Bio je ovo tjedan svečanog otvaranja Pelješkog mosta, s kompletnim popratnim cirkusom, zatim velike krize u Bosni i Hercegovini, možda i najveće od okončanja rata, zbog najave nametanja izmjena izbornog zakona, potom novih prosvjeda u Novom Sadu, novog zaoštravanja u Crnoj Gori i na Kosovu, tragičnog puta Gorana Grlića Radmana u Beču i konstituiranja splitskog Gradskog vijeća. Konačno, krajem tjedna preminuo je veliki sociolog i profesor na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, Ognjen Čaldarović.
I to se konačno dogodilo, Pelješki most je svečano otvoren, u uobičajenoj režiji Krešimira Dolenčića, mediji su dobili priliku za popunjavanje sadržaja na bazi populizma, neki političari su dobili svojih pet minuta slave, neki su opet, poput barba Luke izvučeni iz naftalina, nacionalni ponos je dodatno nabildan, da bi nakon svega krenuo promet preko njega. I već sljedećih dana gotovo prepolovio prijelaz preko dviju graničnih prijelaza pred Neumom. Nije se previše govorilo o tome da se sada stvara usko prometno grlo u Stonu, jer spajanje na magistralu još uvijek nije završeno, a još manje se govorilo o tome da će Dubrovnik i dalje ostati cestovno izoliran. No, neka mosta, koristit će svima.
Eskalacija u BiH
U Bosni i Hercegovini pak svjedočimo najvećoj krizi od rata, otvorenoj eskalaciji trećeg nacionalizma koji je do sada bio najmanje kritiziran te potpunom političkom sunovratu lijevo-liberalnih stranaka, u prvom redu SDP-a, koje su se odale zovu populizma i zajedno s bošnjačkim nacionalnim strankama organizirale zabrinjavajuće prosvjede ispred OHR-a u Sarajevu. Na taj način su savršeno išle na ruku i Miloradu Dodiku i Rusiji koja odavno traži ukidanje funkcije Visokog predstavnika, te na koncu i hrvatskim nacionalnim strankama koje tvrde da je građanska politika lažna.
A sve zbog onoga što su skoro sve te stranke i tražile, a to je deblokada uspostave vlasti u Federaciji, jasno definiranje ovlasti Doma naroda i toga što spada u vitalni nacionalnih interes, depolitizacije sudske vlasti te konačno zbog onoga protiv čega se prosvjedovalo, a to je navodni cenzus od tri posto pripadnika konstitutivnog naroda, da bi iz te županije imali predstavnika u Domu naroda. Schmidt je na koncu donio samo korisne tehničke izmjene izbornog procesa, dao strankama još šest tjedana da se dogovore, iako je svima jasno da neće, i najavio da će nakon toga nametnuti izmjene.
I na što god da se prosvjednici pozivali, bili to uzvišeni ideali o građanskim pravima ili pravne finese, radi se zapravo o sukobu dva koncepta. Jednoga koji inzistira na konstitutivnosti naroda i njihove jednakosti i drugoga kojeg čitav taj koncept nervira i najradije bi ga ukinuo.
Temeljni ugovor i simbolički rat oko Lovćena
Crna Gora pak proživljava beskrajni dan oko teme potpisivanja temeljnog ugovora s SPC-om, koje je najavljeno za 3. kolovoza. Milo Đukanović je najavio da će u tom slučaju definitivno srušiti vladu, no tada to neće imati previše smisla. A u međuvremenu je, čisto da se ne zaboravi, Joanikije u ime SPC-a zatražio povratak Njegoševe kapele na vrh Lovćena, vraćajući čitavu priču u ono o čemu je riječ, a to je i simbolički, a ne samo imovinski sukob oko toga kakvu će Crna Gora biti u budućnosti. Kapelu je inače tamo podigao Aleksandar Karađorđević, čovjek koji je ukinuo državnost Crne Gore, da bi 1974. na njenom mjestu bio podignut velebni Meštrovićev Niegošev mauzolej, što za mitropolita Joanikija predstavlja ultimativni ostatak duha Josipa Broza Tita, komunizma i ustašluka koje treba izbrisati.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Novi prosvjedi u Novom Sadu
U Novom Sadu su pak građani revoltirani nasiljem privatnih zaštitara i izglasavanjem GUP-a bez uvažavanja ijedne primjedbe, organizirali masovne prosvjede protiv lokalnih vlasti, naišavši na još jedan ciklus uvreda i optužbi s desnice. Istovremeno, gradske vlasti su, na davni zahtjev Saveza vojvođanskih Mađara, krenule podizati spomenik ubijenim fašistima i kolaboracionističkim vojnicima, što je također jedna od tema o kojoj se malo govori u široj javnosti. Informacije radi, hrvatsko ministarstvo branitelja već godinama provodi projekt podizanja desetina tipskih spomen-obilježja ubijenim pripadnicima ustaških i njemačkih postrojbi.
