Djevojka iz Bjelovara popila je previše i onesvijestila se. S njom su tada u njenom stanu bili poznanici ili prijatelji, komercijalist Leonardo Kozić i zubni tehničar Mirza Džibrić, ne znamo je li bio još netko jer to u sudskoj presudi ne piše. Piše samo da su njih dvojica osuđeni na osam mjeseci uvjetno. A zbog čega? Zato što su s besvjesne djevojke skinuli odjeću i onda je namještali kako im je odgovaralo da bi mobitelima slikali njeno golo tijelo, grudi i spolni organ. Osuđeni su za kazneno djelo ”neovlaštenog snimanja”.
Ovakvu presudu izrekao je u rujnu sudac bjelovarskog suda, ali za nju smo doznali tek sada, preko portala Danica. Ovaj čudovišni primjer zorno pokazuje kako pojedini naši tužitelji i suci tumače kaznena djela zlostavljanja žena koja se moraju kvalificirati i onda se o njima moraju donijeti odluke. Prema ovom ishodu, nekontaktibilna žrtva, koja se nije mogla braniti, doživjela je, dakle, samo neovlašteno snimanje u vlastitom stanu i ništa drugo. Dvojica nasilnika su na slobodi i nikome ništa. Nisu je smjeli snimati. Kažnjeni su. Možemo biti mirni. Pravosuđe funkcionira.
Nije to bilo ‘samo slikanje’
Stara je stvar da se svatko tko počini bilo kakav zločin na štetu ženskih osoba, može u Hrvatskoj nadati najnižoj propisanoj zakonskoj kazni, a često će se izvući i s manje od toga. O tome govore sve službene statistike, ali i pravobraniteljica za ravnopravnost spolova, nevladine organizacije koje se ovime bave i same žrtve. Uglavnom govore badava. Jer, što je prava narav ovog upravo oglednog bjelovarskog slučaja, to – za razliku od DORH-a koji je tužio i suda koji je sudio – može ispravno procijeniti svaki čovjek koji je čist u glavi, školovani i bez škole, pravnici, pekari i klesari.
Ovo, naime, kao prvo, nikako nije bilo samo ”neovlašteno slikovno snimanje” kojim se narušava privatnost snimane osobe. Čak i da jest bilo samo to, Kazneni zakon za takvo djelo propisuje kaznu do godine dana zatvora. Ova dvojica dobila su umjesto toga uvjetnih osam mjeseci jer je sudac zaključio da im zatvor nije potreban ako dvije godine malo pripaze na svoje ponašanje. Njihova ih žrtva, prema tome, sreće na ulici, oni joj mogu pokazivati jezik i srednji prst, to bi priličilo tim mladim muškarcima koji su se bili kadri igrati perverznih igrica s tijelom djevojke koja u tom trenutku ne zna za sebe i nesposobna se oduprijeti.
‘Pravda’ koja izaziva gađenje
Ali, dakako, neovlašteno snimanje kojim se zadire u sferu intimnoga – i pravno je i ljudski – samo jedan element ove odurnog događaja, dok za drugi, teži i važniji, u bjelovarskom pravosuđu nije bilo oka, takta ni znanja. Moguće je čak da je taj tako flagrantni deficit namjerno fingiran da bi se ugodilo nekome tko je na ”pravom mjestu” intervenirao u korist optuženika. Inače je sve ovo potpuno neshvatljivo.
Jer čin te dvojice, koji su potpuno besvjesnu djevojku podigli s poda u njenom stanu i bacili je na krevet da bi je pripremili za svoju bolesnu seansu, usporediv je prvenstveno i jedino sa silovanjem. Skidali su je. Potezali su s nje majicu, suknju i gaćice. Dirali su je i cerekali se. Širili joj noge da naprave mjesta kameri. Birali su kadrove. Radili su s njom što god im se svidjelo da slike budu top. A sve to, ako nismo potpuno poludjeli, ima obilježja spolnog kaznenog djela. Nisu je snimali dok pere veš ili se grli sa psom.
Članak se nastavlja ispod oglasa
I onda dobiju kaznu za ”neovlašteno snimanje”. To za bjelovarske arbitre nije bilo čak ni spolno uznemiravanje. Nije bilo penetracije? Takvom bi pravosuđu bila potrebna penetracija da eventualno ispravno vidi, kvalificira i primjereno osudi ono što bi vidio i slijepac. A možda tamo u Bjelovaru ni onda stvar ne bi bila tako sigurna jer je djevojka ležala u izazovnoj pozi pa je momke time izazvala. Ne zna čovjek što da kaže o ovakvoj pravdi osim da izrazi gađenje. I instinktivni strah pred državnim pogonom koji bi trebao štititi žrtve, a često ih samo dodatno ponizi.
