Nekad je nužno odabrati stranu

Telegramov reporter na rasnim sukobima koji divljaju u Australiji

Prosvjednici protiv rasizma divljački su se potukli s neonacistima

FOTO: Screenshot

Australija je zatečena brutalnošću kojom su se tijekom antirasističkih demonstracija ovog vikenda u Coburgu, predgrađu Sydneya, obračunavali pripadnici ekstremno desnih i lijevih političkih opcija. Niti nekoliko stotina policajaca nije uspjelo spriječiti sukobe između, kako je službeno navedeno, pet stotina socijalista i anarhista te stotinjak pripadnika pronacističkih i profašističkih stranaka.

Policija je prije početka prosvjeda oduzela 275 različitih predmeta za koje je procijenila da bi mogli poslužiti kao oružje, a na kraju je uhićeno sedam najagresivnijih prosvjednika, protiv kojih su podnesene kaznene prijave zbog nošenja noževa, napada na policiju te pokušaja pljačke.

Drama koja je uznemirila Australiju i za koju postoji bojazan da bi se poput zaraze mogla proširiti na cijelu državu, započela je tjedan dana ranije nakon što je objavljeno da će ulicama Coburga, gradića koji je kultno mjesto multikulturalnosti u Australiji, proći kolona protiv sve većeg neprijateljstva prema imigrantima, posebice muslimanima. Smjesta je reagirao Blair Cottrell, vođa United Patriots Fronte, profašističke stranke, koji je najavio da će njegovi sljedbenici silom spriječiti okupljanje muslimanskih ekstremista i svih onih koji ih podupiru.

Antirasisti sustizali i mlatili neonaciste, spašavala ih policija

Unatoč traženju policije da se odgode prosvjedna okupljanja kako bi se izbjeglo nasilje, na ulicama Coburga okupilo se oko 500 ljevičara koji su, izvikujući antirasističke parole krenuli niz Sydney Road, glavnu gradsku ulicu, dok su ih prolaznici pozdravljali i pružali im potporu.

Istodobno je stotinjak, kako ih nazivaju mediji, fašista i neonacista, odlučilo također u povorci proći tom ulicom. Iako je policija pokušala spriječiti približavanje dviju suprotstavljenih skupina, ljevičari su vrlo brzo probili policijski kordon te napali desničare takvom žestinom da su se oni počeli povlačiti. No brojniji antirasisti su ih sustizali i tako mlatili da ih je na kraju morala spašavati policija.

Mladi Rashhed, koji se također priključio koloni socijalista i anarhista, nije krio ponos načinom na koji su rastjerali protivnike.

“Ohrabrilo me kad sam vidio toliko mnogo ljudi koji su bili solidarni, ujedinjeni i odlučni oduprijeti se nasilju tih fašističkih klauna prepunih predrasuda. Bio je to trijumfalni marš koji je dokazao da Coburg neće ustuknuti pred prijetnjama, mržnjom i nasiljem. Antimuslimanski prosvjedi, napadi na “obojene”, prijetnje, optužbe i ogovaranja postali su opet glavno oružje fašista. Zato smo im napokon morali reći dosta”.

‘Obračunali smo se s tim preplašenim idiotima’

Viv Malo, jedan od aktivista First Nations Liberationa, stranke koja je bila među organizatorima prosvjeda, kazao je kako mu je dosta terora bijelih kolonijalista koji su napravili genocid nad njegovim narodom.

“Prije početka prosvjeda bilo je onih koji su savjetovali da zaštitu tražimo od policije te da ne smijemo nasjedati na provokacije fašista niti im se trebamo sami suprostaviti. To je predlagala Socialist Alliance, koja se protivila fizičkom obračunu. Na sreću, nitko ih nije poslušao. Da smo se povukli sa Sydney Roada, da smo popustili teroristima iz United Patriots Fronte i dopustili da umjesto nas marširaju gradom, bio bi to strašan presedan. Nakon toga fašiste više nitko ne bi mogao zaustaviti. Na svu sreću, priključili su nam se mnogi građani, pa smo se mogli obračunati s tim preplašenim idiotima”.

Jamiel Sabah, mladi Palestinac, kaže da je mnogo zla nanijela nemilosrdna antimuslimanska propaganda u medijima te da zbog toga ima sve više napada na muslimane.

Potpuno novi fenomen maski na licu

https://www.youtube.com/watch?v=JGEX_IsOieM

“Mi smo prisiljeni na samoobranu. Sve je veći strah i zabrinutost muslimana od australskog establišmenta, islamofobije, maltretiranja, dobacivanja na ulici. Čim netko počne govoriti protiv rasizma, odmah ga optužuju za ekstremizam. U Coburgu su desničarski političari i njihove falange još jednom pokušali utjerati strah i spriječiti nas da se borimo protiv rasizma. No, ustali smo svi zajedno te pokazali Australiji kako se brane ljudska prava, kako se treba boriti protiv fašizma, institucionalnog rasizma, napada na izbjeglice, zastrašivanja… Dnevni list The Sunday Herald Sun nakon prosvjeda na prve je četiri stranice osudio ulični rat te proglasio i lijeve i desne jednako odgovornim za nasilje. Što je, naravno, smiješno. Kad smo bili protiv intervencije SAD-a u Iraku optužili su nas da branimo Saddama Husseina, Hitlera 21. stoljeća, a sada nas napadaju da smo islamofašisti.”

