Tko je Vladi podvalio priču koju uporno ponavlja - da je bilo kakva nagodba oko Agrokora najbolje rješenje

Goranko Fižulić analizira posljednja događanja oko Agrokora

27.04.2018., Zagreb - Izvanredni povjerenik za Agrokor Fabris Perusko predstavio je nerevidirani financijski rezultat Agrokora d.d. i Agrokor grupe. 
Photo: Sandra Simunovic/PIXSELL
FOTO: PIXSELL

Javnosti je obećano restrukturiranje i razgradnja koncerna, obrana od 'ruskog utjecaja', plaćanje svih potraživanja dobavljača, očuvanje radnih mjesta i raskid s hrvatskom verzijom crony kapitalizma. Nakon trinaest mjeseci na stolu je nacrt nagodbe koji temeljito negira sve postavljene ciljeve, a iznos plaćenih 'starih' tražbina dobavljača manji je od 180 milijuna eura. Ako bi hrvatsko gospodarstvo palo u ponor zbog tih 180 milijuna eura neplaćenih obaveza, onda ni ne zaslužuje to ime

Ostavkom Martine Dalić Hrvatska je izgubila osobu koja je neumorno tvrdila: “Nagodba, to sam ja”, ali je i dalje u javnom prostoru ostalo dovoljno zagovornika teze da do nagodbe vjerovnika Agrokora mora doći jer je to u „interesu svih“. Članak 43. Zakona o postupku izvanredne uprave propisuje da je „nagodba vjerovnika usvojena ako je za nju glasala većina svih vjerovnika i ako je u svakoj skupini zbroj tražbina vjerovnika koji su glasali za nagodbu veći od zbroja tražbina vjerovnika koji su glasali protiv. Iznimno, smatrat će se da su vjerovnici prihvatili nagodbu ako ukupni zbroj tražbina vjerovnika koji su glasali za nagodbu iznosi najmanje dvije trećine“.

Prethodni prijedlog teksta nagodbe treba biti usuglašen između izvanrednog povjerenika i vjerovničkog vijeća. Nakon trinaest mjeseci rada izvanredne uprave niti jedan preduvjet za izradu prijedloga nagodbe nije ispunjen. Izvanredna uprava još uvijek nije Trgovačkom sudu predložila razvrstavanje vjerovnika u skupine te zbog toga vjerovničko vijeće i ne može biti izabrano. Isto tako Sudu nije dostavljena lista plaćenih „starih“ tražbina kako bi se i prije okončanja sudskih postupaka u kojima neki vjerovnici osporavaju tražbine drugih vjerovnika ustanovio približan iznos tražbina za glasanje o nagodbi.

Sve to ne događa se slučajno, nego je posljedica ugovorne obaveze izvanredne uprave prema roll-up kreditorima, a prema dosad objavljenim mailovima na portalu Index.hr, i rezultat namjernih manjkavosti u prijedlogu Zakona. Iz prepiske između dr. Petra Miladina, redovitog profesora na Katedri za trgovačko pravo i pravo društava Pravnog fakulteta u Zagrebu i Ante Ramljaka kao jednog od članova grupe Borg, razvidno je da je tajna družina jako dobro razumjela sve rizike i opasnosti za Republiku Hrvatsku koje sadrži njihov prijedlog teksta Zakona. Ali družba jednostavno nije željela prihvatiti sugestije profesora Miladina jer bi time njeno upravljanje budućom sudbinom Agrokora bilo bitno ograničeno. A time bi i svi lukrativni poslovi koje takvo upravljanje donosi bili dovedeni u pitanje.

Bahata i arogantna samozaljubljenost grupe Borg

Zbog toga je napravljen prijedlog Zakona koji ograničava prava vjerovnika, omogućuje izvanrednom povjereniku faraonske ovlasti, a Republika Hrvatska treba odgovarati za sve njegove propuste. Upravo je nevjerojatno kako su članovi grupe Borg, u svojoj bahatoj i arogantnoj samozaljubljenosti, ignorirali ključne primjedbe jedinog pravnog autoriteta kome su poslali tekst „Šavorićevog zakona“, ali nepojmljiva je i lakoća kojom su Vlada i Sabor takav Zakon usvojili. Ne treba zaboraviti da je Ante Ramljak u vrijeme samozatajnog rada na tekstu Zakona, prema vlastitom priznanju, uspio naći vremena i za sastanke s analitičarom fonda Knighthead Capital Management. Odvjetničko društvo Šavorić i partneri pak nije htjelo u vrijeme rada na Zakonu prekinuti zastupanje jednog od najvećih vjerovnika Agrokora, ruske banke VTB.

