Protekli tjedan koji je započeo sumanutim prosvjedom pred bolnicama, bio je veliki tjedan za novinarstvo. Od otkrivanja Pandorinih papira, preko snimke policajaca koji tuku izbjeglice na granici s Bosnom i Hercegovinom, do dobitnika Nobelove nagrade za mir, tjedan je vratio dostojanstvo novinarstvu kao struci i još jednom ukazao na njegovu važnost u demokratskom svijetu. Između ovih događaja smjestili su se prvi ozbiljni problemi za Možemo, raskol u SDP-u, Penavin ulazak u nacionalnu politiku, besmisleni summit Europske unije i zemalja zapadnog Balkana na Brdu kod Kranja te još jedan Porfirijev skandalozni potez.
Tjedan je počeo sumanutim prosvjedom pred bolnicama, jer ako jeste razumljivo da u vrlom novom svijetu brojni društveni slojevi odbacuju medicinska dostignuća i odbijaju se suočiti s pandemijom, posve je nevjerojatno da to rade medicinski radnici. Nije da nešto slično ne gledamo već duže vrijeme, pa se tako ogroman broj ginekologa poziva na priziv savjesti i odbija raditi svoj posao, ali ovo se sad diglo na level više, što je najbolje opisao Boris Dežulović u posljednjoj kolumni, nakon koje se na spomenutu temu nema što dodati.
Pandorini papiri
A novi medij, istraživački portal Oštro koji je upravo pokrenut i u Hrvatskoj, donio je veliku priču o tzv. Pandorinim papirima i skrivenom bogatstvu mnogih ljudi. Iz Hrvatske nemamo tako spektakularne podatke, iako privatizacija hotelskih kuća zgodno ukazuje na raširenu praksu. U regiji pak jedan od ključnih Vučićevih ljudi, Siniša Mali ima 24 stana u Bugarskoj, crnogorski predsjednik Milo Đukanović čitavo bogatstvo, a sve skupa je tek vrh brijega. Koji ne bi ni bio zagreban bez novinarskog rada. Zato novom portalu možemo zaželjeti što uspješniji rad.
Batinaši na granici
Bez ozbiljnog novinarskog rada, i to onog udruženog na europskoj razini, u kojem su s hrvatske strane sudjelovali novinari RTL-a i Novosti, ne bi se ministra unutrašnjih poslova i Vladu u cjelini moglo nikako pritisnuti da priznaju organizirano nezakonito djelovanje i neljudsko nasilje prema izbjeglicama koje iz Bosne i Hercegovine pokušavajući otići na zapad. Uzalud su bile desetine napisa u hrvatskim i regionalnim medijima, pa čak i u Guardianu. Uzalud je bilo i svojevremeno naivno priznanje Kolinde Grabar Kitarović da nasilje na granici postoji. Ministar Božinović je sve uredno negirao, ali protiv snimke objavljene na RTL-u nije mogao. Svi su, naravno, znali da se ovo događa, kako u Vladi, tako i u institucijama EU i bez obzira na to što će se službena priča svesti na izolirani incident, postoji mogućnost da će ovo biti prekretnica u ponašanju policije. Isključivo zbog pritiska javnosti.
Nobelova nagrada za mir
Izgleda da je nakon svega, posebno nakon višegodišnje degradacije novinarstva u cjelini, čak i komitet Nobelove nagrade za mir shvatio presudnu važnost novinarstva za demokratizaciju društva, pa su tako ove godine nagradu podijelili filipinska novinarka Marija Ressa i glavni urednik ruskog lista ‘Novaja Gazeta’, Dmitrij Muratov. I to zbog toga što je borba za slobodu govora preduvjet za razvoj demokracije. Iako se ove fraze odavno doživljavaju kao floskule, lijepo je da im se s takvog mjesta vrati izvorno značenje.
