Nekad je nužno odabrati stranu

Telegramova analiza: Zašto Vučićev trijumf u Srbiji možda ipak nije toliko spektakularan kako se sada čini

Vučić je osvojio manje zastupnika nego na prošlim izborima 2014.

12.04..2016., Mostar, Bosna i Hercegovina - Svecano otvaranje Medjunarodnog mostarskog sajma gospodarstva. Na otvaranju su bili nazocni predsjednica RH Kolinda Grabar Kitaovic, premijer RS Aleksandar Vucic, predsjednik CG Filip Vujanovic i clanovi Predsjednistva BiH Dragan Covic, Mladen Ivanic i Bakir Izetbegovic.
Photo: Boris Scitar/Vecernji list/PIXSELL
FOTO: PIXSELL/Pixsell

Iako može biti zadovoljan rezultatima nedjeljnih izbora, srbijanski premijer Aleksandar Vučić ipak nije ostvario svoj glavni cilj. Mada to nije javno izjavljivao, ali iz krugova njegovih najbližih suradnika to se moglo čuti, Vučić je ciljao na više od pedeset posto glasova.

Iako je njegova Srpska napredna stranka (SNS) s koalicijskim partnerima osvojila sjajnih 48,25 posto (na osnovu 97,46 posto prebrojanih glasova), što mu omogućuje da sam sastavi Vladu, to ipak nije ono što je Vučić priželjkivao.

Manji broj zastupnika u parlamentu

I ne samo to: u novom rasporedu snaga u Skupštini Srbije, naprednjaci će imati 27 zastupnika manje nego što su ih imali u dosadašnjem sazivu parlamenta, dakle 131 umjesto 158, od 250 mjesta koliko ih ima srbijanski parlament. Vučić još uvijek ima natpolovičnu većinu, no ne više tako nadmoćnu s kakvom je raspolagao u prošlom sazivu.

Gledajući rezultate nedjeljnih izbora iz tog rakursa, Vučićevih 48,25 posto i nije tako trijumfalno kako se u prvi mah čini. Više od 50 posto glasova na izborima Vučiću bi, čija je kampanja bila visoko personalizirana, omogućilo da pokaže kako je apsolutni gazda u Srbiji, što mu je više bilo potrebno zbog odnosa u vlastitoj stanci, a manje u Vladi i Narodnoj skupštini Srbije.

No, Vučićev rezultat, koji nije onakav kakvom se nadao, govori kako su u pravu bili analitičari koji su tvrdili da je srbijanski premijer bio svjestan kako bi – da je čekao redovne izbore za dvije godine – 2018. imao daleko težu situaciju koja se nipošto ne može usporediti s današnjom. Zato se odlučio za izbore upola mandata kako bi si osigurao još četiri godine vlasti.

Obračun s proruskim kadrovima

Sada, kad Vučić nije uspio osvojiti više od 50 posto glasova bit će mu puno teže uraditi ono što je naumio u stranci: lišiti se Nikolićevih proruski orijentiranih kadrova, i povući poteze koje od njega očekuje Bruxelles. Predsjednik Tomislav Nikolić, na sam dan izbora, dok se još nisu znali rezultati, već je poručio kako, bez obzira na novu vlast u Srbiji, ta zemlja neće u NATO savez.

Nije rekao i u Europsku uniju, ali je i bez toga poznato da on, kao i njegov krug pristaša u SNS-u Beograd želi bliže Moskvi, nego Bruxellesu.

Vučić će, vrlo vjerojatno, da bi osnažio poziciju i većinu u parlamentu učinio komotnijom, u Vladu pozvati i Socijalističku partiju Srbije. Iako mu SPS Ivice Dačića nije trebao ni nakon prošlih izbora, kada je u parlamentu imao 27 zastupnika više, Vučiću će Dačić biti potreban iz dva razloga: prvo, jer će tako udobrovoljio Moskvu, koja Dačića drži saveznikom i drugo, probleme koje može očekivati na putu u EU, a tu mislimo na one unutrašnje, bit će lakše izdržati uz koalicijskog partnera.

Povratak Šešeljevih četnika u parlament

SPS, kao i SNS, na izborima prošle nedjelje, dobio je manje glasova nego na prošlim. Imat će 30 zastupnika, 14 manje nego u prošlom sazivu.

Ono što se, nakon povratka iz Haaga, a osobito nakon oslobađajuće presude Vojislavu Šešelju i očekivalo – povratak radikala u srbijanski parlament – i dogodilo se. Srpska radikalna stranka predvođena četničkim vojvodom u Skupštini Srbije imat će 21 zastupnika, jer su na izborima osvojili 8,5 posto.

Šešelj je, tako, postao treća politička snaga u Srbiji, što će mu – sada kada bude imao otvorenu parlamentarnu govornicu, omogućiti promociju koju će on itekako znati koristiti.

Totalni krah srpske ljevice

Demokratska stranka (nekadašnja partija bivšeg predsjednika Srbije Borisa Tadića koju sada vodi Bojan Pajtić) imat će 16 mandata u parlamentu, a 13 mandata i za dlaku pređen prag (5,03 posto), imat će koalicija tri stranke predvođene Borisom Tadićem, Čedom Jovanovićem i Draganom Čankom.

Lijeve stranke u Srbiji (ovdje ne ubrajamo Socijalističku partiju Srbije, Ivice Dačića) bit će tako tek parlamentarni ukras i dokaz da s političke scene još nisu posve iščezli, no u parlamentu, kad se svi zajedno zbroje, imat će tek nešto više zastupnika od stranke četničkog vojvode, Vojislava Šešelja.