Analiza: Mađarski granični zid rijeku prognanika mogao bi skrenuti ka Hrvatskoj, ali ne baš masovno
Val izbjeglica mogao bi skrenuti nekoliko kilometara i okrznuti Hrvatsku
László Toroczkai, načelnik općine Ásotthalom na jugu Mađarske, zaslužan je za podizanje četiri metra visoke ograde duž cijele granice sa Srbijom, koja sada priječi ulaz azilanata, mahom iz Sirije, Iraka, Libije, Afganistana i Somalije na njihovu putu prema bogatijim zemljama Europske unije.
On osobno uložio je puno napora da uvjeri službenu Budimpeštu kako je ograda jedino rješenje protiv izbjegličkog tsunamija koji je zapljusnuo Mađarsku, prvu zemlju schengenskog prostora, u koju – kad jednom uđu – azilanti iz Azije i Afrike mogu dalje nesmetano u bilo koju zemlju EU.
Toroczkai će u razgovoru reći kako granični zid nije njegov izum, postoje – veli on – ograde i na granicama Bugarske, Grčke, Turske, Izraela, Sjedinjenih Američkih Država… Svi koji su ugroženi, imaju se pravo zaštititi, kaže on. I tvrdi kako bi im Europa trebala biti zahvalna što grade 170 kilometara dugu ogradu koja ih štiti od neželjenih gostiju.
Odskočna daska za ulazak u Mađarasku
Srpski premijer Aleksandar Vučić u više je navrata izjavio kako njegova zemlja nema namjeru graditi sličan zid, mada se također suočava s valom azilanata koji iz Makedonije, na putu prema Mađarskoj, prolaze Srbijom. Njima Srbija nije odredište, već samo uhodana trasa do Vojvodine, koja im služi kao odskočna daska za ulazak u Mađarsku. Sada to, međutim, više neće biti moguće. Izgradnja ograde upravo je i počela na tom dijelu mađarsko-srpske granice, kako bi se zaustavila azilantska rijeka iz Subotice prema Ásotthalomu i Morathalomu, mjestima na jugu Mađarske koja su trpjela najveće izbjegličke udare.
Ideja o podizanju fizičkih zapreka koje zatvaraju ustaljene azilantske staze, a osobito vijest da je ograda djelomično već podignuta, brzo se pročula u zemljama odakle stiže najveći broj izbjeglica. Zato je njihov val sada još izraženiji. Svi koji spas traže negdje u Europi shvatili su da je posljednji trenutak u kojem je to moguće učiniti još koliko-toliko jednostavno. Kada Mađari završe zid, to će biti mnogo teže.
Visoka žičana ograda
No, ne i nemoguće. Put kojim azilanti iz Srbije ulaze u Mađarsku vrlo je blizu Hrvatske, praktički na tromeđi te tri države. Umjesto u Suboticu, azilantski val sada će vjerojatno skrenuti sjeveroistočno, prema šezdesetak kilometara udaljenom Somboru. Taj vojvođanski grad desetak je kilometara zračne linije od Hrvatske, no taj prostor dijeli Dunav, prirodna prepreka koja će, bolje od mađarske četiri metra visoke žičane ograde, zaustaviti azilantski val.
On će, zato, vjerojatno biti usmjeren prema Batini, u Baranji, gdje je most i granični prijelaz sa Srbijom. Ako se pak odluče za taj put, azilanti će ponovno lako u Mađarsku, jer je od Batine, kad dospiju na desnu, hrvatsku stranu, Dunava do granice s Mađarskom tek pet kilometara.
Praktično, azilantski val tako bi samo neznatno skrenuo sa svoje dosadašnje rute i Hrvatsku bi tek okrznuo. Malo je naime vjerojatno da bi azilanti, kad jednom uđu u Hrvatsku, nastavili do Slovenije da bi se ondje dokopali Schengena, pa je logično da bi iz Hrvatske opet tražili najkraći put prema Mađarskoj.
Temeljna načela Europe bez granica
No, pitanje je kako bi u tom slučaju reagirala Mađarska. Teško je povjerovati da bi podigla zid i na granici s Hrvatskom jer obje su zemlje članice Europske unije (Hrvatska doduše još nije i schengenskom prostoru), skupine zemalja čije je jedno od temeljnih načela udruživanja Europa bez granica.
Iako u hrvatskom Ministarstvu unutarnjih poslova tvrde kako će Hrvatska sačuvati svoju granicu od vala izbjeglica iz Azije i Afrike, pitanje je kako će se stvari odvijati kada se ondje pojavi onoliko azilanata koliko ih je ovih dana na uzavrelim granicama Makedonije.