Bio je ovo tjedan u kojem je Vlada glumila socijalnu osjetljivost, u kojem je HRT bio u fokusu oko radničkih prava i općeg stanja i u kojem smo doznali da se kreće s eksperimentalnom cjelodnevnom školom. Milanović se opet bavio ratom, odlikovanjima i Bosnom i Hercegovinom, Milorad Dodik je izglasao i najavio dva problematična zakona, u Splitu se održava Pričigin, uz dvije važne sudske presude oko Spaladium Arene i škvera, a počele su i kvalifikacije za Euro, remijem protiv Walesa.
Nakon što je vladajuća većina odbila sve suvisle i socijalno osjetljive prijedloge opozicije u Saboru i odbila zakonski urediti status roditelja-njegovatelja, ta ista Vlada se ukazala kao ona koja je socijalno osjetljiva i koja će spomenutim roditeljima omogućiti naknadu deset mjeseci nakon smrti djeteta, a usput se odlučila pomoći osobnim asistentima. Istina je da je populizam već odavno modus operandi manje-više svih na političkoj sceni, ali ovakvi ekspresni lupinzi, nadmašuju sve dosad viđeno.
Opasni Dodikovi zakoni
Opet, skrenemo li malo pogled prema Bosni i Hercegovini, točnije prema Republici Srpskoj i Miloradu Dodiku, možemo lako vidjeti gdje konzervativni i nacionalistički populizam na kraju završi. U zakonskim prijedlozima o kriminalizaciji klevete, odnosno u obračunu s novinarima, čiji je nacrt već izglasan, i u obračunu s aktivistima i LGBT zajednicom. Ti su ljudi prvo pretučeni neki dan u prisutnosti policije, pa su deportirani iz Republike Srpske, čak i oni koji žive u Banja Luci, da bi sada sam Dodik najavio da će im novim zakonom zabraniti pristup školama i obrazovnim ustanovama.
Milanović u Derventi
Zoran Milanović koji s tim istim vlastima Republike Srpske održava skladne odnose i nalazi zajednički jezik po pitanju Bosne i Hercegovine, upravo je uz njihov blagoslov i protivljenje tamošnje opozicije, posjetio Derventu, mjesto ozbiljne demografske katastrofe Hrvata iz tog kraja, u kojem je govorio o ratnom putu HVO-a, njegovim muslimanskim borcima, o veličini Franje Tuđmana, o neupitnom Daytonskom sporazumu i općenito aktivno glorificirao ‘zlatne’ devedesete. Bilo je u zemlji promašenih mandata i ljudi posvađanih s vremenom u kojem djeluju, ali ovaj nadmašuje sve već viđeno.
Cjelodnevna škola
U moru pak loših vijesti, ukazala se i jedna potencijalno dobra iz Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta, koje je predstavilo eksperimentalni program cjelodnevnog školovanja koji će krenuti od jeseni, sa šest novih predmeta: “Prirodoslovlje, Društvo i zajednica, Praktične vještine, Informacijske i digitalne kompetencije, Svijet i ja, Drugi strani jezik”. Njih će od jeseni slušati učenici 50 osnovnih škola koje uđu u eksperimentalni program cjelodnevne nastave. Ako ovo stvarno uspije, možda ćemo konačno dobiti nove generacije koje će obrazovanjem biti spremne za život u današnjem svijetu. Riječ je možda o uvođenju zaustavljene kurikularne reforme zaobilaznim putem.
Stanje na HRT-u u Saboru
U Saboru je proteklog tjedna održana rasprava o stanju na HRT-u, na kojoj se Robert Šveb upinjao da obrani vlastitu politiku, oporba ga ozbiljno ispitivala, a novinari su netom prije upozorili na svoje plaće i situaciju u kojoj rade. Spominjalo se, naravno i bivšeg ravnatelja Bačića, a stvar je očigledna i jasna. Sve je krenulo u krivom smjeru otkad je upravljanje nad HRT-om oduzeto civilnom sektoru i vraćeno izravno politici.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Spaladium arena, Pričigin, škver i kvalifikacije za Euro
Na koncu, bio je ovo veliki tjedan za Split. Grad je prvo dobio presudu protiv banaka u vezi spora oko Spaladium Arene, istovremeno Brodosplit je sudskom odlukom preživio barem još neko vrijeme, počeo je nikad posjećeniji Pričigin, a na Poljudu je odigrana prva utakmica kvalifikacija za Euro, remijem protiv Walesa. S izuzetkom Pričigina, sve ostalo, škver, arena i utakmica odvilo se u niti kilometar udaljenosti i svaka od tih priča svjedoči o propuštenim šansama. S tim da su one nogometne vjerovatno jednokratne i prolazne, dok je krah velikih planova oko Spaladium Arene i oko budućnosti škvera vjerovatno trajan i tim tužniji.
