Grdno će pogriješiti svatko tko pomisli da bi ovo mogle biti izjave kakvog ražalovanog funkcionera dirigirane ekonomije koji smatra da se božanstvu samoproglašenog interesa države ne smije proturječiti, ili možda nekog ortodoksnog desnog liberala koji je Trumpu ispao iz torbe od tričavih 32.000 dolara.
Drago nam je da smo zaboravili doba ministrovanja gospođe Vokić
Ovaj niz bijesnih sentencija naredala je od listopada do danas Ljilja Vokić, profesorica pedagogije rodom iz Ljubuškog koju je Tuđman 1994. godine po HDZ-ovskom ključu postavio za ministricu prosvjete. Otkako su zbornice i sindikati počeli razmatrati ideju štrajka u školama, a mediji tražiti sugovornike na tu temu, upravo se ona na svoje se kolege okomljuje s najvećim žarom.
Evo je i danas u novinama u društvu još četvorice nekadašnjih ministara školstva. Svi oni pokazuju od dosta velikog do bar nekog stupnja razumijevanja za ovaj štrajk na skali od jedan do deset. Ona ne. Kod Ljilje Vokić zahtjevi prosvjetnog kadra imaju čistu nulu.
Drago nam je da smo zaboravili doba ministrovanja gospođe Vokić, a pomalo i njenu vječnu ravnateljsku funkciju u jednoj od zagrebačkih gimnazija s koje je otišla u mirovinu. Ali kad svojim radikalnim istupima protiv svoje branše već vuče na to da ipak podsjetimo na njenu karijeru, onda se mora reći da ona u prosvjeti personificira isto što i HDZ-ovi tajkuni iz devedesetih u ekonomiji.
To su položaji, funkcije i svakovrsne nagrade po političkom ključu. Sustav napredovanje iza koga kao vrhovni i isključivi kriterij stoji vjernost ideologiji vladajuće stranke. I sustav umjetnog lansiranja takvih podobnih pojedinaca ravno u društvenu elitu i elitu struka.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Najvažnije je da hrvatski očevi idu na nedjeljnu misu
Eto to je bila i ostala Ljilja Vokić koja je, s egidom gimnazijske ravnateljice i bivše ministrice, nastavila davati intervjue u kojima poručuje ‘da mlade žene trebaju potomstvom obnoviti našu dragu Domovinu’. Informira nas da nju ‘taj zdravstveni odgoj i ta spolnost podsjećaju na marksizam’. Ili tvrdi da ‘nikakve udruge nemaju prava tražiti uklanjanje raspela iz školskih prostora’.
Tamo 2012., dok je još sjedila u ravnateljskom kabinetu školstva koje bi moralo biti politički i vjerski neutralno, objašnjavala je na katoličkoj televiziji kako je najvažnije da hrvatski očevi idu na nedjeljnu misu u crkvu jer tada je i njihovu djecu kasnije lakše zadržati uz oltar.
Ne znam zašto se takvu napuhanu prosvjetnu veličinu u građanskim medijima uopće zove da komentira bilo što vezano uz obrazovanje kad je svojim kompletnim djelovanjem pokazala upravo to kakav nastavnik, ravnatelj i ministar školstva u normalnom društvu ne smije biti. A pogotovo je komično kad se njene spoznaje i podaci koje vadi iz šešira da bi poduprla svoje teze prenose kao ultimativne istine.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Zašto je Plenković ne bi vratio da sve stavi u red?
Jedna od njih vezana uz ovaj štrajk jest da kod nas, eto, ima nevjerojatno puno nastavnika koji svi skupa nevjerojatno malo rade i da to nijedna zemlja ne bi izdržala. Pa gospođa Vokić kao primjer navodi Francusku tvrdeći da kod njih na tako puno stanovnika radi ‘samo 300.000 učitelja’. Odakle je to izvukla pitaj boga. Jer, u Francuskoj je na 12,4 milijuna đaka zaposleno 861.000 nastavnika na punoj satnici. To znači da na 14,4 učenika radi jedan nastavnik. U Njemačkoj jedan na 14,26 djece. A u Velikoj Britaniji jedan na 19,8.
Bivša ministrica i ravnateljica, međutim, takve stvari lupa odokativno, valjda da bi dokazala kako je u školstvu nakon nje nastupio potop. Zašto je Plenković ne bi vratio da sve stavi u red kad makne ministricu Divjak? Pa da i ove mlade generacije nauči kako žena treba ustati kad muškarac uđe u prostoriju kao što je devedesetih, iz pozicije prosvjetnog autoriteta, učila moje kćeri.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Teško shvatljivi istupi Ljilje Vokić, one koja je 90-ih djecu učila da žena mora ustati kad muškarac uđe u sobu
S najvećim žarom na učitelje i nastavnike okomila se bivša ministrica i donedavno vječna ravnateljica
Ne znam zašto se takvu napuhanu prosvjetnu veličinu u građanskim medijima uopće zove da komentira bilo što vezano uz obrazovanje kad je svojim kompletnim djelovanjem pokazala upravo to kakav nastavnik, ravnatelj i ministar školstva u normalnom društvu ne smije biti. A pogotovo je komično kad se njene spoznaje i podaci koje vadi iz šešira da bi poduprla svoje teze prenose kao ultimativne istine.
