Tko je zapravo sabotirao Sjeverni tok? Zapad pohitao okriviti Ruse, sad se pojavila nova teorija: 'Bolje da smo šutjeli'

Neki dužnosnici otišli su toliko daleko da su rekli da uopće ne misle da je Rusija odgovorna. Drugi, koji još uvijek smatraju Rusiju glavnim osumnjičenikom, rekli su pak da je možda nemoguće sa sigurnošću pripisati napad bilo kojoj zemlji.

Nemoguće sa sigurnošću okriviti ikoga

U vremenu nakon podvodnih eksplozija, koje su rezultirale vjerojatno jednim od najvećih pojedinačnih ispuštanja plina metana ikada, istražitelji su pročešljali krhotine i analizirali ostatke eksploziva izvađene s dna Baltičkog mora. Seizmolozi su točno odredili vrijeme triju eksplozija 26. rujna, koje su uzrokovale četiri curenja na plinovodima Sjeverni tok 1 i 2. Jedino što nitko ne dovodi u pitanje je činjenica da je uistinu riječ o sabotaži. Jedan dužnosnik u njemačkoj vladi, koja provodi vlastitu istragu, rekao je da se čini da je eksploziv postavljen s vanjske strane plinovoda.

Ali čak i oni s insajderskim informacijama i uvidom u rezultate forenzičkih ispitivanja ne povezuju Rusiju s napadom, rekli su dužnosnici, govoreći pod uvjetom anonimnosti kako bi podijelili informacije o napretku istrage, od kojih se neke temelje na povjerljivim obavještajnim podacima. “Forenzika u istrazi poput ove bit će iznimno teška”, smatra visoki dužnosnik američkog State Departmenta.

Sjedinjene Američke Države rutinski presreću komunikaciju između ruskih dužnosnika i vojnih snaga, zbog čega su i bili točni u predviđanju invazije na Ukrajinu u veljači. Međutim, analitičari do sada nisu čuli niti pročitali išta s ruske strane što bi sličilo na preuzimanje zasluga ili što bi sugeriralo da pokušavaju prikriti svoju upletenost, rekli su dužnosnici.

Više je potencijalnih krivaca

Okriviti ikoga za napad bilo je izazovno od samih početaka istrage. Prva eksplozija dogodila se usred noći jugoistočno od danskog otoka Bornholma. Potom su na sjeveru otoka otkrivene dvije dodatne eksplozije, više od 12 sati kasnije.

S obzirom na relativno malu dubinu oštećenih plinovoda koja iznosi oko 70 metara moguće je osumnjičiti nekoliko različitih aktera. Napad je možda izveden uz upotrebu podvodnih dronova ili uz pomoć običnih brodova, rekli su dužnosnici. Popis osumnjičenih nije ograničen samo na zemlje koje posjeduju podmornice s ljudskom posadom ili stručnost za eksplozije u moru.

Do curenja plina došlo je u isključivim ekonomskim zonama Švedske i Danske. Europske nacije pokušavale su mapirati koji su brodovi bili u regiji u danima prije eksplozija, u nadi da će razjasniti tko bi mogli biti potencijalni osumnjičenici. “Znamo da zbog ove količine eksploziva mora biti riječ o krivcu na državnoj razini. Nije to mogao biti neki ribar koji je odjednom odlučio staviti bombu tamo. Stvar je odrađena vrlo profesionalno”, rekao je finski ministar vanjskih poslova Pekka Haavisto u intervjuu ranije ovog mjeseca.

Finska kaže da je naučila svoju lekciju

Neovisno o krivcu, Haavisto je rekao da je ovo dobra lekcija za Finsku, unatoč tome što plin njegova država ionako nije dobivala Sjevernim tokom. “Naučili smo lekciju o tome koliko su naša energetska mreža, naši podmorski kabeli i internet ranjivi kada je riječ o terorističkim prijetnjama.”

Međutim, Rusija i dalje ostaje ključni osumnjičenik, dijelom zbog svojih nedavnih bombardiranja civilne infrastrukture u Ukrajini, ali i sklonosti nekonvencionalnom ratovanju. Kako tumači Washington Post, pozivajući se na razgovore sa spomenutim dužnosnicima, nije van pameti pomisliti da bi Kremlj napao Sjeverni tok, možda kako bi potkopao odlučnost NATO-a i rastrojio saveznike koji ovise o ruskim izvorima energije,.

‘U pravu su vlade koje su šutjele’

No, nekolicina dužnosnika izrazila je žaljenje što je toliko svjetskih čelnika uprlo prst u Moskvu ne uzimajući u obzir i novu teoriju da su neke druge zemlje, kao i ekstremističke skupine, mogle imati sposobnost i motiv za izvođenje napada. “Vlade koje nisu odmah komentirale napad i upirale prstom bile su u pravu”, rekao je jedan europski dužnosnik.

