Tko je bio Mihail Gorbačov? Zapad ga pamti kao velikog lidera, ali mnogi Rusi ga smatraju izdajnikom
Gorbačov je okončao Hladni rat, a njegove reforme su dovele do raspada SSSR-a
Mihail Gorbačov, posljednji čelnik Sovjetskog Saveza, preminuo je jučer u moskovskoj bolnici u 92. godini nakon duge i teške bolesti. Dolaskom na vlast 1985., prema mnogima jednog od najutjecajnijih političara 20. stoljeća, počeo se približavati kraj Hladnog rata, koji je zahvaljujući njemu završio bez krvoprolića, ali Gorbačov je svojim reformama doveo i do raspada SSSR-a, unatoč naporima da to spriječi.
Dobitnik je Nobelove nagrade za mir, a mnogi povjesničari smatraju ga jednim od najvažnijih osoba druge polovice dvadesetog stoljeća, pišu agencije.
Krenuo reformirati SSSR
Gorbačov je bio posljednji predsjednik SSSR-a, okončao je hladni rat bez krvoprolića, ali nije uspio spriječiti raspad Sovjetskog Saveza. Podnio je ostavku na svoj položaj 25. prosinca 1991., a Sovjetski Savez se raspao nakon 69 godina.
Rođen 2. ožujka 1931. u siromašnoj obitelji u Privoljnu kod Stavropolja u južnoj Rusiji. Kao pravnik ubrzo se pridružio komunističkoj partiji, a zatim se s godinama probio do samog vrha partijske nomenklature. Bio je njezin osmi i posljednji glavni tajnik. Vodio ju je od 1985. do raspada Sovjetskog Saveza 1991. godine.
Kad je 1985. godine postao glavni tajnik sovjetske komunističke partije, u dobi od 54 godine, krenuo je revitalizirati sustav uvođenjem programa glasnosti i perestrojke, koji su imali za cilj osigurati veću demokracije i ekonomski rast. No, njegove su reforme izmakle kontroli.
Uveo ‘glasnost’ – slobodu govora
Gorbačovova politika “glasnosti” – slobode govora – omogućila je do tada nezamislivo – kritiziranje partije i države, ali je također ohrabrila nacionaliste koji su počeli vršiti pritisak za neovisnost u baltičkim republikama Latviji, Litvi, Estoniji i drugdje.
Iako je bio odani sljedbenik sovjetske države i socijalističkih ideala, reforme okoštalog sustava po njegovom su mišljenju bile nužne za daljnji napredak zemlje. U to ga je uvjerila i nuklearna nesreća u Černobilu 1986., koja je otkrila mnoge ozbiljne nedostatke komunističkog sustava i nesposobnost najviših donositelja odluka da takve katastrofe spriječe i zaštite stanovništvo.
Sovjetske vlasti katastrofu su priznale s nekoliko dana zakašnjenja i to tek kada su povećanu radioaktivnost primijetili u susjednim zemljama.
Pokušao spriječiti kolaps SSSR-a
Na području vanjske politike Gorbačov je odlučio prekinuti sovjetsku intervenciju u Afganistanu i započeti razgovore s tadašnjim američkim predsjednikom Ronaldom Reaganom, što je dovelo do nekoliko sporazuma o ograničenju naoružanja.
Kad su prodemokratski prosvjedi zahvatili zemlje sovjetskog bloka komunističke istočne Europe 1989., suzdržao se od uporabe sile – za razliku od prethodnih čelnika Kremlja, koji su poslali tenkove da slome ustanke u Mađarskoj 1956. i Čehoslovačkoj 1968.
Ali prosvjedi su potaknuli težnje za autonomijom u 15 republika Sovjetskog Saveza, koji se raspao u sljedeće dvije godine na kaotičan način unatoč tome što se Gorbačov borio da spriječi taj kolaps.
Kritizirao Putina i Jeljcina
Sljedbenici “tvrde linije” pokušali su Gorbačova 1991. zbaciti s vlasti državnim udarom, ali su bili neuspješni. To je označilo kraj Gorbačovljeve političke karijere i morao je dati ostavku, a Sovjetski Savez se raspao.
Gorbačov se nakon toga uglavnom povukao iz aktivne politike, ali je ostao važna osoba iz pozadine koja je dugo iznosila stavove o relevantnim temama iz Rusije i svijeta.
Smatrali su ga glasnim kritičarom i Borisa Jeljcina, prvog predsjednika Rusije, kao i aktualnog ruskog predsjednika Vladimira Putina.
Za mnoge Ruse je izdajnik
Među povjesničarima ga se smatra jednom od najznačajnijih osoba druge polovice 20. stoljeća. Godine 1990. dobio je i Nobelovu nagradu za mir. No, u Rusiji je za mnoge izdajnik. Sovjetski nostalgičari mu zamjeraju što je dopustio raspad zemlje koju su komunisti 70 godina gradili na ruševinama carske Rusije. I Putin je nekoliko puta konstatirao da je riječ o velikoj geostrateškoj pogrešci.
Mnogi Rusi nikada nisu oprostili Gorbačovu turbulencije koje su njegove reforme izazvale, smatrajući kasniji pad životnog standarda previsokom cijenom za demokraciju.
Nakon što je 30. lipnja posjetio Gorbačova u bolnici, liberalni ekonomist Ruslan Grinberg rekao je novinskom izdanju oružanih snaga Zvezda: “Svima nam je dao slobodu – ali ne znamo što bismo s njom.”