Summit na Brdu kod Kranja
Posebno u situaciji u kojoj se frazeološki govor i poruke u koje nitko ne vjeruje i koje ništa ne znače, još uvijek šalju od strane Europske unije prema zemljama zapadnog Balkana. Svakom je odavno jasno kako od daljnjeg proširenja nema ništa, kako su europske vrijednosti sve više mrtvo slovo na papiru čak i unutar EU, kako europska diplomacija svojim nečinjenjem ili krivim djelovanjem, ne samo što ne rješava probleme, u regiji, nego ih čak i potiče, kao u Crnoj Gori ili BiH, samo što još nitko bitan nema dovoljno hrabrosti da nazove stvari svojim imenom. Ako ništa, snizit će se cijene roaminga, doći će nešto novaca i završit će se autocesta od Budimpešte do Ploča, kroz Bosnu i Hercegovinu, sredstvima Europske unije i izgleda da je to maksimum.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ozbiljni problemi za Možemo
U zagrebačkoj gradskoj vlasti su se pak proteklog tjedna prvi put suočili sa stvarnim problemima proizašlim iz operativnog upravljanja gradom. Nema nikakve sumnje da su zabili dva autogola, koja imaju kada biti sanirana, ali koja nisu proizašla iz nesnalaženja, nego iz očitog uvjerenja da tako treba raditi. Ovdje ponajprije mislim na način imenovanja čelnih ljudi institucija. Bez obzira na to što se Richter na kraju pod pritiskom javnosti sam povukao, ostaje pitanje kako je moguće, npr. provoditi vlastitu kulturnu politiku, bez toga da je konkretni ljudi nose i budu kandidati za čelna mjesta u institucijama. S te strane upada u oči činjenica da se za mjesto čelnog čovjeka zagrebačkog HNK, kojeg s 49 % sredstava financira grad, nije kandidirao nitko tko ima ideju što napraviti od te kuće u programskom smislu bliskom novim gradskim vlastima, što je u ovim okolnostima nadrealno.
Raskol u SDP-u
SDP je pak doživio ozbiljan raskol kroz izbacivanje solidnog broja saborskih zastupnika pa i bivšeg predsjednika iz stranke. Samo što to nije ključni uzrok njihovog kontinuiranog posrtanja koje neće biti zaustavljeno. Ljudi koji su iz stranke izbačeni nemaju nikakvu političku perspektivu i oko toga ne treba uopće dvojiti. No, realno govoreći, ovakav već duže vrijeme bezidejni SDP, bez ikakve strategije, programa, novih ljudi ili ideja, nema nikakvih šansi da zaustavi, a kamo li preokrene vlastiti pad. On neće doći preko noći, zbog inercije starijih glasača, ali je sa svakim izborima sve veći i to će se nastaviti.
Penavin iskorak u nacionalno
Domovinski pokret pak pokušava spasiti ono što ima također nepovratan i još brži put u tom smjeru od SDP-a. Ovaj put to žele s vukovarskim gradonačelnikom Penavom. Čitava operacija se odvija bez imalo svijesti da nacionalistička retorika bez ikakvog stvarnog sadržaja jednostavno ne može mobilizirati više ni približno dovoljan broj ljudi da budu nezaobilazni faktor u vlasti. Zato je Škoro koji je donekle maskirao tu prazninu i na svoje ime nosio nešto glasova i bio ključan za kakav-takav rezultat. Bez njega, teško.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Porfirije odlikovao Vučelića
I na koncu, miljenik mnogih salonskih ljevičara koji su pali na blagoglagoljivost, patrijarh Porfirije, proteklog tjedna odlikovao je ordenom Svetog Save, Milorada Vučelića, današnjeg glavnog urednika Večernjih novosti i Miloševićevog direktora RTV Novi Sad iz sezone ‘91./92. te direktora RTS-a iz perioda 1992.-1995., i to upravo za djelovanje u tom najgorem huškačkom periodu, a sve za “višegodišnju uspešnu saradnju, novinarski profesionalizam i afirmaciju hrišćanskih vrednosti i vrlina”. Onima koji žele vidjeti, jasno je da Vučićev i Dodikov nacionalistički projekt dobio novu energiju otkad je Porfirije na čelu SPC-a, a onima koji to odbijaju vidjeti, još sto ovakvih poteza neće značiti ništa, jer će već naći neko opravdanje za njih.