Neke osude Moskve bile su brze. Četiri dana nakon sabotaže plinovoda, 30. rujna, američka ministrica energetike Jennifer Granholm izjavila je za BBC da se “čini” da je za napad kriva Rusija. “Malo je vjerojatno da su ovi incidenti slučajnost”, rekla je. Njemački ministar gospodarstva Robert Habeck također je implicirao da je za eksplozije odgovorna Moskva, koja stalno niječe odgovornost. “Kada Rusija kaže ‘To nismo bili mi’, isto je kao da kaže ‘ja nisam lopov'”, rekao je Habeck novinarima početkom listopada. Glasnogovornica ruskog ministarstva vanjskih poslova Marija Zaharova za sabotažu je optužila SAD ukazujući na svojedobni istup predsjednika Joea Bidena, netom prije početka invazije, u kojem je obećao “dokrajčiti” Sjeverni tok 2.

Kako se istraga odugovlači, skeptici ističu da je Moskva imala malo koristi od napada na plinovode, koji su opskrbljivali zapadnu Europu prirodnim plinom iz Rusije i generirali milijarde dolara godišnjeg prihoda. Projekti Sjevernog toka godinama su izazivali kontroverze i rasprave jer su Njemačku i druge europske zemlje učinili praktički ovisnima o ruskim izvorima energije.

Plinovod je bio važna poluga Putinove moći

Gotovo mjesec dana prije napada na Sjeverni tok, ruski energetski div Gazprom zaustavio je protok plinovodom Sjeverni tok 1, nekoliko sati nakon što je skupina G7 najavila ograničenje cijena ruske nafte, što je potez koji je namjeravao udariti na sposobnost financiranja Kremlja. Tijekom aktualnog Putinova predsjedničkog mandata, Kremlj je često koristio energiju kao instrument političkog i ekonomskog utjecaja, koristeći prijetnju prekidima isporuke kako bi nasilno držao zemlje na svojoj liniji, rekli su dužnosnici. Za Rusiju nije imalo smisla odustati od te bitne poluge, tumače oni koji ne vjeruju da su Rusi saboteri plinovoda.

Njemačka je zaustavila konačno odobrenje Sjevernog toka 2 samo nekoliko dana prije nego što su ruske snage napale Ukrajinu, no plinovod je bio netaknut i već napunjen s 300 milijuna kubičnih metara prirodnog plina kako bi bio spreman za rad.

Europski i američki dužnosnici koji ipak i dalje vjeruju da je Rusija najvjerojatniji krivac kažu da je imala barem jedan vjerojatan motiv. Napad na Sjeverni tok 1 i 2, koji nisu generirali nikakav prihod, pokazao je da su cjevovodi, kabeli i druga podmorska infrastruktura ranjivi, te da su zemlje koje su podržavale Ukrajinu riskirale platiti užasno visoku cijenu. Haavisto je istaknuo da je Finska poduzela korake za jačanje sigurnosti infrastrukture nakon tih eksplozija. Njemačka i Norveška zatražile su od NATO-a da koordinira napore za zaštitu kritične infrastrukture, a Europa se prisilila okrenuti alternativnim izvorima energije, kako bi bila manje ovisna u Rusiji.

Zemlje poput Norveške su sada na oprezu

No, mnoge vlade postavljene su u nelagodnu situaciju jer ne znaju što je sve Rusija spremna učiniti. Švedski ministar vanjskih poslova Tobias Billström rekao je da njegova vlada čeka da neovisno tužiteljstvo dovrši istragu o eksplozijama prije nego što donese zaključak. Švedska je, zajedno s Danskom, povećala svoje pomorske patrole odmah nakon napada.

Za zemlje poput Norveške, koja ima više od 9000 kilometara podmorskih plinovoda prema Europi, uznemirujuća je činjenica da se možda nikada neće pronaći krivac za ove napade. Norveški dužnosnik rekao je da njegova zemlja pokušava ojačati sigurnost oko vlastitih cjevovoda i druge kritične infrastrukture. U to spada ulaganje u nadzor, ali i suradnja s Britanijom, Francuskom i Njemačkom na intenziviranju pomorskih patrola. Radit će i na osmišljavanju načina za održavanje protoka nafte i plina u slučaju novog napada.

Norvežani istovremeno istražuju i sumnjive letove nepoznatih dronova koji su, baš u vrijeme sabotaže Sjevernog toka, uočeni iznad naftnih i plinskih postrojenja u toj državi. “Ovo sve ne izgleda dobro. Tko god da je izveo tu sabotažu, na kraju bi se mogao izvući”, zaključno je rekao jedan dužnosnik komentirajući mogućnost da misterij s dna Baltičkog mora zauvijek ostane neriješen.