Prošlog tjedna, točno u utorak, prošla su 44 dana od održavanja parlamentarnih izbora u Njemačkoj. Ta činjenica neobično je bitna za samu političku stabilnost Hrvatske, štoviše, u nekom gadnijem zapletu i za budućnost demokracije u našoj zemlji.
Naime, u Njemačkoj i dalje, u prilično mirnoj atmosferi, traju složeni pregovori o formiranju Vlade. Najjača stranka na rujanskim izborima, SPD (socijaldemokrati), te Zeleni i FDP (liberali) pregovaraju o koalicijskom sporazumu, a optimistična predviđanja spominju da bi ova zemlja mogla dočekati Božić s novom Vladom. Božić je, inače, devedeset dana udaljen od dana kad su njemački građani birali novu vlast.
Bomba koja otkucava, a ne arheologija
Dvostruko, dakle. Dvostruko duže od 44 dana nakon burnih hrvatskih izbora 2015. godine, kad je tadašnja predsjednica Republike odlučila reći – dosta. Nije više htjela gledati pregovore Mosta, HDZ-a i SDP, te natezanje tko će s kim tvoriti većinu u Saboru, te je odlučila presjeći. Iako su joj baš Tomislav Karamarko i Božo Petrov ozareno donijeli 78 potpisa zastupnika, predsjednica je zaprijetila: “Do sutra navečer ćemo imati mandatara ili ću ja imenovati privremenu i nestranačku vladu i donijeti odluku o raspisivanju prijevremenih parlamentarnih izbora”. Dvojac je, onda, do sutra navečer, iskopao Tihomira Oreškovića i ostalo je povijest…
Ponovno podsjećanje na slučaj kad se predsjednica, suprotno slovu Ustava, odlučila odsudno uplesti u formiranje Vlade (već je imala i dogovorenu svoju nestranačku Vladu, premijer je trebao biti Damir Vanđelić) nije stvar političke arheologije. Naime, taj potez Kolinde Grabar-Kitarović je i danas tempirana bomba u samom srcu hrvatskog političkog sustava, a takva će i ostati sve dok se Ustav ne promijeni.
Potpisi i očekivanja
U demokracijama je, naime, sasvim uobičajeno da pregovori o formiranju Vlada mogu potrajati jako dugo. U nekim zemljama i u ekstremnim situacijama su znali trajati i više od godinu dana. U Njemačkoj, evo, optimistička očekivanja govore o tri mjeseca.
U Hrvatskoj predsjednik Republike ima uglavnom formalnu ulogu u konstituiranju nove vlasti – po Ustavu “daje mandat za sastavljanje Vlade osobi koja, na temelju raspodjele zastupničkih mjesta u Hrvatskom saboru i obavljenih konzultacija, uživa povjerenje većine svih zastupnika”. Vremenom, uvriježilo se da se to povjerenje dokazuje potpisima zastupnika.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Bizarna nestabilnost
No, što ako nitko nema većinu potpisa svih zastupnika? O tome Ustav ne govori. Tek o mogućnosti da predsjednik da 30 dana mandataru da za svoju Vladu dobije povjerenje u Saboru. Pa na njegov zahtjev, možda, još 30. Ako ni to ne prođe, priliku za 30+30 dobit će drugi mandatar. Tek ako ni to ne uspije, predsjednik može imenovati privremenu nestranačku Vladu i raspisati izvanredne izbore za Sabor.
U idealnoj situaciji, u kojoj na prvi dan nakon održanih izbora predsjednik da mandat za sastavljanje Vlade, dakle, do nestranačke Vlade i izvanrednih izbora treba proteći najmanje 60, a najviše 120 dana.
Kolinda Grabar-Kitarović je, uz podršku dijela ustavnih stručnjaka, te rokove jednostavno pregazila. Pritišćući prije svega Božu Petrova da se konačno odluči (po mogućnosti za HDZ) i govoreći o stabilnosti države, u domaći politički sustav ugradila je neobičnu i, kako se vidi iz aktualnog njemačkog i cijelog niza drugih primjera – bizarnu nestabilnost.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Koliko će čekati Milanović?
Koja, pritom, može biti izrazito opasna. Jer, što ako se situacija ponovi? Što ako neka buduća predsjednica ili predsjednik Republike budu suočeni sa, zapravo nimalo neuobičajenom situacijom, da pregovori o sklapanju većine u Saboru – potraju? Kad će ih izdati strpljenje i povući će nuklearnu opciju raspisivanja izvanrednih izbora i formiranja svoje, nestranačke Vlade? Za 44 dana? Osamdeset? Trinaest? I kakve bi to posljedice izazvalo u politički naelektriziranoj javnosti?
