti američke ekonomije i jedan od najvećih zabilježenih u razvijenoj državi otkad ekonomija postoji kao znanost.

Trump je predsjednik pod kojim je Amerika pala dvostruko dublje nego u najcrnje dane Velike depresije. Dio krivnje leži u pandemiji, ali gro je upravo na diletantu-predsjedniku koji je zbog osobnog političkog interesa natjerao pola zemlje na preuranjeno otvaranje; time je tisuće ljudi poslao u smrt, a ekonomiju u katastrofalnu spiralu.

Nastavio se i rast nezaposlenosti: prošlog tjedna bez posla je ostalo dodatnih 1,43 milijuna ljudi – sad je nezaposlenih preko 30 milijuna, najviše u povijesti. Teorija odvraćanja pažnje kaže da je Trump u trenutku objave ovih podataka bio spreman tvitati bilo što, samo da se ne priča o ekonomiji. Potkopavanje demokracije? Može!

Dogodilo se ono što je Biden tvrdio

Na kraju je na svoje došao i Trumpov izazivač Joe Biden. On je u travnju rekao: “Zapamtite što vam govorim: Mislim da će on pokušati na neki način odgoditi izbore, smislit će neko objašenjenje da ih se ne može održati.” Na Bidena se tad digla kuka i motika, ne samo Trumpovih ljudi nego i ozbiljnih novinara i komentatora, jer da optužuje Trumpa bez osnove i zaziva probleme i svašta u tom tonu. Sad ispada da je imao pravo. Kod Trumpa se uvijek možete kladiti da će se mračne slutnje ostvariti.

Predsjednik koji gubi izbore po svakoj anketi obavljenoj u zadnjih pola godine želi sad odgoditi izbore. U zdravom političkom sistemu sam taj poziv rezultirao bi njegovim uklanjanjem s dužnosti. Riječ je o ugrožavanju demokracije radi vlastitog političkog interesa. To što slobodne izbore potkopava narcisoidni sociopat Donald Trump, koji je predmet sprdnje ozbiljnog svijeta, ne čini te prijestupe manje ozbiljnima.

Amerika bi trebala biti zrelija demokracija nego Hrvatska 1999. godine, kad je Franjo Tuđman odbio unaprijed prihvatiti rezultate izbora zloglasnom uzrečicom “Ki bi da bi”. Donald Trump možda je vedrije naravi, ali s partizanskim generalom iz Zagorja dijeli dvije kobne osobine: uvjerenost u svoju nadnaravnu važnost i prezir prema demokraciji – volji naroda na koji se neprestano poziva.