Nekad je nužno odabrati stranu

Tko je, osim glavnog trgovca obveznicama Knightheada, znao za mogući roll-up kredit Agrokora?

Goranko Fižulić detaljno je istražio okolnosti dolaska kontroverznog vulture fonda. Ovo je drugi od tri nastavka o Knightheadu

Zbog vrlo složene i komplicirane strukture Grupe Agrokor isprepletene mrežom korporativnih jamstava, zbog nepouzdanih podataka o ukupnim dugovima koncerna, zbog nepostojanja stabilnog i u praksi potvrđenog zakonskog okvira za insolvenscijske postupke u Republici Hrvatskoj, čija bi primjena omogućila planiranje odgovarajuće izlazne strategije za vjerovnike posrnulog koncerna, i zbog nekih drugih, za ovu priču nebitnih razloga, Thomas Wagner znao je da će svaka obveznica koju će kupiti, a koja prema roll-up kreditnom modelu neće biti pretvorena u prioritetnu tražbinu, u konačnici njegovom fondu donijeti gubitak.

Mlađi analitičar Knighthead Capital Managementa Adam Pieczonka bio je već u avionu za New York kada je Vlada RH na svojoj sjednici održanoj u petak, 31.ožujka 2017. usvojila prijedlog Zakona o postupku izvanredne uprave. U konačnome tekstu članak 38. Zakona koji je dan ranije formulirao Branimir Bricelj iz nepostojeće grupe Borg, postao je u dorađenome obliku članak 40., ali je i dalje sadržavao ključnu odredbu prema kojoj „stare“ tražbine „ financijskih i kreditnih institucija i imatelja vrijednosnih papira“ mogu biti plaćene u cijelosti ako su vezane uz novo zaduženje. Adam je tu prevažnu novost već javio svojim šefovima te je kupnja obveznica Agrokora mogla početi. Zbog toga je angažiran i S.C. Lowy, jedan od tržišnih lidera u trgovanju visoko rizičnim obveznicama. S.C. Lowy ima sjedište u Hong Kongu, ali trgovanje obveznicama Agrokora je obavljao njihov londonski ured.

Krajem ožujka i u prvome tjednu travnja Anton Anikst, glavni trgovac obveznicama Knightheada, harvardski diplomant iz obitelji u kojoj je ruski drugi materinski jezik, i S.C. Lowy počinju akumulaciju obveznica na tržištu na kojem od polovice siječnja, kada je započeo pad cijene obveznica, nije bilo ozbiljnijeg kupca. Thomas Wagner, suosnivač Knightheada, morao je odrediti cjenovne i količinske limite koji su prihvatljivi za njegov fond. Na raspolaganju je imao vrlo ograničeno vrijeme u kojem se moglo očekivati da postojeći vlasnici obveznica još uvijek neće imati dovoljno informacija ili koncentracije te će htjeti prodavati obveznice po cijenama od 30 do 40 centi za euro.

Zbog vrlo složene i komplicirane strukture Grupe Agrokor isprepletene mrežom korporativnih jamstava, zbog nepouzdanih podataka o ukupnim dugovima koncerna, zbog nepostojanja stabilnog i u praksi potvrđenog zakonskog okvira za insolvenscijske postupke u Republici Hrvatskoj, čija bi primjena omogućila planiranje odgovarajuće izlazne strategije za vjerovnike posrnulog koncerna, i zbog nekih drugih, za ovu priču nebitnih razloga, Thomas Wagner znao je da će svaka obveznica koju će kupiti, a koja prema roll-up kreditnom modelu neće biti pretvorena u prioritetnu tražbinu, u konačnici njegovom fondu donijeti gubitak.

Jednostavna matematička kalkulacija

Thomasova matematička kalkulacija bila je jednostavna: „Ako Knighthead kupi obveznice u nominalnoj vrijednosti od 100 milijuna eura po cijeni od 40 centi za euro i u sklopu roll-up kredita njih pretvori u prioritetnu tražbinu tako da Agrokoru posudi 200 milijuna eura, od kojih koncern 100 milijuna eura koristi za kupnju njegovih obveznica, koje je on platio 40 milijuna eura te fondu za cijelo vrijeme kreditnog plasmana plaća kamatu na ukupni kredit od 200 milijuna eura, dobit fonda bit će barem 60 milijuna eura. U slučaju da fond kupi obveznice koje neće moći plasirati u roll-up kredit po cijeni od 30 ili više centi za euro on na njima, zbog svih prije navedenih razloga, neće moći polučiti nikakvu dobit. Naime, po svemu sudeći otpisi vlasnika obveznica kretat će se između 50 % do 80 % njihove nominalne vrijednosti.“

Wagner je u prvom tjednu travnja 2017. imao još nekoliko otvorenih pitanja. Trebao se izboriti za poziciju člana Privremenog vjerovničkog vijeća kako bi mogao imati što veći stupanj kontrole nad radom izvanredne uprave. U sličnim situacijama taj posao obično obavljaju skrbničke banke vlasnika obveznica, u ovom slučaju to mjesto trebalo je pripasti The Bank of New York Mellon, ali zahvaljujući brzom i agilnom terenskom radu te uz pomoć prethodno angažirane savjetničke tvrtke PJT Partners i londonske odvjetničke kancelarije Hogan Lovells odnosno njihove hrvatske veze, Ante Ramljak će u utorak 11. travnja 2017. izabrati Knighthead Capital Management kao predstavnika vlasnika obveznica u Vijeću.