Koliko je stvar potencijalno eksplozivna, jasno se vidi kad se preslika na aktualnu političku situaciju i tvrdu kohabitaciju, prošaranu uvredama između Andreja Plenkovića i Zorana Milanovića. U ljeto ili jesen 2024. Zoran Milanović će biti taj koji će dati mandat nakon parlamentarnih izbora “osobi koja, na temelju raspodjele zastupničkih mjesta u Hrvatskom saboru i obavljenih konzultacija, uživa povjerenje većine svih zastupnika”.
Opasnost će trajati desetljećima
Ali, što ako rezultat bude takav da pregovori o tome tko ima “povjerenje većine svih zastupnika” potraju. Ako se tjednima ne bude znalo hoće li Vladu moći formirati, recimo Peđa Grbin ili Andrej Plenković? Sasvim je jasno da potez Grabar-Kitarović iz 2015. godine u ruke Zorana Milanovića, čovjeka koji će se, nema nikakve sumnje još mnogo puta do parlamentarnih izbora javno pokačiti s Plenkovićem i HDZ-om, daje sredstvo pritiska ogromne moći.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Jer, tko može reći da Milanović nakon 15, dvadeset ili 44 dana pregovora ne može presjeći stvar i raspisati izbore ako mu se nitko ne pojavi s potpisima većine zastupnika? Uz imenovanje Vlade stručnjaka koju će sam izabrati? Nakon 2015. godine i tempirane bombe koju je Grabar-Kitarović, uz podršku dijela ustavnih stručnjaka i šutnju Ustavnog suda ugradila u domaći politički sustav – nitko.
Sve ostaje na dobroj volji bilo kojeg budućeg predsjednika ili predsjednice da ne zloupotrebljavaju tu mogućnost ili na nadi da će se jednom skupiti dvije trećine glasova u Saboru za promjenu Ustava koji će nadograditi pravila o davanju mandata za sastavljanje Vlade. Za to vrijeme – a radit će se o godinama, vjerojatno i desetljećima, ostaje samo čekati hoće li bomba eksplodirati i nagađati koliko bi po društvo mogle biti razorne posljedice njene detonacije.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Tempirana bomba: kako je Grabar-Kitarović dala Milanoviću moćno oružje pritiska oko buduće Vlade
Dok se u drugim zemljama o Vladi pregovara mjesecima nakon izbora, u Hrvatskoj je žudnja za povratkom HDZ na vlast stvorila veliki problem
Tko može reći da Milanović, ili neki budući predsjednik, nakon 15, dvadeset ili 44 dana pregovora ne može presjeći stvar i raspisati izvanredne izbore ako mu se nitko ne pojavi s potpisima većine zastupnika? Uz imenovanje Vlade stručnjaka koju će sam izabrati? Nakon poteza Grabar-Kitarović iz 2015. godine - nitko
Prošlog tjedna, točno u utorak, prošla su 44 dana od održavanja parlamentarnih izbora u Njemačkoj. Ta činjenica neobično je bitna za samu političku stabilnost Hrvatske, štoviše, u nekom gadnijem zapletu i za budućnost demokracije u našoj zemlji.
Naime, u Njemačkoj i dalje, u prilično mirnoj atmosferi, traju složeni pregovori o formiranju Vlade. Najjača stranka na rujanskim izborima, SPD (socijaldemokrati), te Zeleni i FDP (liberali) pregovaraju o koalicijskom sporazumu, a optimistična predviđanja spominju da bi ova zemlja mogla dočekati Božić s novom Vladom. Božić je, inače, devedeset dana udaljen od dana kad su njemački građani birali novu vlast.
Bomba koja otkucava, a ne arheologija
Dvostruko, dakle. Dvostruko duže od 44 dana nakon burnih hrvatskih izbora 2015. godine, kad je tadašnja predsjednica Republike odlučila reći – dosta. Nije više htjela gledati pregovore Mosta, HDZ-a i SDP, te natezanje tko će s kim tvoriti većinu u Saboru, te je odlučila presjeći. Iako su joj baš Tomislav Karamarko i Božo Petrov ozareno donijeli 78 potpisa zastupnika, predsjednica je zaprijetila: “Do sutra navečer ćemo imati mandatara ili ću ja imenovati privremenu i nestranačku vladu i donijeti odluku o raspisivanju prijevremenih parlamentarnih izbora”. Dvojac je, onda, do sutra navečer, iskopao Tihomira Oreškovića i ostalo je povijest…
Ponovno podsjećanje na slučaj kad se predsjednica, suprotno slovu Ustava, odlučila odsudno uplesti u formiranje Vlade (već je imala i dogovorenu svoju nestranačku Vladu, premijer je trebao biti Damir Vanđelić) nije stvar političke arheologije. Naime, taj potez Kolinde Grabar-Kitarović je i danas tempirana bomba u samom srcu hrvatskog političkog sustava, a takva će i ostati sve dok se Ustav ne promijeni.
