Titovu bistu na Pantovčaku će zamijeniti Tuđmanovom, a mi vas podsjećamo na tri bitne stvari
Predsjednica će sutra na Pantovčaku otkriti bistu Franje Tuđmana
Prvu godinu mandata predsjednica Republike Kolinda Grabar-Kitarović obilježit će u subotu prijemom za građane u sklopu Dana otvorenih vrata. Tom će prilikom javnosti biti predstavljeno i poprsje prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana, rad akademskog kipara Krune Bošnjaka.
Rad kipara Bošnjaka, inače i osobnog Tuđmanovog prijatelja, dar je koji je na Pantovčaku još od 1996. godine, ali nije bio javno izložen, a sada će biti postavljen u Uredu predsjednice uz poprsja kralja Tomislava, bana Ivana Mažuranića, kardinala Alojzija Stepinca, Ruđera Boškovića, Stjepana Radića te Ante Starčevića.
Podsjetimo, sredinom ožujka prošle godine, u sklopu primopredaje umjetničkih djela i ostalih artefakata zaostavštine Josipa i Jovanke Broz, s Pantovčaka je u Kumrovec na korištenje Muzejima Hrvatskog zagorja dana Titova bista.
Iako je u predizbornoj kampanji najavljivala da će kad postane predsjednica izaći s Pantovčaka i preseliti u rezidenciju u Visokoj, Grabar-Kitarović iz Predsjedničkih dvora zasad je izbacila samo – Tita. Bista Josipa Broza prebačena je u Muzeje Hrvatskog zagorja pa potom u njegovu rodnu kuću u Kumrovcu.
O relativiziranju i marginaliziranju Tita i same pobjede nad fašizmom za Telegram je pisao Tvrtko Jakovina, redovni profesor na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, a mi vam ovim povodom donosimo izbor nekoliko najvažnijih dijelova tog teksta, koji u cijelosti možete pročitati OVDJE.
1. O Titu i Tesli
Prošlost je uvijek bila poligon za sadašnjost ili korištena da se u nju upiše ono što se treba opravdati sada. U Hrvatskoj se već desetljećima živi na taj način.
Novi je argument na našoj sceni da Tito nije isto što i antifašizam. To je kao da se kaže da Tesla nije isto što i električna energija. Doista nije. I bez Tesle danas bismo vjerojatno imali struju, no takav tip argumentiranja udar je na zdrav razum. Novi je argument i da Tito 1945. postaje staljinist, pa da od tada dalje ne može biti antifašist. Točnije bi bilo reći da je Tito sigurno staljinist od početka svoje političke karijere, barem do 1949. godine, ali to doista ne znači da nije bio antifašist.
Ljudska prava doista nisu bila važna u vrijeme Drugog svjetskog rata, kršili su ih i antifašisti, ali to ne znači da se nisu borili protiv fašizma. Koliko li je vjernika koji se kunu u bračnu vjernost, odmor nedjeljom ili nastoje ne psovati, pa ništa od toga nije istina. Znači li to da nisu u isto vrijeme vjernici?
2. Antifašizam nije komunizam
Novo je i nastojanje da se sam termin antifašizam učiniti besmislenim ili krivim, da ga se izjednači s komunizmom. Ne, antifašizam nije komunizam, ali je istina da su u Hrvatskoj svi komunisti bili antifašisti i da su oni poveli u borbu protiv fašizma, pa onda i sve druge antifašiste koji nisu vjerovali u komunizam. Nije to specifično, pa ni komplicirano. Jest, možda su i Hrvati mogli kao Poljaci, organizirati vlastiti nekomunistički antifašizam, no, eto, nisu.
Pokušaji pronalaska nekog tko je bio antifašist kakav bi nam odgovarao, a da nije bio u partizanima, nastavit će se zato i dalje, podsjećat će to na potragu za Svetim gralom, ali ne smeta previše. Dio Hrvatske ne može progutati ustaški poraz u ratu. Podjednako je teško probaviti da je u ratu pobijedio Tito. Zato je potrebno sve učiniti da se ta pobjeda okrnji ili barem pokaže problematičnom.
3. Borba i laži
Cilj je pretvoriti Drugi svjetski rat u veliku tragediju koja će se promatrati samo kroz Bleiburg. Cilj je cijelo razdoblje od nastanka republikanske Hrvatske do Republike Hrvatske, pretvoriti u pustoš u kojem su samo Hrvati u emigraciji – ako su preživjeli UDB-ine ubojice – mogli biti Hrvati. Sve drugo, bio je teror. Anithrvatski.
U javnom prostoru promoviraju se besmislice i beskrajno neznanje. Njih, najčešće, nije teško razotkriti, ali je mali napor ipak potreban. Zašto se onda laže ili govori neistine? Zato što je to način na koji se jedino možete boriti protiv antifašizma. Lažima. Lagati se može neko vrijeme. Godine laži su pred nama; u laži već neko vrijeme živimo. Sva sreća da je toliko puno vjernika u ovoj zemlji, pa znamo da je dugo laganje neugodno i da će biti kažnjeno. Barem na drugom svijetu ili nekoj drugoj sredini.
O incidentima vezanim uz nijekanje antifašizma i slavljenje suprotne opcije, a koji su se dogodili u protekloj godini, Telegram je također opširno pisao, što možete pročitati OVDJE.