Evo kako je The Atlantic, jedan od najpametnijih magazina koji izlaze na engleskom jeziku, opisao Muskovo preuzimanje Twittera: ”Razmišljajte o Twitteru kao o gradu. Velik je i uzbudljivo kozmopolitski. Njegove ulice vrve fascinantnim likovima, a grad je prepun znanja i kulture. Međutim, kao svaka velika ljudska aglomeracija, Twitter privlači predatore: lupeže, fanatike i nasilnike, koji varaju i zlostavljaju građane zbog novca, moći ili perverznog smisla za zabavu.
U gradu nikad nije bilo dobre policije. Možda je u takvom gradu nemoguće dobro obavljati policijski posao. Ali, sada je grad dobio novog gradonačelnika – i to je kao da Oswald Cobblepot (Pingvin), preuzima Gotham”, zapisao je David Frum na početku briljantnog eseja od tome zašto se odjavio s Twittera.
The Atlantic je kao i obično, kad je riječ o vrijednosnim procjenama, bio uglavnom u pravu. Elon Musk zaista jest Pingvin. Pingvin je, podsjetimo, superzlikovac iz Gotham Cityja, jedan od Batmanovih arhineprijatelja. Atlantic je, doduše, možda bio preblag u izboru superzlikovca s kojim je usporedio novog vlasnika Twittera.
Zašto je Elon Musk Pingvin?
Pingvin se, kaže Wikipedija, nalazi tek na 51. mjestu najgorih stripovskih kriminalaca. No, s druge strane, Pingvin, kojeg su u filmovima glumili Danny DeVito i Colin Farrel, neodoljivo je smiješan. Zamislite, uostalom, Elona Muska kao Pingvina.
E sad, zašto je Elon Musk Pingvin (ili neki od megazločinaca iz filmova o Jamesu Bondu)? Zato što pokušava politički djelovati prema modelima kakve smo, barem na Zapadu, dosad gledali samo u filmovima. Tajkuni i aristokratski kapitalisti oduvijek, naravno, žele sudjelovati u političkom životu.
Oni na Zapadu sudjeluju u političkom životu na dva glavna načina. Jedan je lobiranje i nevidljiv ili, barem nedovoljno transparentan, utjecaj na važne političke odluke. Tako je, uostalom, nastala teorija urote o Bilderbergovcima i Rotschildima kao stvarnim vladarima svijeta, posebno Zapada.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Upravljanje planetom iz nuklearnih podmornica
Drugi je model formalno politički, izborni. Nelson Rockefeller, član jedne od najbogatijih američkih obitelji, bio je guverner New Yorka i američki potpredsjednik. Donald Trump tipičan je primjer tajkunskog političara, a bogatstvo Rishija Sunaka, novog engleskog premijera, procjenjuje se na oko 850 milijuna dolara, što ga čini dvostruko bogatijim od kralja Charlesa.
No, beskrajno bogati i uspješni Elon Musk odlučio je ignorirati oba glavna modela sudjelovanja velekapitalista u političkom životu zapadnih demokracija, pa se, u skladu sa svojom strašću prema inovacijama, odlučio za treći, dosad pretežno nepoznati model.
Elon Musk ponaša se kao da želi utjecati na visoku svjetsku i američku politiku iz svog ureda u SpaceX-u, baš kao što Bondovi nemezisi pokušavaju upravljati planetom iz nuklearnih podmornica ili tvrđava na udaljenim otocima, ili kao što Pingvin pokušava zavladati Gothamom iz svog noćnog kluba.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Musk nepošteniji od Trumpa
Elon Musk ne želi se, dakle, upustiti u izbornu utrku i praktičnu politiku, ali svejedno želi bar donekle upravljati svijetom, pa je utoliko još nepošteniji od Donalda Trumpa. Musk je, podsjetimo, nedavno iznio mirovni plan za Ukrajinu, koji je izgledao kao da ga je napisao sam Vladimir Putin; da je Ukrajina prihvatila Muskov plan, Herson danas ne bi bio oslobođen.
Zatim je, uoči američkih parlamentarnih izbora, Musk pozvao birače da glasaju za republikance, uz licemjerno i netočno obrazloženje da se Amerikom najbolje upravljalo kad je vlast bila podijeljena: kad je, dakle, jedna stranka držala Kongres, a druga Bijelu Kuću.
Sinoć je, pak, Elon Musk vratio Donalda Trumpa na Twitter. Da Donald Trump nije suorganizirao pokušaj državnog udara u siječnju prošle godine, takvoj se odluci možda ne bi trebalo prigovoriti.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Koalicija zlikovaca, fanatika i nasilnika
No, poslije lanjskog napada na Kongres, kojeg je Trump podržao, i poslije bezbroj dokaza da je Trump planirao osporiti rezultate predsjedničkih izbora, ovaj Muskov potez predstavlja izravan udarac na demokraciju u Americi. Riječ je, nadalje, o Muskovu svrstavanju uz koaliciju zlikovaca, fanatika i nasilnika, koju oko sebe okuplja najgori američki predsjednik u novijoj povijesti.
Elon Musk odlučio je snažno i javno utjecati na donošenje političkih odluka u Americi i u svijetu. Ali se, barem zasad, ne usudi formalno ući u politiku. Takav Musk, čije su preuzimanje Twittera jedva dočekali hrvatski ultradesničari, realna je prijetnja demokratskom poretku.
Potencijalno dosta opasnija od sirotog Pingvina u Gothamu.