Novi granični sukob između Kosova i Srbije
Na koncu tjedna, čisto da se ne zaboravi kako je i to pitanje otvoreno i u svakom času može eskalirati, iznova je obnovljen pogranični sukob između Srbije i Kosova, budući da nakon 1. kolovoza Kosovo neće puštati u zemlju ljude koji imaju samo dokumente Srbije izdane za Kosovo. A sve se uvijek svodi na isto, da je realnost takva da je Kosovo nezavisna država i to logično pokazuje, a Srbija to jednostavno ne želi prihvatiti. I nijedni pregovori neće promijeniti nijednu od te dvije činjenice.
Novo dno Grlića-Radmana
Svaki put kad čovjek pomisli da ne može dublje i gore, ministar vanjskih poslova Goran Grlić-Radman se ukaže da demantira taj bezrazložni optimizam. Ovog puta je prilikom posjete Austriji tražio da tamošnje vlasti razmotre povratak grba s prvim bijelim poljem na spomen-obilježju na Bleiburgu. Grlić-Radman o heraldici i povijesnom nasljeđu te priče, naravno, nema pojma, a još manje je jasno kakve veze Republika Hrvatska ima s tim spomen-obilježjem i odakle tolika samoubilačka strast za identificiranjem s ustašonostalgijom i zbog čega predsjednik Vlade to ne vidi kao problem?
Članak se nastavlja ispod oglasa
Formirana nova splitska vlast
U ovom tjednu, potpisivanjem programskog sporazuma između Centra i SDP-a, sklopljena je nova većina u splitskom gradskom vijeću, nakon čega je Ivica Puljak dobio sve poluge vlasti u svoje ruke, a SDP ulogu identičnu onoj koja ta stranka ima u Zagrebu. I za opće dobro i za samu ljevicu, bilo bi sjajno da oba eksperimenta uspiju, a hoće li, vidjet ćemo.
Ognjen Čaldarović
Koncem tjedna splitska sociologinja Anči Leburić objavila je tužnu vijest da je preminuo Ognjen Čaldarović, jedan od naših najvećih sociologa novijeg doba, višedesetljetni profesor na zagrebačkom Filozofskom fakultetu koji je odgojio čitav niz generacija, nevjerovatan čovjek, autor brojnih knjiga, od kojih je ona koju je napisao sa Janom Šarinić, ‘Suvremeni grad: javni prostori i kultura življenja na primjeru Zagreba’, aktualnija nego ikad. O današnjem pak društvu govori sve, da informacija o njegovoj smrti nije objavljena nigdje u javnosti.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Tjedan u kojem je Grlić Radman pokazao da uvijek može niže, a Srbija i Kosovo da uvijek može biti gore
Markovina donosi još jedan pregled tjedna za nama
Svaki put kad čovjek pomisli da ne može dublje i gore, ministar vanjskih poslova Goran Grlić-Radman se ukaže da demantira taj bezrazložni optimizam
Bio je ovo tjedan svečanog otvaranja Pelješkog mosta, s kompletnim popratnim cirkusom, zatim velike krize u Bosni i Hercegovini, možda i najveće od okončanja rata, zbog najave nametanja izmjena izbornog zakona, potom novih prosvjeda u Novom Sadu, novog zaoštravanja u Crnoj Gori i na Kosovu, tragičnog puta Gorana Grlića Radmana u Beču i konstituiranja splitskog Gradskog vijeća. Konačno, krajem tjedna preminuo je veliki sociolog i profesor na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, Ognjen Čaldarović.
Pelješki most
I to se konačno dogodilo, Pelješki most je svečano otvoren, u uobičajenoj režiji Krešimira Dolenčića, mediji su dobili priliku za popunjavanje sadržaja na bazi populizma, neki političari su dobili svojih pet minuta slave, neki su opet, poput barba Luke izvučeni iz naftalina, nacionalni ponos je dodatno nabildan, da bi nakon svega krenuo promet preko njega. I već sljedećih dana gotovo prepolovio prijelaz preko dviju graničnih prijelaza pred Neumom. Nije se previše govorilo o tome da se sada stvara usko prometno grlo u Stonu, jer spajanje na magistralu još uvijek nije završeno, a još manje se govorilo o tome da će Dubrovnik i dalje ostati cestovno izoliran. No, neka mosta, koristit će svima.
Eskalacija u BiH
U Bosni i Hercegovini pak svjedočimo najvećoj krizi od rata, otvorenoj eskalaciji trećeg nacionalizma koji je do sada bio najmanje kritiziran te potpunom političkom sunovratu lijevo-liberalnih stranaka, u prvom redu SDP-a, koje su se odale zovu populizma i zajedno s bošnjačkim nacionalnim strankama organizirale zabrinjavajuće prosvjede ispred OHR-a u Sarajevu. Na taj način su savršeno išle na ruku i Miloradu Dodiku i Rusiji koja odavno traži ukidanje funkcije Visokog predstavnika, te na koncu i hrvatskim nacionalnim strankama koje tvrde da je građanska politika lažna.
