Tezom o dva podjednaka totalitarizma desnica implicira da je ustaštvo domoljubno, i izbor većine Hrvata
Markovina o stvarima koje su se događale od dizanja ploče u Jasenovcu
Sve stvari koje su se od postavljanja ploče s ustaškim pozdravom u Jasenovcu, do danas dogodile vezano uz tu temu, nisu ostavile nikakve sumnje u pogledu toga da je rješavanje tog problema isključivo stvar političke volje i ničega drugoga. To je posebno došlo do izražaja prilikom akcije Inicijative mladih za ljudska prava i u velikom intervjuu kojeg je premijer Plenković dao za novogodišnji broj Jutarnjeg lista.
Iz oba ova, naizgled nepovezana slučaja, da se iščitati jasan cinizam države i činjenica da temeljne i ustavne vrijednosti društva ne brane državne institucije, već građanski aktivisti. Koji su se, paradoksalno, momentalno suočili s efikasnošću pravne države odmah po okončanju svoje akcije. Drugim riječima, državni aparat savršeno funkcionira kad za to postoji politička volja, dok se u suprotnom slučaju pravi gluh i slijep, čekajući besmislene zaključke fantomskog povjerenstva koje bi trebalo raspravljati o očitom.
Ustaštvo je HDZ-u postalo strukturalna činjenica
Zanemarimo li sada svu buku nacionalističke desnice i odamo li se jednostavnoj logici, shvatit ćemo da je postavljanje ploče s ustaškim pozdravom i simbolikom generalno nedopustivo, a kamo li u Jasenovcu. Isto tako ćemo shvatiti da tih jedanaest poginulih ljudi služe isključivo kao jedva prikriveno pokriće za veličanje ustaštva i da je to vrlo jednoznačno i jasno svakome, pa i Andreju Plenkoviću i Boži Petrovu koji se ubijaju dokazati suprotno.
Iluzija u koju obojica spomenutih očito vjeruju, o tome kako će se tetošenjem i afirmacijom ustašofilije taj politički program držati daleko od mainstream politike, toliko je neodrživa da je posve nevjerojatno kako ne vide da su je i sami minirali. Biti predsjednik stranke kojoj u predsjedništvu sjedi Zlatko Hasanbegović, i predsjednik Vlade u kojoj sjede Pavo Barišić i Milan Kujundžić, znači biti na čelu organizacija u kojima je ustaštvo postala strukturalna činjenica.
Čak i kad bi se nekim čudom čitava javnost počela praviti da to nije tako, što je skoro pa već slučaj, to bi jednostavno i dalje bilo tako. Stoga je svaka priča koja dolazi iz redova vladajućih posve nebitna u odnosu prema onome što rade. A rade to da se pod pokroviteljstvom njihovih lokalnih čelnika otvaraju ploče s ustaškom simbolikom i da oni u tome ne vide ništa sporno, dok istovremeno privode na obavijesne razgovore aktiviste čiji se jedini grijeh svodi na to da ukazuju kako je car gol.
Ovdašnji nacionalisti ne vide da su isti kao srpski
Tragični nesporazum kojeg na desnici očito nisu svjesni odnosi se na to da ne možeš istovremeno kritizirati rehabilitaciju četništva u Srbiji, a poticati rehabilitaciju ustaštva u Hrvatskoj. Prosto je nevjerojatna činjenica kako ovdašnji nacionalisti ne vide da su po tome identični sa svojom ideološkom braćom u Srbiji, poput Aleksandra Vulina, koji rade to isto.
Imajući u vidu sve navedeno, jasno je kako tek oni koji otvoreno govore o hrvatskom revizionizmu, mogu neopterećeni kritizirati srpski revizionizam, a to su u konkretnom slučaju članovi Inicijative mladih za ljudska prava. Oni su Aleksandru Vulinu efektno odgovorili da s njim ne dijele iste vrijednosti i da zbog toga ne mogu biti partneri ni u ovom slučaju.
Iz činjenice odnosa kojeg su hrvatske vlasti uspostavile prema njima, možemo zaključiti kako državne institucije strukturalno ne mogu podnijeti, niti razumjeti istinski i dosljednu antinacionalističku poziciju. No ovdje, mimo konkretnog slučaja, imamo ozbiljan problem tendencioznog nerazumijevanja povijesnih procesa u hrvatskom društvu.
Desnica implicira da je ustaštvo domoljubno
Tezom o dva podjednaka totalitarizma i konstantnim opravdavanjem ustaške simbolike i pronalaženjem svih mogućih izlika za nju, ovdašnja mainstream desnica oličena u HDZ-u i MOST-u zapravo implicira da je ustaštvo prije svega domoljubno, a potom i izbor većine Hrvata. Riječ je o strukturnoj laži i to po obje osnove.
Ustaštvo je i onda i danas izrazito antidomoljubno, a jednako tako je bilo izbor s pravom poražene manjine u Drugom svjetskom ratu. Stoga je pravo pitanje, zbog čega vladajući ne dopuštaju da bude konačno poraženo i danas, i zbog čega falsificiraju istinski sadržaj tih ideja?