Telegramov komentar: Prvi otvoreni sukob financijskog kapitala i Vlade
Vidjet ćemo je li se hrvatska Vlada kadra oduprijeti inozemnim pritiscima
Kada je 2010. godine Barack Obama potpisao Frank-Doddovu reformu Wall Streeta, pretvorivši je tako u zakon, Edward Yingling, predsjednik Američke bankarske udruge, nazvao je taj potez “hazardnim i opasnim”, predviđajući da će Frank-Dodd izazvati dugoročni kaos na tržištu kapitala I u američkom gospodarstvu. Sjedinjene Države u međuvremenu su doživjele snažni ekonomski oporavak i sada se mogu pohvaliti stopom nezaposlenosti manjom ili na donjem rubu pet postotaka.
Zakon Frank-Dodd značajno je smanjio ovlasti banaka i drugih financijskih ustanova, čije je neodgovorno ponašanje, potaknuto preliberalnom regulacijom financijskih tržišta tijekom Bushove vladavine, dovelo do velike krize 2008. godine.
Politička suština Velike krize nalazila se u sukobu legitimnih državnih vlasti i financijskog kapitala, koji je u pojedinim aspektima postao moćan kao i državne vlasti. Da bi se takvo, opasno i potpuno neodrživo stanje promijenilo, Obama je napao Wall Street čitavim nizom različitih mjera. Zakon Frank-Dodd bio je najvažniji, ali činjenica je da su stotine i stotine brokera i bankara prošle kroz američki kazneni sustav. Ovih je dana nova glavna državna tužiteljica, Loretta Lynch, najavila dodatne akcije protiv zločinaca s bijelim ovratnicima.
Agresivna reakcija hrvatskih banaka
Wall Street se, naravno, krenuo osvećivati pa je tako Mitt Romney uživao gotovo jedinstvenu bankarsku potporu na izborima 2012. godine, što mu nije pomoglo da ozbiljnije zaprijeti Obami. Već šestogodišnji sukob Obamine administracije i Wall Streeta dobar je primjer pokušaja države da ograniči ambicije financijskog kapitala.
Hrvatske banke zaprijetile su Vladi raznim kaznenim mjerama, međunarodnim sudovima, pa čak i pojačanim tempom deložiranja korisnika kredita koji na vrijeme ne plaćaju svoje rate
U Hrvatskoj se prvi takav sukob upravo počeo događati u javnosti, u povodu Vladine odluke o konverziji kredita u švicarskim francima u kredite u eurima. Hrvatske banke na tu su odluku reagirale još agresivnije nego američki bankari na Frank-Dodd, prijeteći Vladi raznim kaznenim mjerama, međunarodnim sudovima, pa čak i pojačanim tempom deložiranja onih korisnika kredita koji na vrijeme ne plaćaju svoje rate.
Našim se bankarima pridružila i Hrvatska udruga poslodavaca, pa austrijski ministar vanjskih poslova (koji je svojom lagano uvredljivom izjavom o nacionalističkom I protueuropskom potezu Zagreba pokazao da pojedine europske vlade i danas žive u simbiozi s financijskim kapitalom), pa naposljetku i sam guverner Hrvatske narodne banke dr. Boris Vujčić, u jednom od svojih rijetkih nepromišljenih istupa, koji ga je doveo do toga da je dan kasnije morao demantirati samoga sebe.
Politikantski nastup Vujčića
Kada je riječ o dr. Vujčiću, treba kazati da nije sporno što HNB upozorava Vladu na moguće štetne posljedice zakona o kreditima u švicarskim francima, ali je više nego sporno, i baš netipično politikantski, kada guverner HNB-a tvrdi da zakon neće pomoći siromašnim dužnicima, nego bogatima i špekulantima: tom je tvrdnjom HNB sve članove Udruge Franak, koja je podržala zakon, proglasio bogatima /ili špekulantima, što je dosta nezgodno, a i netočno, s obzirom na brojnost članstva te udruge.
Bankarima, poslodavcima i austrijskom ministru pridružio se Tomislav Karamarko, što je ne samo nepromišljen potez dva mjeseca prije izbora nego se radi o državno neodgovornom ponašanju: brojni Republikanci podržali su Obamin zakon Frank-Dodd, naprosto zato što im je bilo jasno da se moć financijskog kapitala mora ograničiti.
Posve je, naravno, neizvjesno kako će završiti prvi javni, formalni sukob jedne hrvatske Vlade s predstavnicima financijskog kapitala. Zasad se samo zna da će o hrvatskom (i poljskom) modelu konverzije raspravljati i Europska komisija: bilo kakav zaključak Europske komisije mogao bi se pokazati indikativnim za odnos snaga financijskog kapitala i državnih vlasti, barem u jednom dijelu Europske unije.
I formalna i moralna odgovornost banaka
No, već se iz dosadašnjeg tijeka ovog konflikta mogu izvući neke važne pouke. Primjerice, hrvatske banke, i njihove strane središnjice, i dalje se ponašaju kao da se 2008. godine baš ništa nije dogodilo. Naime, nesporno je da su naše banke i formalno i moralno itekako odgovorne za sve što se zbivalo s kreditima u francima (baš kao što su američke banke i fondovi 2008. godine izazvali Veliku krizu), zato što su bankari prije desetak godina masovno nudili kredite u francima a da svoje klijente nisu upozoravali na moguće rizike.
Odluka o švicarskim francima, kao i niz drugih sličnih, nužno je politička, a Vlada stručnjaka, u kojoj bi sjedili i članovi HUP-a, odluke bi neizbježno donosila u korist svoje interesne grupacije
Drugo, zajednički, agresivan stav bankara i Hrvatske udruge poslodavaca prema Vladi pokazuje, još jednom, koliko je apsurdno vjerovati u bilo kakvu Vladu stručnjaka (kakvu već mjesecima obećava i Karamarko).
Naime, odluka o švicarskim francima, kao i niz drugih sličnih odluka, nužno je politička odluka, a Vlada stručnjaka, u kojoj bi, kako je to dosta naivno predložio Branko Roglić, sjedili i članovi HUP-a, odluke bi neizbježno donosila u korist svoje interesne grupacije, a ne u korist svih građana.
Nadalje, vidjet ćemo je li se hrvatska Vlada kadra oduprijeti inozemnim pritiscima, koji, vrlo vjerojatno, u onoj manje vidljivoj sferi, sežu znatno dalje od zahtjeva austrijskog ministra financija da Europska komisija raspravlja o jednom našem zakonu.
Povlačenje nije moguće
Vidjet ćemo, također, hoće li se hrvatska Vlada izboriti protiv domaćih pritisaka, koji će vjerojatno jačati u javnosti, osobito u onim medijima koji su bliski bankarskim krugovima. Zoran Milanović, promovirajući zakon o konverziji kredita, vjerojatno je htio riješiti jednu eksplozivnu socijalnu situaciju i pritom pokupiti ponešto predizbornih bodova.
U stvarnosti se uvukao, ponavljamo, u prvi otvoreni sukob bilo koje hrvatske Vlade s financijskim kapitalom: tu je riječ o jednom od razmjerno rijetkih svjetski relevantnih političkih procesa, koji su se počeli odvijati i u Hrvatskoj.
Milanović se sada, uči izbora, uopće više ne može povući pa valja očekivati da će – svim pritiscima usprkos – zakon o konverziji spornih kredita u eure ipak biti donesen do kraja zasjedanja ovog saziva Sabora. Samo donošenje tog zakona ne govori, međutim, ništa o njegovoj trajnosti.
Redakcijski komentar uredništva Telegrama