Tjedan u kojem su Vlada i predsjednik Milanović imali nešto zajedničko: nadmašili su sve dosad viđeno
Donosimo još jedan pregled tjedna Dragana Markovine
Vladina hinjena socijalna osjetljivost, Milanović u Derventi, Dodikovi užasavajući zakonski prijedlozi, rasprava o HRT-u, cjelodnevna škola, početak kvalifikacija, Pričigin i Spaladium arena
Bio je ovo tjedan u kojem je Vlada glumila socijalnu osjetljivost, u kojem je HRT bio u fokusu oko radničkih prava i općeg stanja i u kojem smo doznali da se kreće s eksperimentalnom cjelodnevnom školom. Milanović se opet bavio ratom, odlikovanjima i Bosnom i Hercegovinom, Milorad Dodik je izglasao i najavio dva problematična zakona, u Splitu se održava Pričigin, uz dvije važne sudske presude oko Spaladium Arene i škvera, a počele su i kvalifikacije za Euro, remijem protiv Walesa.
Vlada
Nakon što je vladajuća većina odbila sve suvisle i socijalno osjetljive prijedloge opozicije u Saboru i odbila zakonski urediti status roditelja-njegovatelja, ta ista Vlada se ukazala kao ona koja je socijalno osjetljiva i koja će spomenutim roditeljima omogućiti naknadu deset mjeseci nakon smrti djeteta, a usput se odlučila pomoći osobnim asistentima. Istina je da je populizam već odavno modus operandi manje-više svih na političkoj sceni, ali ovakvi ekspresni lupinzi, nadmašuju sve dosad viđeno.
Opasni Dodikovi zakoni
Opet, skrenemo li malo pogled prema Bosni i Hercegovini, točnije prema Republici Srpskoj i Miloradu Dodiku, možemo lako vidjeti gdje konzervativni i nacionalistički populizam na kraju završi. U zakonskim prijedlozima o kriminalizaciji klevete, odnosno u obračunu s novinarima, čiji je nacrt već izglasan, i u obračunu s aktivistima i LGBT zajednicom. Ti su ljudi prvo pretučeni neki dan u prisutnosti policije, pa su deportirani iz Republike Srpske, čak i oni koji žive u Banja Luci, da bi sada sam Dodik najavio da će im novim zakonom zabraniti pristup školama i obrazovnim ustanovama.
Milanović u Derventi
Zoran Milanović koji s tim istim vlastima Republike Srpske održava skladne odnose i nalazi zajednički jezik po pitanju Bosne i Hercegovine, upravo je uz njihov blagoslov i protivljenje tamošnje opozicije, posjetio Derventu, mjesto ozbiljne demografske katastrofe Hrvata iz tog kraja, u kojem je govorio o ratnom putu HVO-a, njegovim muslimanskim borcima, o veličini Franje Tuđmana, o neupitnom Daytonskom sporazumu i općenito aktivno glorificirao ‘zlatne’ devedesete. Bilo je u zemlji promašenih mandata i ljudi posvađanih s vremenom u kojem djeluju, ali ovaj nadmašuje sve već viđeno.
Cjelodnevna škola
U moru pak loših vijesti, ukazala se i jedna potencijalno dobra iz Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta, koje je predstavilo eksperimentalni program cjelodnevnog školovanja koji će krenuti od jeseni, sa šest novih predmeta: “Prirodoslovlje, Društvo i zajednica, Praktične vještine, Informacijske i digitalne kompetencije, Svijet i ja, Drugi strani jezik”. Njih će od jeseni slušati učenici 50 osnovnih škola koje uđu u eksperimentalni program cjelodnevne nastave. Ako ovo stvarno uspije, možda ćemo konačno dobiti nove generacije koje će obrazovanjem biti spremne za život u današnjem svijetu. Riječ je možda o uvođenju zaustavljene kurikularne reforme zaobilaznim putem.
Stanje na HRT-u u Saboru
U Saboru je proteklog tjedna održana rasprava o stanju na HRT-u, na kojoj se Robert Šveb upinjao da obrani vlastitu politiku, oporba ga ozbiljno ispitivala, a novinari su netom prije upozorili na svoje plaće i situaciju u kojoj rade. Spominjalo se, naravno i bivšeg ravnatelja Bačića, a stvar je očigledna i jasna. Sve je krenulo u krivom smjeru otkad je upravljanje nad HRT-om oduzeto civilnom sektoru i vraćeno izravno politici.
Spaladium arena, Pričigin, škver i kvalifikacije za Euro
Na koncu, bio je ovo veliki tjedan za Split. Grad je prvo dobio presudu protiv banaka u vezi spora oko Spaladium Arene, istovremeno Brodosplit je sudskom odlukom preživio barem još neko vrijeme, počeo je nikad posjećeniji Pričigin, a na Poljudu je odigrana prva utakmica kvalifikacija za Euro, remijem protiv Walesa. S izuzetkom Pričigina, sve ostalo, škver, arena i utakmica odvilo se u niti kilometar udaljenosti i svaka od tih priča svjedoči o propuštenim šansama. S tim da su one nogometne vjerovatno jednokratne i prolazne, dok je krah velikih planova oko Spaladium Arene i oko budućnosti škvera vjerovatno trajan i tim tužniji.