Prvi draft ugovora o roll-up kreditu

Realizacija roll-up kredita ovisila je i o potrebi Agrokora za novim financijskim sredstvima. Ako koncern za vrijeme rada izvanredne uprave neće plaćati „stare“ tražbine, potraživanja nastala prije početka insolvencijskog postupka, onda će ukupan iznos nedostatnih sredstava za redovno poslovanje koncerna biti relativno skroman i kratkoročan te sigurno ne veći od 200 milijuna eura. U tom slučaju Wagner bi ostao sjediti na neželjenom paketu obveznica do okončanja postupka izvanredne uprave, pa je trebao učiniti sve što je potrebno da se roll-up kredit napuše do krajnjih granica izdržljivosti koncerna. I na kraju, roll-up kredit ima i prilično zahtjevnu tehničku realizaciju, ponajviše u segmentu kupnje obveznica, koja može biti i dodatno zakomplicirana odlukama lokalnih regulatora i monetarnih vlasti. Zbog toga je trebalo pojačati rad na terenu.

U tom prvom tjednu travnja nastao je i prvi draft ugovora o roll-up kreditu čije su primjerke Thomas Wagner i Anton Anikst ponijeli u Zagreb dan prije nego je Ante Ramljak preuzeo upravljanje Agrokorom. Tog ponedjeljka i utorka, 10. i 11. travnja 2017., u Zagrebu su gotovo svi koji će na ovaj ili onaj način odlučivati o budućoj sudbini najvećeg regionalnog poslodavca. S.C. Lowy šalje na primopredaju vlasti svog tadašnjeg glavnog trgovca za obveznice i dugove Agrokora Simona Aschera, a dva respektabilna savjetnika, investicijska banka Houlihan Lokey i odvjetničko društvo Kirkland & Ellis, inače autori plana Project Aisle postaju „preletači“ mijenjajući nalogodavca. Kako više nisu imali nikakvih obaveza prema Ivici Todoriću, a Project Aisle nije se više mogao ostvariti jer su vlasnici PIK obveznica primjenom lex Agrokora izbačeni iz svih kombinacija, bilo je logično da svoje dobre usluge i ponešto modificiran Project Aisle ponude Anti Ramljaku i Thomasu Wagneru.

Vujčićevo naknadno prisjećanje sastanaka

Wagner i njegov glavni trgovac Anton Anikst imali su iznimno zgusnut raspored sastanaka. Tadašnja potpredsjednica Vlade Martina Dalić i u svojoj je knjizi usput spomenula da je gospodin Wagner njoj osobno predstavio roll-up kredit na dan početka rada izvanredne uprave. Guverneru HNB-a Borisu Vujčiću trebalo je nešto više vremena da se prisjeti sastanka s Wagnerom i Anikstom održanog 11. travnja 2018. „izvan prostorija“ središnje banke. HNB je 7. studenog ove godine, nakon izlaska knjige gospođe Dalić i upita N1 Televizije, morao priznati da su guverner Vujčić i mlađi analitičar fonda Adam Pieczonka ugodno ćaskali nepoznatog datuma u ožujku. Pet dana kasnije istoj su televiziji odgovorili da su ukupno bila održana dva sastanka s predstavnicima fonda te da je drugi održan u svibnju 2017.

Nakon novih upita i detaljnog pregleda svojih dnevničkih zapisa HNB je u četvrtak kasno poslijepodne naglo i nenadano otkrio i održavanje trećeg sastanka „izvan prostorija HNB-a“ na kojem su bili guverner te gospoda Thomas i Anton. Kako zbog skučenog prostora ni na tom sastanku nije vođena službena bilješka morat ćemo pričekati sljedeće priopćenje HNB-a kako bismo saznali razloge zbog kojih je mali tim Knighthead Capital Managementa morao trošiti toliko svog dragocjenog i preskupog vremena na ugodno druženje s guvernerom kada je već na prvom sastanku mladi gospodin Adam dobio poduku da se „središnja banka ne bavi restrukturiranjem trgovačkih društava.“ Nastavak slijedi u utorak, 27. studenog, a prvi tekst o tome kako su klinci iz slabo poznatih američkih strvinarskih fondova zbog Agrokora ušli u našu visoku politiku možete pročitati ovdje.