Osim poraza desnih ekstremista, na tim se prosvjedima dogodio još jedan potpuno novi fenomen: desničari i ljevičari došli su na prosvjed s maskama na licu. Premda ih je policija, zbog toga što su krili identitet, nazvala kukavicama, na poprištu se nisu baš ponašali bojažljivo: obračun je bio tako žestok da je povrijeđeno više policajaca i prosvjednika.

Zbog toga je već sutradan zatraženo da se donese zakon koji bi zabranio i strogo kažnjavao nošenja maski na raznim okupljanjima.

U gradu koji ne želi džamiju

Zapovjednik policije Sharon Cowden upozorio je kako je nošenje maski jasan znak da se želi izazvati nasilje te da se pritom želi prikriti identitet. Stoga je predložio da se sve maskirane prosvjednike preventivno uhićuje i izvodi pred sud: njihove su namjere, kaže, bez svake sumnje krajnje opasne.

Jedna od tema zbog kojih su se sukobili prosvjednici u Coburgu, a koja izaziva veliku pozornost u Australiji, prijedlog je da se u Bendigu, gradu s oko 85.000 stanovnika, udaljenom 150 kilometara od Melbournea, sagradi džamija. Razgovarajući ovih dana s nekoliko stanovnika grada koji je već 1890. imao tramvaj, doznali smo da su mnogi posve zatečeni zahtjevom male muslimanske zajednice u Bendigu da im se dopusti da sagrade džamiju.

U Bendigu, u kojemu je 1850. otkriveno toliko zlata da ga je u prve dvije godine izvađeno oko 780.000 kilograma, živi svega tristotinjak muslimana. Premda u gradu nikada nije bilo etničkih sukoba, iako ima više vjerskih objekata i crkvi različitih vjeroispovijesti, od katoličkih i anglikanskih do protestantskih, većini je teško prihvatiti ideju o džamiji u njihovu gradu. Gradonačelnik Peter Cox pokušao je objasniti zašto su inače tolerantni stanovnici njegova grada, toliko protiv gradnje džamije.

Uvjereni su da se u džamiji širi mržnja prema svemu

“Kada svaku večer na televiziji gledaju terorističke napade, kada vide ekstremiste s Bliskog istoka, kada vide da su u najgore nasilje umiješani uglavnom muslimani, onda se s punim pravom pitaju hoće li se i kod nas to dogoditi. Iako muslimani tvrde da džamije nisu samo mjesta za bogosluženje i molitvu, nego su i socijalni centri, mjesta za učenje i druženje, ipak moraju priznati da se u nekima od njih širi mržnja prema svemu što nije muslimansko. I to je ono čega se najviše bojimo u Bendigu.”

Julia Hoskin, koja u Bendigu vodi pokret protiv gradnje džamije, kaže da su čak i mjesta s mnogo više muslimana odbila graditi džamije kako bi sačuvali mir. “Zašto bismo mi onda morali pristati na to?”

Prošle jeseni održani su u mirnom Bendigu, koji je imao grandiozni hotel 1855. godine, prvi prosvjedi u njegovoj povijesti. Umjesto starinskih tramvaja, koji kao muzejski eksponati kruže gradom, Bendig je, naime, prvo mjesto u Australiji koje je imalo tramvaj, ulicama su u subotu, 10. rujna prošle godine, kružili prosvjednici koji su bili protiv ili za izgradnju džamije. Najviše je bilo ekstremnih desničara: okupilo ih se oko 600, a većina su bili pripadnici desničarske United Patriots Fronte.

Oko 300 muslimana u Bendigu, većinom su starosjedioci

Dan Sennitt, prodavač u poznatom trgovačkom centru Hargreavas, objasnio je pak kako je posve razumljivo da su građani Bendiga sumnjičavi prema gradnji džamije.

“Kad je 2012. sagrađena džamija u Ballaratu, gradu velikom kao i Bendigo, nitko se nije bunio jer nije bilo terorizma i IS-a. No, otkad je došlo do eksplozije islamskog radikalizma i terora, građani se boje da bi džamija u njihovu mjestu mogla postati mjesto koje će regrutirati muslimanske radikale”.

Od oko 300 muslimana u Bendigu, mnogi su već starosjedioci, nekoliko je desetaka studenata iz muslimanskih zemalja te izbjeglica iz Afganistana. Šef policije u Bendigu Mick West potvrdio je da su pripadnici muslimanske zajednice u tom gradu vrlo miroljubivi i lojalni građani.