Tjedan koji je vratio dostojanstvo novinarstvu kao struci i još jednom ukazao na njegovu važnost u demokratskom svijetu
Pregled tjedna Dragana Markovine
Protekli tjedan koji je započeo sumanutim prosvjedom pred bolnicama, bio je veliki tjedan za novinarstvo. Od otkrivanja Pandorinih papira, preko snimke policajaca koji tuku izbjeglice na granici s Bosnom i Hercegovinom, do dobitnika Nobelove nagrade za mir, tjedan je vratio dostojanstvo novinarstvu kao struci i još jednom ukazao na njegovu važnost u demokratskom svijetu. Između ovih događaja smjestili su se prvi ozbiljni problemi za Možemo, raskol u SDP-u, Penavin ulazak u nacionalnu politiku, besmisleni summit Europske unije i zemalja zapadnog Balkana na Brdu kod Kranja te još jedan Porfirijev skandalozni potez.
Prosvjed pred bolnicama
Tjedan je počeo sumanutim prosvjedom pred bolnicama, jer ako jeste razumljivo da u vrlom novom svijetu brojni društveni slojevi odbacuju medicinska dostignuća i odbijaju se suočiti s pandemijom, posve je nevjerojatno da to rade medicinski radnici. Nije da nešto slično ne gledamo već duže vrijeme, pa se tako ogroman broj ginekologa poziva na priziv savjesti i odbija raditi svoj posao, ali ovo se sad diglo na level više, što je najbolje opisao Boris Dežulović u posljednjoj kolumni, nakon koje se na spomenutu temu nema što dodati.
Pandorini papiri
A novi medij, istraživački portal Oštro koji je upravo pokrenut i u Hrvatskoj, donio je veliku priču o tzv. Pandorinim papirima i skrivenom bogatstvu mnogih ljudi. Iz Hrvatske nemamo tako spektakularne podatke, iako privatizacija hotelskih kuća zgodno ukazuje na raširenu praksu. U regiji pak jedan od ključnih Vučićevih ljudi, Siniša Mali ima 24 stana u Bugarskoj, crnogorski predsjednik Milo Đukanović čitavo bogatstvo, a sve skupa je tek vrh brijega. Koji ne bi ni bio zagreban bez novinarskog rada. Zato novom portalu možemo zaželjeti što uspješniji rad.
Batinaši na granici
Bez ozbiljnog novinarskog rada, i to onog udruženog na europskoj razini, u kojem su s hrvatske strane sudjelovali novinari RTL-a i Novosti, ne bi se ministra unutrašnjih poslova i Vladu u cjelini moglo nikako pritisnuti da priznaju organizirano nezakonito djelovanje i neljudsko nasilje prema izbjeglicama koje iz Bosne i Hercegovine pokušavajući otići na zapad. Uzalud su bile desetine napisa u hrvatskim i regionalnim medijima, pa čak i u Guardianu. Uzalud je bilo i svojevremeno naivno priznanje Kolinde Grabar Kitarović da nasilje na granici postoji. Ministar Božinović je sve uredno negirao, ali protiv snimke objavljene na RTL-u nije mogao. Svi su, naravno, znali da se ovo događa, kako u Vladi, tako i u institucijama EU i bez obzira na to što će se službena priča svesti na izolirani incident, postoji mogućnost da će ovo biti prekretnica u ponašanju policije. Isključivo zbog pritiska javnosti.
Nobelova nagrada za mir
Izgleda da je nakon svega, posebno nakon višegodišnje degradacije novinarstva u cjelini, čak i komitet Nobelove nagrade za mir shvatio presudnu važnost novinarstva za demokratizaciju društva, pa su tako ove godine nagradu podijelili filipinska novinarka Marija Ressa i glavni urednik ruskog lista ‘Novaja Gazeta’, Dmitrij Muratov. I to zbog toga što je borba za slobodu govora preduvjet za razvoj demokracije. Iako se ove fraze odavno doživljavaju kao floskule, lijepo je da im se s takvog mjesta vrati izvorno značenje.
