Tjedan koji je još jednom pokazao: mi naprosto ne možemo izići iz devedesetih
Pregled tjedna Dragana Markovine, od rata koji nikako ne prolazi do užasa u Borovu
Tjedan koji je počeo dodjelom Oskara, a završio užasnim skandiranjima u Borovu Selu još jednom nas je podsjetio zbog čega kao društvo i zemlja nikako ne uspijevamo mentalno izići iz devedesetih godina. Praktično svaki bilježenja vrijedan događaj ovog tjedna govori u prilog ovom zaključku.
Dodjela Oscara
Počelo je s dodjelom Oscara koja se pretvorila u navijanje za ‘našu’ stvar i tako je shvaćena, ponajprije u Bosni i Hercegovini i Srbiji. O svemu se tu razgovaralo, uglavnom emocijama, a nikako razumom, osim o onome bazičnom, tj. o filmovima i njihovoj kvaliteti. Zbog čega se na kraju sve pretvorilo u atmosferu nogometne utakmice. Kao da bilo kakav film ili nagrada mogu izbrisati činjenice ili promijeniti međunarodnu politiku. ‘Quo vadis, Aida’ nije na kraju dobio Oscara, što ne znači da se ne radi o odličnom filmu koji je dobio ozbiljnu reklamu i doći će do značajnog broja ljudi.
Nastavak kaosa oko cijepljenja
Na devedesete i potpunu destrukciju države podsjeća nas i nastavak kaosa oko cijepljenja, uključujući potpuni i logičan raspad platforme za prijavu, ideja o tome da će se ljude na cijepljenje pozivati preko medija, nedostatak kompletnog registra cijepljenih, prebacivanje odgovornosti, a sve skupa u situaciji koja je odavno trebala biti precizno organizirana, a koja sad postaje sve teža za kontroliranje improvizacijama.
Sudski procesi
Isto tako, sve ono što je u ovom tjednu došlo do javnosti, a odnosi se na proces protiv bivše gradonačelnice Knina Josipe Rimac i uključuje bivšu ministricu i još uvijek visoko pozicioniranu članicu HDZ-a, Gabrijelu Žalac, još jednom precizno svjedoči kako osebujan odnos prema javnim funkcijama i novcu u vladajućoj stranci nije bitnije evoluirao u proteklih trideset godina.
Aladrovićeva inicijativa za reorganizaciju sustava socijalne skrbi
Do koje mjere je država paralizirana svjedoči i pozitivna inicijativa ministra Aladrovića da zapošljavanjem novih 200 ljudi i reorganizacijom sustava pokuša unaprijediti sustav socijalne skrbi. Naime, čak i kada pokušava nešto korisno napraviti, država uvijek reagira reaktivno, nakon teškog incidenta, a nikada unaprijed.
Plenkovićeva predizborna kampanja
Ogledni pak primjer duha devedesetih predstavlja premijerova predizborna turneja po čitavoj zemlji, s naramkom obećanja i odlukama da iz proračuna uplati iznenađujuće iznose brojnim društvenim skupinama. A sve uz tvrdnju kako ta iznenadna želja za obilaženjem zemlje i financijska solidarnost nemaju nikakve veze s predstojećim lokalnim izborima. Ovog tjedna Plenković je tako obišao Pelješki most i Dubrovačko-neretvansku županiju, nakon čega se posvetio Šibeniku, uspješno izbjegavajući svako novinarsko pitanje oko stvari za koje je odgovoran.
Sadržaj kampanje i nadrealni župan Boban
S druge strane, kampanja i po sadržaju, s izuzetkom Tomaševićevog programa za Zagreb, izgleda kao da smo se konzervirali u vremenu. Pa tako Škoro snima spot s desnim ekstremistom da bi se kasnije pravio nevješt, Jelena Pavičić Vukičević dvadeset dana uoči izbora raspisuje natječaj za stadion u Maksimiru, ali apsolutna zvijezda je ipak hadezeov splitsko-dalmatinski župan Blaženko Boban.
Čovjek je ponosno ispričao kako je svojevremeno podmetnuo požar da spriječi snimanje holivudskog filma u Solinu, jer mu se crkva protivila i zalijepila mu etiketu sotonističkog filma. Ovdje imamo posla s fanatikom koji se na plakatima predstavlja kao čovjek iz naroda, a spreman je na sve. Koliko god bila nadrealna, činjenica da ova priča Bobanu ne može naštetiti niti u 2021. godini još je jedan bolni podsjetnik na snagu ideološke rekonkviste devedesetih.
Nikad življi rat
Ključni razlog nemogućnosti da se iskorači iz devedesetih nalazi se u upornom odbijanju da se rat ostavi iza sebe i krene dalje. Zahvaljujući tome svi se prijelomni ratni događaji i dalje obilježavaju svake godine, o njima se priča danima prije toga, mnoge od tih godišnjica služe za političke obračune, bilo između dva pola vlasti ili između oporbeno nastrojenih skupina i vlasti.
Okučani ove godine jesu predstavljali iznimku, ali opet bez osvrta na nerazriješenu tamnu stranu akcije Bljesak. S druge pak strane, u Splitu je uz potporu navijačkih grupa obilježena trideseta godišnjica Četvrte gardijske brigade, koja je tim grupama poslužila za pjevanje mrzilačkih pjesama usmjerenih protiv Srba. Nemoguće je očekivati da društvo koje kontinuirano obnavlja traume i nacionalizam iz devedesetih iskorači u budućnost.
Prosvjed u Ljubljani
Da može i drugačije govori nam primjer iz Ljubljane. Tamo se na godišnjicu utemeljenja antifašističke Osvobodilne fronte dogodio veliki prosvjed protiv Janšine nacionalističke vlasti, odnosno protiv ideologije iz devedesetih, koji je uključio sve društvene skupine koje se osjećaju marginalizirane, ali i one ljude generalno nezadovoljne političkom i društvenom represijom u toj zemlji.
Užasno skandiranje u Borovu
I na kraju, kad se činilo da će barem kraj tjedna proteći mirno, došlo je do užasavajućeg i očito planski organiziranog navijačkog mimohoda kroz Borovo Selo, popraćenog pjevanjem pjesama koje pozivaju na ubojstvo Srba. I to na Vaskrs. Sve uz mlaku reakciju policije. Ideja da je moguće voziti naprijed, a gledati isključivo u retrovizor i izbjeći sudar s realnošću potpuno je nadrealna i tužna na kraju.