Analiza: Je li Sveti otac danas u Sarajevu održao najopćenitiji govor u svom dosadašnjem pontifikatu?
Nismo sigurni da će Papine poruke dugo ostati u sjećanju ljudi u BiH
Papa Franjo na sarajevskom je Koševu valjda pedesetak puta spomenuo riječ mir. Potpuno je jasno da su njegova glavna poruka, njegov glavni državnički i propovijednički napor, i jedna od svrha njegova dolaska u Bosnu i Hercegovinu, usmjereni na pokušaj stvaranja ozračja u kojem će mir i suradnja između tri bosanskohercegovačka naroda postati stvarno mogući, što je uostalom, i preduvjet za dugoročno očuvanje bosanskohercegovačke države.
Treći svjetski rat
Papa je u Sarajevu govorio o miru (i ratu) na raznim razinama: konstatirao je kako u svijetu već traje parcijalni “Treći svjetski rat”, koji je u interesu onima, koji razdvajaju narode i kulture, i koji zarađuju na prodaji oružja, da bi dodao kako ratovi nužno pogađaju i žene i djecu, i kako stvaraju bezbrojne prognanike, što je nacijama Bosne i Hercegovine više nego poznato.
Govoreći o značaju mira, mirotvorstva, strpljenja i ljubavi, Papa Franjo poručio je narodima Bosne i Hercegovine, da pripadnika drugog naroda tretiraju kao pripadnika svog naroda, da drugi narod vole jednako kao svoj narod, naglašavajući kako svi imamo istog nebeskog oca, čime je ovoj očiglednoj poruci Bošnjacima, Hrvatima i Srbima, pridao i dodatni ekumenski značaj. I tu se zaustavio.
Bez spomena Hrvata u BiH
Doima nam se neobičnim da u njegovoj homiliji nije bilo niti jedne konkretne riječi o Bosni i Hercegovini i o sadašnjem stanju u toj zemlji; možda je, dalje, neobično što govor nije specifično spomenuo bosanskohercegovačke Hrvate, katolike čiji se broj unatrag četvrt stoljeća gotovo prepolovio.
Valja, vjerojatno, pretpostaviti da je Papa želio akcentirati kako dolazi u posjet cijeloj Bosni i Hercegovini, i da se zato, na stadionu, nije posebno obratio bosanskohercegovačkim Hrvatima.
Neobično je što govor nije specifično spomenuo bosanskohercegovačke Hrvate, katolike čiji se broj unatrag četvrt stoljeća gotovo prepolovio. Valja, vjerojatno, pretpostaviti da je Papa želio akcentirati kako dolazi u posjet cijeloj Bosni I Hercegovini, i da se zato, na stadionu, nije posebno obratio bosanskohercegovačkim Hrvatima.
Ni u kratkom govoru u zgradi Predsjedništva BiH, Papa nije bio mnogo konkretniji: ondje jest govorio o situaciji u Bosni i Hercegovini, ali toliko kurtoaznim i preoptimističnim riječima, da se nije moglo previdjeti kako mu je glavni cilj da nikoga ne povrijedi.
Potpora ISIS-u
Papin posjet Bosni i Hercegovini određen je, nažalost, i činjenicom da radikalni islam i potpora ISIS-u postoje i u toj zemlji (premda takve stavove ne zagovaraju muslimanski svećenici, kao ni golema većina stanovništva).
Inzistiranje na miru, miru i miru, u zemlji u kojoj žive tri naroda koja su relativno nedavno prošla kroz iznimno brutalni rat, i u kojoj se susreću islam i dvije kršćanske Crkve, razumljivo je i dobrodošlo. Oprez, koji je obilježio Papine govore, također je razumljiv.
Država koju građani ne žele
Svejedno, međutim, ostaje dojam da je Papa mogao reći više, i da je mogao biti konkretniji. Sarajevo je danas izgledalo kao glavni grad zemlje u kojoj doista postoji stanoviti optimizam, i koja nema problema sa svojim elementarnim identitetom.
Već zbog toga, Papin posjet Sarajevu možemo ocijeniti uspješnim i važnim. No, već prekosutra, Sarajevo će ponovo biti glavni grad zemlje koju brojni njeni državljani zapravo ne žele.
Nismo sigurni hoće li im iznimno univerzalne Papine poruke odveć dugo ostati u sjećanju.
Redakcijski komentar uredništva Telegrama