Članak se nastavlja ispod oglasa
The Atlantic je u pravu, Musk uistinu podsjeća na Pingvina iz Gothama. No potencijalno je mnogo opasniji
Novi vlasnik Twittera ne usudi se formalno ući u politiku, barem zasad
Elon Musk ponaša se kao da želi utjecati na visoku svjetsku i američku politiku iz svog ureda u SpaceX-u, baš kao što Bondovi nemezisi pokušavaju upravljati planetom iz nuklearnih podmornica ili tvrđava na udaljenim otocima, ili kao što Pingvin pokušava zavladati Gothamom iz svog noćnog kluba
Evo kako je The Atlantic, jedan od najpametnijih magazina koji izlaze na engleskom jeziku, opisao Muskovo preuzimanje Twittera: ”Razmišljajte o Twitteru kao o gradu. Velik je i uzbudljivo kozmopolitski. Njegove ulice vrve fascinantnim likovima, a grad je prepun znanja i kulture. Međutim, kao svaka velika ljudska aglomeracija, Twitter privlači predatore: lupeže, fanatike i nasilnike, koji varaju i zlostavljaju građane zbog novca, moći ili perverznog smisla za zabavu.
U gradu nikad nije bilo dobre policije. Možda je u takvom gradu nemoguće dobro obavljati policijski posao. Ali, sada je grad dobio novog gradonačelnika – i to je kao da Oswald Cobblepot (Pingvin), preuzima Gotham”, zapisao je David Frum na početku briljantnog eseja od tome zašto se odjavio s Twittera.
The Atlantic je kao i obično, kad je riječ o vrijednosnim procjenama, bio uglavnom u pravu. Elon Musk zaista jest Pingvin. Pingvin je, podsjetimo, superzlikovac iz Gotham Cityja, jedan od Batmanovih arhineprijatelja. Atlantic je, doduše, možda bio preblag u izboru superzlikovca s kojim je usporedio novog vlasnika Twittera.
Zašto je Elon Musk Pingvin?
Pingvin se, kaže Wikipedija, nalazi tek na 51. mjestu najgorih stripovskih kriminalaca. No, s druge strane, Pingvin, kojeg su u filmovima glumili Danny DeVito i Colin Farrel, neodoljivo je smiješan. Zamislite, uostalom, Elona Muska kao Pingvina.
E sad, zašto je Elon Musk Pingvin (ili neki od megazločinaca iz filmova o Jamesu Bondu)? Zato što pokušava politički djelovati prema modelima kakve smo, barem na Zapadu, dosad gledali samo u filmovima. Tajkuni i aristokratski kapitalisti oduvijek, naravno, žele sudjelovati u političkom životu.
Oni na Zapadu sudjeluju u političkom životu na dva glavna načina. Jedan je lobiranje i nevidljiv ili, barem nedovoljno transparentan, utjecaj na važne političke odluke. Tako je, uostalom, nastala teorija urote o Bilderbergovcima i Rotschildima kao stvarnim vladarima svijeta, posebno Zapada.
Upravljanje planetom iz nuklearnih podmornica
Drugi je model formalno politički, izborni. Nelson Rockefeller, član jedne od najbogatijih američkih obitelji, bio je guverner New Yorka i američki potpredsjednik. Donald Trump tipičan je primjer tajkunskog političara, a bogatstvo Rishija Sunaka, novog engleskog premijera, procjenjuje se na oko 850 milijuna dolara, što ga čini dvostruko bogatijim od kralja Charlesa.
No, beskrajno bogati i uspješni Elon Musk odlučio je ignorirati oba glavna modela sudjelovanja velekapitalista u političkom životu zapadnih demokracija, pa se, u skladu sa svojom strašću prema inovacijama, odlučio za treći, dosad pretežno nepoznati model.
Elon Musk ponaša se kao da želi utjecati na visoku svjetsku i američku politiku iz svog ureda u SpaceX-u, baš kao što Bondovi nemezisi pokušavaju upravljati planetom iz nuklearnih podmornica ili tvrđava na udaljenim otocima, ili kao što Pingvin pokušava zavladati Gothamom iz svog noćnog kluba.
Musk nepošteniji od Trumpa
Elon Musk ne želi se, dakle, upustiti u izbornu utrku i praktičnu politiku, ali svejedno želi bar donekle upravljati svijetom, pa je utoliko još nepošteniji od Donalda Trumpa. Musk je, podsjetimo, nedavno iznio mirovni plan za Ukrajinu, koji je izgledao kao da ga je napisao sam Vladimir Putin; da je Ukrajina prihvatila Muskov plan, Herson danas ne bi bio oslobođen.
Zatim je, uoči američkih parlamentarnih izbora, Musk pozvao birače da glasaju za republikance, uz licemjerno i netočno obrazloženje da se Amerikom najbolje upravljalo kad je vlast bila podijeljena: kad je, dakle, jedna stranka držala Kongres, a druga Bijelu Kuću.
Sinoć je, pak, Elon Musk vratio Donalda Trumpa na Twitter. Da Donald Trump nije suorganizirao pokušaj državnog udara u siječnju prošle godine, takvoj se odluci možda ne bi trebalo prigovoriti.
Koalicija zlikovaca, fanatika i nasilnika
No, poslije lanjskog napada na Kongres, kojeg je Trump podržao, i poslije bezbroj dokaza da je Trump planirao osporiti rezultate predsjedničkih izbora, ovaj Muskov potez predstavlja izravan udarac na demokraciju u Americi. Riječ je, nadalje, o Muskovu svrstavanju uz koaliciju zlikovaca, fanatika i nasilnika, koju oko sebe okuplja najgori američki predsjednik u novijoj povijesti.
Elon Musk odlučio je snažno i javno utjecati na donošenje političkih odluka u Americi i u svijetu. Ali se, barem zasad, ne usudi formalno ući u politiku. Takav Musk, čije su preuzimanje Twittera jedva dočekali hrvatski ultradesničari, realna je prijetnja demokratskom poretku.
Potencijalno dosta opasnija od sirotog Pingvina u Gothamu.