Zbog toga će ostati zapamćena dražesna epizoda u kojoj je pravni punomoćnik VTB-a zaprimio zahtjev Trgovačkog suda u Zagrebu da se za prijavu tražbina obrate na adresu izvanredna.uprava@savoric.com. VTB je za cijelo vrijeme trajanja postupka izvanredne uprave uživao poseban tretman jer je za tu rusku državnu banku izmišljen status “pridruženog člana privremenog vjerovničkog vijeća” kako bi mogao sudjelovati ili promatrati rad tog tijela, koje zbog sklonosti ilegalnom radu ne daje na uvid zapisnike sa svojih sjednica čak ni Trgovačkom sudu u Zagrebu. Zlonamjerni bi možda pitali zašto status “pridruženog člana” nisu zaslužili Hrvatska poštanska banka, HBOR ili Adris, nego baš VTB koji je imao tu sreću da ga zastupa odvjetnik sa zakonodavnim ambicijama. Ali i u okrutnom svijetu velikih financija i vrhunskih odvjetničkih kancelarija treba ponekad imati malo sreće.

Konstante prijetnje posljedicama potopa Agrokora

Usvajanje Zakona o postupku izvanredne uprave podržano je odgovarajućom medijskom kampanjom koja je trebala uvjeriti svakog stanovnika Hrvatske da će kolaps Agrokora imati za posljedicu gubitak „stotina tisuća radnih mjesta, propast turističke sezone i novu recesiju“, a ta biblijska kataklizma može biti izbjegnuta jedino ako Ante Ramljak, tada još nismo znali za njegovo umjetničko ime Borg, preuzme vladavinu nad koncernom, budućim zaduženjima i odabirom savjetnika.

Javnosti je obećano restrukturiranje i razgradnja koncerna, obrana od „ruskog utjecaja“, plaćanje svih potraživanja dobavljača, očuvanje radnih mjesta i raskid s hrvatskom verzijom crony kapitalizma. Nakon trinaest mjeseci na stolu je nacrt nagodbe koji temeljito negira sve postavljene ciljeve, a iznos plaćenih „starih“ tražbina dobavljača manji je od 180 milijuna eura. Ako bi hrvatsko gospodarstvo palo u ponor zbog tih 180 milijuna eura neplaćenih obaveza, onda ni ne zaslužuje to ime. Stečajni zakon sigurno zaslužuje određene dopune i promjene, ali njegova primjena u travnju prošle godine, za razliku od „Šavorićevog zakona“, ne bi kreirala nikakve rizike za Republiku Hrvatsku.

Nikada nije razjašnjeno zbog čega Ivica Todorić, odnosno direktori ključnih društava u sastavu koncerna, nisu zatražili provođenje predstečajnih postupaka u vrijeme blokade računa društava. Kada dobijemo odgovor na to pitanje saznat ćemo prave korijene i razmjere afere Borg. Prije godinu dana uvjeravali su nas u kataklizmu kao neposrednu posljedicu neusvajanja lex Agrokor. Danas nam govore da nagodba vjerovnika mora biti usvojena do 10. srpnja jer u protivnom slijedi potop.

Hrvatskoj sigurno ne trebaju tisuće tužbi zbog nagodbe

Republika Hrvatska sigurno ne treba nagodbu koja će upravo nju učiniti zahvalnom metom tisuća tužbi za naknadu štete nezadovoljnih vjerovnika i manjinskih dioničara društava u sastavu koncerna. Za Hrvatsku je najmanje rizična primjena postupka predstečajnih nagodbi nad pojedinim društvima u sastavu Agrokora prema odredbama Stečajnog zakona. Vladajući nemaju odgovornost za nepostizanje nagodbe vjerovnika, ali imaju za nametanje procedure kojom se pogoduje jednoj manjoj grupi vjerovnika na štetu druge.

Ako su u proteklih godinu dana tolerirali namjeru nekolicine vjerovnika da uz pomoć izvanredne uprave, grupe Borg i armije preplaćenih savjetnika orobi većinu drugih vjerovnika, odlaskom gospođe „Nagodba, to sam ja“ nestala je politička zaštita, a time i jedino pokriće za takvo finale. Nagodbu vjerovnika ne mogu pripremati preostali članovi grupe Borg, savjetnici koje plaćaju pojedini vjerovnici i u priču zalutali Fabris Peruško. Možda i mogu, ali onda nema razloga da nakon njenog usvajanja Knighthead Capital Management, Sberbank i VTB ne pozovu sve njih i još poneke, putem otpale, na večeru u Fotić.

Ta večera sigurno neće biti održana ako Vlada i Sabor produže važenje Zakona i rastjeraju armiju savjetnika, ili još bolje, ako zbog neuspjele ili sudski nepotvrđene nagodbe Agrokor d.d. i ostala insolventna društva zatraže provedbu predstečajnog postupka sukladno Stečajnom zakonu koji je bio na snazi 9. travnja 2017. Jamnica će i dalje puniti vodu, Ledo proizvoditi sladoled, Zvijezda ulje, a Marica Vidaković zatrpavati police Konzuma Bajaderama i Dorinom. Jedino će Knighthead Capital Management, Sberbank i VTB imati nove glavobolje. Morat će ustanoviti zašto jamstva izdana u njihovu korist imaju vrlo ograničenu vrijednost.