Slučaj klinca koji je ustrijelio policajca

“Više je skupina muslimana u gradu, ali svi su oni sjajni pripadnici naše zajednice. Ne izazivaju nikakve probleme i zabrinutost, daju veliki doprinos vrijednostima naše komune. Iz razgovora s većinom građana Bendiga mogli ste se i sami uvjeriti da većina nema ništa protiv muslimana, dapače. No, jedini je strah da u džamiju u Bendigu počnu dolaziti oni koji žele širiti ideje netrpeljivosti. Uostalom, kada se u rujnu prošle godine prosvjedovalo protiv gradnje džamije, od 600 desničara, najveći broj nije bio iz Bendiga”.

John Smith, vlasnik male radnje igračaka, objasnio je kako se ne želi uplitati u svađe oko džamije, ali još su mu u svježem sjećanju događaji u gradu Parramatti kada je 15-godišnji tinejdžer Farhad Jabar ustrijelio jednog policajca. Kasnije se utvrdilo da je mladić radikalizirao svoja politička stajališta slušajući molitve i predavanja u lokalnoj džamiji. To je odmah izvelo na ulice stotine ultradesničara koji su tražili rušenje džamije.

Najnovije ankete koje su provedene u Bendigu pokazuju da se najveći broj građana boji da će, ako se sagradi džamija, doći do islamizacije Australije i njihova mjesta, a za islam smatraju da nije tolerantan prema drugim religijama.

Luđak koji želi da se u svaku školu objesi Hitlerova slika

Najveću zabrinutost izaziva nagli rast popularnosti radikalno desnih i ultranacionalističkih stranaka i pokreta kao što su Restore Australia, koji ima oko 250.000 sljedbenika, Australia First Party, United Patriots Front, sa 30.000 sljedbenika na Facebooku, te Love Australia or Leave. The United Patriots Front predvodi borbu protiv izgradnje džamije u Bendigu. Vođa te stranke Blair Cottrell traži da se u svaku školu u Australiji objesi fotografija Adolfa Hitler te da svaki student mora imati svoj primjerak knjige Mein Kampf. Također ultimativno zahtijeva da se zabrani islam kao vjera.

Mike Holt, jedan od najpopularnijih desničarskih vođa, traži pak da se muslimanima zabrani ulazaku Australiju jer, navodno, islam nije kompatibilan s australskim društvom. Također smatra da se svaki musliman mora odreći islama te da mora postati Australac, a ako to ne želi mora napustiti zemlju.

Rast rasne netrpeljivosti zabrinuo je većinu Australaca koji svoju državu doživljavaju kao primjer tolerancije, demokracije i multikulturanosti. Australija je jedna od najbogatijih zemalja na svijetu, 12. je najveće gospodarstvo, peta je po kvaliteti života, a među državama je s najboljom zdravstvenom zaštitom, obrazovanjem, ekonomskim slobodama, zaštitom ljudskih prava… Zbog toga se na svaki, pa i najmanji znak netrpeljivosti, kao onaj u Coburgu i Bendigu, odmah vrlo oštro reagira.

‘Najuspješnije multikulturalno društvo na svijetu’

Zbog toga su premijer Malcolm Turnbull i vođa oporbe Bill Shorten, premda se približavaju izbori, zajedno sudjelovali u mirnom prosvjedu protiv rasizma i mržnje. Shorten je izjavio da je Australija najuspješnije multikulturalno društvo na svijetu, ali da treba stalno raditi da se međuetnički odnosi stalno unapređuju.

“Ja sam imigrant i sretan sam što je Australija čudesna zemlja koju grade različiti ljudi iz različitih dijelova svijeta, ali svi zajedno stalno moramo braniti naše demokratske vrijednosti i toleranciju…”

U Australiji se zakonski zabranjuje svaki oblik diskriminacije te se štiti sloboda vjeroispovijedi. Tijekom 2004. i 2005. godine u Australiju se uselilo 123.424 ljudi. Od toga 17.736 iz Afrike, 54.804 iz Azije, 21.131 iz Oceanije, 18.220 iz Velike Britanije, 1506 iz Južne Amerike, 2369 iz istočne Europe…

60 posto godišnjeg prirasta stanovnika otpada na imigrante

Jedan od četiriju Australaca rođen je izvan Australije, 46 posto ima jednog roditelja koji je rođen u inozemstvu, 20 posto ne govori kod kuće engleski jezik. Čak 60 posto godišnjeg prirasta stanovnika otpada na imigrante.

Zbog svega toga ne čudi što vlasti u toj zemlji ne dopuštaju nikakve nacionalističke i rasne izgrede koji bi mogli narušiti međuetničke odnose. Naime, australsko državljanstvo imaju ljudi podrijetlom iz 190 zemalja svijeta. Unatoč stalnom inzistiranju na toleranciji, istraživanja pokazuju da jedan od desetero Australaca, ili 1,5 milijuna odrasle populacije, vjeruje da su neke rase superiorne nad drugima. Više od 18 posto Australaca doživjelo je diskriminaciju zbog boje kože, pripadnosti nekoj etničkoj skupini ili religiji.

Istodobno, isto je istraživanje pokazalo da čak 86 posto građana podržava borbu protiv rasizma, dok 84 posto misli da je multikulturalnost dobra za Australiju.