– Štrajk učitelja i profesora nije opravdan.
– Prvo treba stabilizirati državne financije, a onda razmišljati o povećanju plaća.
– U školama reforme ionako nema. U čemu vidite reformu?
– Vlada ne smije sindikatima popustiti ni milimetra.
– Ne treba im platiti ni sat štrajka.
Grdno će pogriješiti svatko tko pomisli da bi ovo mogle biti izjave kakvog ražalovanog funkcionera dirigirane ekonomije koji smatra da se božanstvu samoproglašenog interesa države ne smije proturječiti, ili možda nekog ortodoksnog desnog liberala koji je Trumpu ispao iz torbe od tričavih 32.000 dolara.
Drago nam je da smo zaboravili doba ministrovanja gospođe Vokić
Ovaj niz bijesnih sentencija naredala je od listopada do danas Ljilja Vokić, profesorica pedagogije rodom iz Ljubuškog koju je Tuđman 1994. godine po HDZ-ovskom ključu postavio za ministricu prosvjete. Otkako su zbornice i sindikati počeli razmatrati ideju štrajka u školama, a mediji tražiti sugovornike na tu temu, upravo se ona na svoje se kolege okomljuje s najvećim žarom.
Evo je i danas u novinama u društvu još četvorice nekadašnjih ministara školstva. Svi oni pokazuju od dosta velikog do bar nekog stupnja razumijevanja za ovaj štrajk na skali od jedan do deset. Ona ne. Kod Ljilje Vokić zahtjevi prosvjetnog kadra imaju čistu nulu.
Drago nam je da smo zaboravili doba ministrovanja gospođe Vokić, a pomalo i njenu vječnu ravnateljsku funkciju u jednoj od zagrebačkih gimnazija s koje je otišla u mirovinu. Ali kad svojim radikalnim istupima protiv svoje branše već vuče na to da ipak podsjetimo na njenu karijeru, onda se mora reći da ona u prosvjeti personificira isto što i HDZ-ovi tajkuni iz devedesetih u ekonomiji.
To su položaji, funkcije i svakovrsne nagrade po političkom ključu. Sustav napredovanje iza koga kao vrhovni i isključivi kriterij stoji vjernost ideologiji vladajuće stranke. I sustav umjetnog lansiranja takvih podobnih pojedinaca ravno u društvenu elitu i elitu struka.
Najvažnije je da hrvatski očevi idu na nedjeljnu misu
Eto to je bila i ostala Ljilja Vokić koja je, s egidom gimnazijske ravnateljice i bivše ministrice, nastavila davati intervjue u kojima poručuje ‘da mlade žene trebaju potomstvom obnoviti našu dragu Domovinu’. Informira nas da nju ‘taj zdravstveni odgoj i ta spolnost podsjećaju na marksizam’. Ili tvrdi da ‘nikakve udruge nemaju prava tražiti uklanjanje raspela iz školskih prostora’.
Tamo 2012., dok je još sjedila u ravnateljskom kabinetu školstva koje bi moralo biti politički i vjerski neutralno, objašnjavala je na katoličkoj televiziji kako je najvažnije da hrvatski očevi idu na nedjeljnu misu u crkvu jer tada je i njihovu djecu kasnije lakše zadržati uz oltar.
Ne znam zašto se takvu napuhanu prosvjetnu veličinu u građanskim medijima uopće zove da komentira bilo što vezano uz obrazovanje kad je svojim kompletnim djelovanjem pokazala upravo to kakav nastavnik, ravnatelj i ministar školstva u normalnom društvu ne smije biti. A pogotovo je komično kad se njene spoznaje i podaci koje vadi iz šešira da bi poduprla svoje teze prenose kao ultimativne istine.
Zašto je Plenković ne bi vratio da sve stavi u red?
Jedna od njih vezana uz ovaj štrajk jest da kod nas, eto, ima nevjerojatno puno nastavnika koji svi skupa nevjerojatno malo rade i da to nijedna zemlja ne bi izdržala. Pa gospođa Vokić kao primjer navodi Francusku tvrdeći da kod njih na tako puno stanovnika radi ‘samo 300.000 učitelja’. Odakle je to izvukla pitaj boga. Jer, u Francuskoj je na 12,4 milijuna đaka zaposleno 861.000 nastavnika na punoj satnici. To znači da na 14,4 učenika radi jedan nastavnik. U Njemačkoj jedan na 14,26 djece. A u Velikoj Britaniji jedan na 19,8.
Bivša ministrica i ravnateljica, međutim, takve stvari lupa odokativno, valjda da bi dokazala kako je u školstvu nakon nje nastupio potop. Zašto je Plenković ne bi vratio da sve stavi u red kad makne ministricu Divjak? Pa da i ove mlade generacije nauči kako žena treba ustati kad muškarac uđe u prostoriju kao što je devedesetih, iz pozicije prosvjetnog autoriteta, učila moje kćeri.