Potpisi i očekivanja
U demokracijama je, naime, sasvim uobičajeno da pregovori o formiranju Vlada mogu potrajati jako dugo. U nekim zemljama i u ekstremnim situacijama su znali trajati i više od godinu dana. U Njemačkoj, evo, optimistička očekivanja govore o tri mjeseca.
U Hrvatskoj predsjednik Republike ima uglavnom formalnu ulogu u konstituiranju nove vlasti – po Ustavu “daje mandat za sastavljanje Vlade osobi koja, na temelju raspodjele zastupničkih mjesta u Hrvatskom saboru i obavljenih konzultacija, uživa povjerenje većine svih zastupnika”. Vremenom, uvriježilo se da se to povjerenje dokazuje potpisima zastupnika.
Bizarna nestabilnost
No, što ako nitko nema većinu potpisa svih zastupnika? O tome Ustav ne govori. Tek o mogućnosti da predsjednik da 30 dana mandataru da za svoju Vladu dobije povjerenje u Saboru. Pa na njegov zahtjev, možda, još 30. Ako ni to ne prođe, priliku za 30+30 dobit će drugi mandatar. Tek ako ni to ne uspije, predsjednik može imenovati privremenu nestranačku Vladu i raspisati izvanredne izbore za Sabor.
U idealnoj situaciji, u kojoj na prvi dan nakon održanih izbora predsjednik da mandat za sastavljanje Vlade, dakle, do nestranačke Vlade i izvanrednih izbora treba proteći najmanje 60, a najviše 120 dana.
Kolinda Grabar-Kitarović je, uz podršku dijela ustavnih stručnjaka, te rokove jednostavno pregazila. Pritišćući prije svega Božu Petrova da se konačno odluči (po mogućnosti za HDZ) i govoreći o stabilnosti države, u domaći politički sustav ugradila je neobičnu i, kako se vidi iz aktualnog njemačkog i cijelog niza drugih primjera – bizarnu nestabilnost.
Koliko će čekati Milanović?
Koja, pritom, može biti izrazito opasna. Jer, što ako se situacija ponovi? Što ako neka buduća predsjednica ili predsjednik Republike budu suočeni sa, zapravo nimalo neuobičajenom situacijom, da pregovori o sklapanju većine u Saboru – potraju? Kad će ih izdati strpljenje i povući će nuklearnu opciju raspisivanja izvanrednih izbora i formiranja svoje, nestranačke Vlade? Za 44 dana? Osamdeset? Trinaest? I kakve bi to posljedice izazvalo u politički naelektriziranoj javnosti?
Koliko je stvar potencijalno eksplozivna, jasno se vidi kad se preslika na aktualnu političku situaciju i tvrdu kohabitaciju, prošaranu uvredama između Andreja Plenkovića i Zorana Milanovića. U ljeto ili jesen 2024. Zoran Milanović će biti taj koji će dati mandat nakon parlamentarnih izbora “osobi koja, na temelju raspodjele zastupničkih mjesta u Hrvatskom saboru i obavljenih konzultacija, uživa povjerenje većine svih zastupnika”.
Opasnost će trajati desetljećima
Ali, što ako rezultat bude takav da pregovori o tome tko ima “povjerenje većine svih zastupnika” potraju. Ako se tjednima ne bude znalo hoće li Vladu moći formirati, recimo Peđa Grbin ili Andrej Plenković? Sasvim je jasno da potez Grabar-Kitarović iz 2015. godine u ruke Zorana Milanovića, čovjeka koji će se, nema nikakve sumnje još mnogo puta do parlamentarnih izbora javno pokačiti s Plenkovićem i HDZ-om, daje sredstvo pritiska ogromne moći.
Jer, tko može reći da Milanović nakon 15, dvadeset ili 44 dana pregovora ne može presjeći stvar i raspisati izbore ako mu se nitko ne pojavi s potpisima većine zastupnika? Uz imenovanje Vlade stručnjaka koju će sam izabrati? Nakon 2015. godine i tempirane bombe koju je Grabar-Kitarović, uz podršku dijela ustavnih stručnjaka i šutnju Ustavnog suda ugradila u domaći politički sustav – nitko.
Sve ostaje na dobroj volji bilo kojeg budućeg predsjednika ili predsjednice da ne zloupotrebljavaju tu mogućnost ili na nadi da će se jednom skupiti dvije trećine glasova u Saboru za promjenu Ustava koji će nadograditi pravila o davanju mandata za sastavljanje Vlade. Za to vrijeme – a radit će se o godinama, vjerojatno i desetljećima, ostaje samo čekati hoće li bomba eksplodirati i nagađati koliko bi po društvo mogle biti razorne posljedice njene detonacije.