Telegramova analiza: Je li Zoran Milanović naprosto trebao ignorirati prosvjednike na Markovu trgu?

Sve što su Klemm i šefovi HDZ-a htjeli jest da Milanović izgubi živce

29.05.2015., Zagreb - Branitelji na konferenciji za medije ispred crkve sv. Marko najavili kako odlaze natrag u sator.
Photo: Igor Kralj/PIXSELL
FOTO: PIXSELL/PIXSELL

Prvo, činjenice. Činjenica je da su prosvjednici iz Savske, koji su okupirali Markov trg, prekršili zakon barem dva puta. Prvi put kada nisu prijavili prosvjed na Markovu trgu, i drugi put kada su se odbili razići nakon 22 sata, do kada zakon dopušta trajanje prosvjeda na tome mjestu.

Nadalje, činjenica je da policija – koliko god nelagodno izgledali kordoni specijalaca ispred crkve svetog Marka – nije nikoga napala. Nasuprot tome, prosvjednici su napali policiju, o čemu postoji opsežna videodokumentacija.

Prosvjednici žele jedino smjenu vlasti

Besmisleno je govoriti da policija i vlast iscrpljuju i ugrožavaju prosvjednike: činjenica je, naprotiv, da vlast već više od 220 dana tolerira prosvjed u Savskoj, bez ijedne intervencije. Laž je da prosvjednici iz Savske i s Markova trga žele dijalog sa sadašnjom vlašću: oni žele jedino smjenu te vlasti, što su pokazali u petak, kada su pozvali policiju da ne poštuje naredbe, kao što to pokazuju od prvog dana prosvjeda, kada su kao svoj glavni cilj i formalno istaknuli rušenje Zorana Milanovića i Ive Josipovića.

Promatramo li događaje na Markovu trgu u kontekstu ovih, potpuno neprijepornih činjenica, lako je zaključiti da se ne radi ni o kakvoj drami ili tragediji (osim što je tragično da vođe šatoraša i Hrvatske demokratske zajednice tako bešćutno zloupotrebljavaju ratne invalide): ovdje se radi o ružnoj farsi, kojoj je jedini cilj rušenje vlasti prije izbora i/ili pokušaj mobilizacije što više birača da bi se vlast srušila na izborima.

Vlada nije razumjela što se događa

Kao i u nekim drugim prethodnim važnim političkim situacijama, Milanovićeva Vlada nije razumjela što se događa pa je u četvrtak navečer nasjela na provokaciju i poslala specijalnu policiju na Markov trg. Hrvatski su mediji taj događaj prikazali gotovo kao početak novog rata u našoj zemlji (jedino se N1 držao bezuvjetno profesionalno), a Josip Klemm, Milijan Brkić i Tomislav Karamarko vjerojatno su uživali u uspjehu goleme provokacije, koju su zamislili još prije više od pola godine.

lako je zaključiti da se ne radi ni o kakvoj drami ili tragediji (osim što je tragično da vođe šatoraša i Hrvatske demokratske zajednice tako bešćutno zloupotrebljavaju ratne invalide): ovdje se radi o ružnoj farsi, kojoj je jedini cilj rušenje vlasti prije izbora i/ili pokušaj mobilizacije što više birača da bi se vlast srušila na izborima

Sve što su Klemm i šefovi HDZ-a htjeli jest da Zoran Milanović izgubi živce i pošalje policiju na prosvjednike, što se na kraju i dogodilo, i to u okruženju jedne od najpoznatijih zagrebačkih crkava (što je cijelom incidentu dalo dodatnu medijsku težinu). Istraživanja će pokazati jesu li se građani solidarizirali s vojnim invalidima ili su podržali Vladin pokušaj da provodi zakone, barem ispred samog sjedišta Vlade.

Jedina efikasna strategija – ignoriranje

No, cijeli ovaj cirkus, koji je počeo u četvrtak navečer i koji je u petak dodatno eskalirao, zapravo je prilično nepotreban. Jedina efikasna strategija protiv braniteljsko-hadezevoskog pokušaja puzajućeg državnog udara jest svekoliko ignoriranje. Strategija ignoriranja pokazala se ispravnom u slučaju šatora u Savskoj, koji je toliko iziritirao hrvatsku javnost da se dvije trećine građana okrenulo protiv prosvjednika.

Zoran Milanović morao je istolerirati performans ispred crkve svetog Marka. Vlada je trebala dopustiti da se prosvjednička grupa – kombinacija sirotih i izmanipuliranih invalida, ali i nekih uistinu politički zlih ljudi, izležava ispred Markove crkve koliko god to želi, da jede janjetinu koju im šalju njihovi estradni sponzori i da ih se brojnim stranim posjetiteljima Gornjeg grada – koji će svoje turističke vodiče pitati o čemu se tu radi – pokazuje kao ekscentričnu turističku atrakciju.

Vojnici koji su se, u ime koristi jedne političke stranke, odlučili pobuniti protiv države za koju su se borili, nisu zaslužili ništa drugo.


Redakcijski komentar uredništva Telegrama