Tipovi iz Bjelovara skinuli prijateljicu bez svijesti i snimali je. Nakaradna presuda koju su dobili zorno pokazuje gdje živimo
Potpuno besvjesnu djevojku podigli su s poda i bacili je na krevet da bi je pripremili za svoju bolesnu seansu. Za hrvatski sud to je 'neovlašteno snimanje'
Ne zna čovjek što da kaže o ovakvoj pravdi osim da izrazi gađenje. I instinktivni strah pred državnim pogonom koji bi trebao štititi žrtve, a često ih samo dodatno ponizi
Djevojka iz Bjelovara popila je previše i onesvijestila se. S njom su tada u njenom stanu bili poznanici ili prijatelji, komercijalist Leonardo Kozić i zubni tehničar Mirza Džibrić, ne znamo je li bio još netko jer to u sudskoj presudi ne piše. Piše samo da su njih dvojica osuđeni na osam mjeseci uvjetno. A zbog čega? Zato što su s besvjesne djevojke skinuli odjeću i onda je namještali kako im je odgovaralo da bi mobitelima slikali njeno golo tijelo, grudi i spolni organ. Osuđeni su za kazneno djelo ”neovlaštenog snimanja”.
Ovakvu presudu izrekao je u rujnu sudac bjelovarskog suda, ali za nju smo doznali tek sada, preko portala Danica. Ovaj čudovišni primjer zorno pokazuje kako pojedini naši tužitelji i suci tumače kaznena djela zlostavljanja žena koja se moraju kvalificirati i onda se o njima moraju donijeti odluke. Prema ovom ishodu, nekontaktibilna žrtva, koja se nije mogla braniti, doživjela je, dakle, samo neovlašteno snimanje u vlastitom stanu i ništa drugo. Dvojica nasilnika su na slobodi i nikome ništa. Nisu je smjeli snimati. Kažnjeni su. Možemo biti mirni. Pravosuđe funkcionira.
Nije to bilo ‘samo slikanje’
Stara je stvar da se svatko tko počini bilo kakav zločin na štetu ženskih osoba, može u Hrvatskoj nadati najnižoj propisanoj zakonskoj kazni, a često će se izvući i s manje od toga. O tome govore sve službene statistike, ali i pravobraniteljica za ravnopravnost spolova, nevladine organizacije koje se ovime bave i same žrtve. Uglavnom govore badava. Jer, što je prava narav ovog upravo oglednog bjelovarskog slučaja, to – za razliku od DORH-a koji je tužio i suda koji je sudio – može ispravno procijeniti svaki čovjek koji je čist u glavi, školovani i bez škole, pravnici, pekari i klesari.
Ovo, naime, kao prvo, nikako nije bilo samo ”neovlašteno slikovno snimanje” kojim se narušava privatnost snimane osobe. Čak i da jest bilo samo to, Kazneni zakon za takvo djelo propisuje kaznu do godine dana zatvora. Ova dvojica dobila su umjesto toga uvjetnih osam mjeseci jer je sudac zaključio da im zatvor nije potreban ako dvije godine malo pripaze na svoje ponašanje. Njihova ih žrtva, prema tome, sreće na ulici, oni joj mogu pokazivati jezik i srednji prst, to bi priličilo tim mladim muškarcima koji su se bili kadri igrati perverznih igrica s tijelom djevojke koja u tom trenutku ne zna za sebe i nesposobna se oduprijeti.
‘Pravda’ koja izaziva gađenje
Ali, dakako, neovlašteno snimanje kojim se zadire u sferu intimnoga – i pravno je i ljudski – samo jedan element ove odurnog događaja, dok za drugi, teži i važniji, u bjelovarskom pravosuđu nije bilo oka, takta ni znanja. Moguće je čak da je taj tako flagrantni deficit namjerno fingiran da bi se ugodilo nekome tko je na ”pravom mjestu” intervenirao u korist optuženika. Inače je sve ovo potpuno neshvatljivo.
Jer čin te dvojice, koji su potpuno besvjesnu djevojku podigli s poda u njenom stanu i bacili je na krevet da bi je pripremili za svoju bolesnu seansu, usporediv je prvenstveno i jedino sa silovanjem. Skidali su je. Potezali su s nje majicu, suknju i gaćice. Dirali su je i cerekali se. Širili joj noge da naprave mjesta kameri. Birali su kadrove. Radili su s njom što god im se svidjelo da slike budu top. A sve to, ako nismo potpuno poludjeli, ima obilježja spolnog kaznenog djela. Nisu je snimali dok pere veš ili se grli sa psom.
I onda dobiju kaznu za ”neovlašteno snimanje”. To za bjelovarske arbitre nije bilo čak ni spolno uznemiravanje. Nije bilo penetracije? Takvom bi pravosuđu bila potrebna penetracija da eventualno ispravno vidi, kvalificira i primjereno osudi ono što bi vidio i slijepac. A možda tamo u Bjelovaru ni onda stvar ne bi bila tako sigurna jer je djevojka ležala u izazovnoj pozi pa je momke time izazvala. Ne zna čovjek što da kaže o ovakvoj pravdi osim da izrazi gađenje. I instinktivni strah pred državnim pogonom koji bi trebao štititi žrtve, a često ih samo dodatno ponizi.