Summit na Brdu kod Kranja
Posebno u situaciji u kojoj se frazeološki govor i poruke u koje nitko ne vjeruje i koje ništa ne znače, još uvijek šalju od strane Europske unije prema zemljama zapadnog Balkana. Svakom je odavno jasno kako od daljnjeg proširenja nema ništa, kako su europske vrijednosti sve više mrtvo slovo na papiru čak i unutar EU, kako europska diplomacija svojim nečinjenjem ili krivim djelovanjem, ne samo što ne rješava probleme, u regiji, nego ih čak i potiče, kao u Crnoj Gori ili BiH, samo što još nitko bitan nema dovoljno hrabrosti da nazove stvari svojim imenom. Ako ništa, snizit će se cijene roaminga, doći će nešto novaca i završit će se autocesta od Budimpešte do Ploča, kroz Bosnu i Hercegovinu, sredstvima Europske unije i izgleda da je to maksimum.
Ozbiljni problemi za Možemo
U zagrebačkoj gradskoj vlasti su se pak proteklog tjedna prvi put suočili sa stvarnim problemima proizašlim iz operativnog upravljanja gradom. Nema nikakve sumnje da su zabili dva autogola, koja imaju kada biti sanirana, ali koja nisu proizašla iz nesnalaženja, nego iz očitog uvjerenja da tako treba raditi. Ovdje ponajprije mislim na način imenovanja čelnih ljudi institucija. Bez obzira na to što se Richter na kraju pod pritiskom javnosti sam povukao, ostaje pitanje kako je moguće, npr. provoditi vlastitu kulturnu politiku, bez toga da je konkretni ljudi nose i budu kandidati za čelna mjesta u institucijama. S te strane upada u oči činjenica da se za mjesto čelnog čovjeka zagrebačkog HNK, kojeg s 49 % sredstava financira grad, nije kandidirao nitko tko ima ideju što napraviti od te kuće u programskom smislu bliskom novim gradskim vlastima, što je u ovim okolnostima nadrealno.
Raskol u SDP-u
SDP je pak doživio ozbiljan raskol kroz izbacivanje solidnog broja saborskih zastupnika pa i bivšeg predsjednika iz stranke. Samo što to nije ključni uzrok njihovog kontinuiranog posrtanja koje neće biti zaustavljeno. Ljudi koji su iz stranke izbačeni nemaju nikakvu političku perspektivu i oko toga ne treba uopće dvojiti. No, realno govoreći, ovakav već duže vrijeme bezidejni SDP, bez ikakve strategije, programa, novih ljudi ili ideja, nema nikakvih šansi da zaustavi, a kamo li preokrene vlastiti pad. On neće doći preko noći, zbog inercije starijih glasača, ali je sa svakim izborima sve veći i to će se nastaviti.
Penavin iskorak u nacionalno
Domovinski pokret pak pokušava spasiti ono što ima također nepovratan i još brži put u tom smjeru od SDP-a. Ovaj put to žele s vukovarskim gradonačelnikom Penavom. Čitava operacija se odvija bez imalo svijesti da nacionalistička retorika bez ikakvog stvarnog sadržaja jednostavno ne može mobilizirati više ni približno dovoljan broj ljudi da budu nezaobilazni faktor u vlasti. Zato je Škoro koji je donekle maskirao tu prazninu i na svoje ime nosio nešto glasova i bio ključan za kakav-takav rezultat. Bez njega, teško.
Porfirije odlikovao Vučelića
I na koncu, miljenik mnogih salonskih ljevičara koji su pali na blagoglagoljivost, patrijarh Porfirije, proteklog tjedna odlikovao je ordenom Svetog Save, Milorada Vučelića, današnjeg glavnog urednika Večernjih novosti i Miloševićevog direktora RTV Novi Sad iz sezone ‘91./92. te direktora RTS-a iz perioda 1992.-1995., i to upravo za djelovanje u tom najgorem huškačkom periodu, a sve za “višegodišnju uspešnu saradnju, novinarski profesionalizam i afirmaciju hrišćanskih vrednosti i vrlina”. Onima koji žele vidjeti, jasno je da Vučićev i Dodikov nacionalistički projekt dobio novu energiju otkad je Porfirije na čelu SPC-a, a onima koji to odbijaju vidjeti, još sto ovakvih poteza neće značiti ništa, jer će već naći neko opravdanje za njih.