A sve zbog onoga što su skoro sve te stranke i tražile, a to je deblokada uspostave vlasti u Federaciji, jasno definiranje ovlasti Doma naroda i toga što spada u vitalni nacionalnih interes, depolitizacije sudske vlasti te konačno zbog onoga protiv čega se prosvjedovalo, a to je navodni cenzus od tri posto pripadnika konstitutivnog naroda, da bi iz te županije imali predstavnika u Domu naroda. Schmidt je na koncu donio samo korisne tehničke izmjene izbornog procesa, dao strankama još šest tjedana da se dogovore, iako je svima jasno da neće, i najavio da će nakon toga nametnuti izmjene.
I na što god da se prosvjednici pozivali, bili to uzvišeni ideali o građanskim pravima ili pravne finese, radi se zapravo o sukobu dva koncepta. Jednoga koji inzistira na konstitutivnosti naroda i njihove jednakosti i drugoga kojeg čitav taj koncept nervira i najradije bi ga ukinuo.
Temeljni ugovor i simbolički rat oko Lovćena
Crna Gora pak proživljava beskrajni dan oko teme potpisivanja temeljnog ugovora s SPC-om, koje je najavljeno za 3. kolovoza. Milo Đukanović je najavio da će u tom slučaju definitivno srušiti vladu, no tada to neće imati previše smisla. A u međuvremenu je, čisto da se ne zaboravi, Joanikije u ime SPC-a zatražio povratak Njegoševe kapele na vrh Lovćena, vraćajući čitavu priču u ono o čemu je riječ, a to je i simbolički, a ne samo imovinski sukob oko toga kakvu će Crna Gora biti u budućnosti. Kapelu je inače tamo podigao Aleksandar Karađorđević, čovjek koji je ukinuo državnost Crne Gore, da bi 1974. na njenom mjestu bio podignut velebni Meštrovićev Niegošev mauzolej, što za mitropolita Joanikija predstavlja ultimativni ostatak duha Josipa Broza Tita, komunizma i ustašluka koje treba izbrisati.
Novi prosvjedi u Novom Sadu
U Novom Sadu su pak građani revoltirani nasiljem privatnih zaštitara i izglasavanjem GUP-a bez uvažavanja ijedne primjedbe, organizirali masovne prosvjede protiv lokalnih vlasti, naišavši na još jedan ciklus uvreda i optužbi s desnice. Istovremeno, gradske vlasti su, na davni zahtjev Saveza vojvođanskih Mađara, krenule podizati spomenik ubijenim fašistima i kolaboracionističkim vojnicima, što je također jedna od tema o kojoj se malo govori u široj javnosti. Informacije radi, hrvatsko ministarstvo branitelja već godinama provodi projekt podizanja desetina tipskih spomen-obilježja ubijenim pripadnicima ustaških i njemačkih postrojbi.
Novi granični sukob između Kosova i Srbije
Na koncu tjedna, čisto da se ne zaboravi kako je i to pitanje otvoreno i u svakom času može eskalirati, iznova je obnovljen pogranični sukob između Srbije i Kosova, budući da nakon 1. kolovoza Kosovo neće puštati u zemlju ljude koji imaju samo dokumente Srbije izdane za Kosovo. A sve se uvijek svodi na isto, da je realnost takva da je Kosovo nezavisna država i to logično pokazuje, a Srbija to jednostavno ne želi prihvatiti. I nijedni pregovori neće promijeniti nijednu od te dvije činjenice.
Novo dno Grlića-Radmana
Svaki put kad čovjek pomisli da ne može dublje i gore, ministar vanjskih poslova Goran Grlić-Radman se ukaže da demantira taj bezrazložni optimizam. Ovog puta je prilikom posjete Austriji tražio da tamošnje vlasti razmotre povratak grba s prvim bijelim poljem na spomen-obilježju na Bleiburgu. Grlić-Radman o heraldici i povijesnom nasljeđu te priče, naravno, nema pojma, a još manje je jasno kakve veze Republika Hrvatska ima s tim spomen-obilježjem i odakle tolika samoubilačka strast za identificiranjem s ustašonostalgijom i zbog čega predsjednik Vlade to ne vidi kao problem?
Formirana nova splitska vlast
U ovom tjednu, potpisivanjem programskog sporazuma između Centra i SDP-a, sklopljena je nova većina u splitskom gradskom vijeću, nakon čega je Ivica Puljak dobio sve poluge vlasti u svoje ruke, a SDP ulogu identičnu onoj koja ta stranka ima u Zagrebu. I za opće dobro i za samu ljevicu, bilo bi sjajno da oba eksperimenta uspiju, a hoće li, vidjet ćemo.
Ognjen Čaldarović
Koncem tjedna splitska sociologinja Anči Leburić objavila je tužnu vijest da je preminuo Ognjen Čaldarović, jedan od naših najvećih sociologa novijeg doba, višedesetljetni profesor na zagrebačkom Filozofskom fakultetu koji je odgojio čitav niz generacija, nevjerovatan čovjek, autor brojnih knjiga, od kojih je ona koju je napisao sa Janom Šarinić, ‘Suvremeni grad: javni prostori i kultura življenja na primjeru Zagreba’, aktualnija nego ikad. O današnjem pak društvu govori sve, da informacija o njegovoj smrti nije objavljena nigdje u javnosti.