Službena verzija će, na kraju, izgledati otprilike ovako. Grupa policijskih službenika uzela je policijsku opremu, skinula oznake i krenula, čisto iz zabave, loviti migrante na zelenoj granici. Pritom su ih, ponijelo ljude, malo mlatili palicama.
No, veseli policajci nisu imali sreće. Baš tad, u svom tom prostoru i višegodišnjem vremenu, našle su se negdje kamere međunarodne ekipe istraživačkih novinara. Malo, dakle, nevjerojatno loše sreće i ovaj, dakako izolirani incident, je postao nezgodan na cijeloj seriji političkih razina. Brzom i efikasnom istragom, međutim, krivci su identificirani i primjerno kažnjeni, a Hrvatska i EU mogu odahnuti – čuvanje vanjske granice Unije nastavlja se i dalje kao dosad, profesionalno i uz strogo poštivanje svih domaćih i stranih propisa.
Obavite posao i operite ruke
Da bi se ova priča progutala, ali da bi se i pokušala uopće progurati u javnosti, potrebna je doista impozantna doza licemjerja. Pravi vatromet debelih obraza i nimalo tanjih laži.
Hrvatska je, kao i sve zemlje na vanjskoj granici EU, ostavljena da se sama nosi s migracijskim valovima i valićima posljednjih šest godina. Novac koji dolazi iz Bruxellesa za zaštitu granice služi da se efikasnije obavi posao i još efikasnije operu ruke.
Razbijanje i laži
Nije problem u tome što se ljudima koji pokušavaju ilegalno prijeći granicu ne dozvoljava ulazak u Uniju. Svaka državna zajednica, pa i savez država čuva svoje granice. Posao je to koji je, pritom, izrazito zahtjevno i nezahvalno obavljati.
Problem je kad se pritom krše zakoni. Problem je kad se pritom koristi neopravdana sila. Kad se migrantima, uz kosti, razbijaju mobiteli i spaljuju osobne stvari. Problem je kad se pritom, stalno, laže javnosti.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Za EU, međutim, ništa od toga očito nije problem. Jer, barem se u slučaju Hrvatske već godinama jako dobro zna što se zna događati na granici s BiH (i, u manjoj mjeri, Srbijom). Mediji, nevladine organizacije, velike i cijenjene međunarodne humanitarne udruge o nasilju nad migrantima izvještavaju redovno, godinama.
Od zavjere do šoka
Svaki njihov izvještaj, svaki tekst, svaka fotografija denuncirana je kao laž, kao zavjera protiv Hrvatske, kao preuveličavanje i politizacija. Do posljednje snimke, kad se bolno jasno vide ljudi u opremi hrvatske policije kako, jednako bez oznaka koliko i bez razloga, mlate migrante dugačkim palicama. Vidjelo se, ukratko, točno ono o čemu se godinama govorilo, što je, recimo, Davor Božinović uporno demantirao, a Europska komisija od svega još upornije okretala glavu.
Sad su svi, razumije se, odjednom potpuno osupnuti. Ministar Božinović akciju sa snimke naziva “neprihvatljivim ponašanjem”, premijer Andrej Plenković “sramotnom”, predsjednik Republike Zoran Milanović “incidentom”, a povjerenica EK Ylva Johansson je “šokirana i zabrinuta”.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Težak i teži
Stvarno, tko bi mogao misliti da će se ovako nešto dogoditi, kad se, recimo, prije još četiri godine cijeli sustav potrudio zataškati detalje o nesretnoj pogibiji migrantske djevojčice Madine (6) na granici Srbije i Hrvatske? Kad je država nastojala zagorčati život nevladinim udrugama u Hrvatskoj koje su se bavile migrantima?
Kad je, zbog inzistiranja na ispitivanju policijskog postupanja prema migrantima policija prestala davati uvid u svoj sustav Pučkoj pravobraniteljici? Dok su horror priče o premlaćivanjima i (nezakonitim) pushbackovima curile u javnost u redovnim razmacima?
Granica se, jasno, mora čuvati. I to je težak posao. Morala bi se, međutim, i savjest. Čini se da je taj još teži.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Tko još može progutati priču da je premlaćivanje migranata uhvaćeno kamerom samo izolirani incident?
Vatromet licemjerja oko priče s premlaćivanjem migranta doista je dojmljiv
Veseli policajci koji su samo ispunjavali svoje slobodno vrijeme nisu imali sreće. Baš tad, u svom tom prostoru i višegodišnjem vremenu, našle su se negdje kamere međunarodne ekipe istraživačkih novinara. Malo, dakle, nevjerojatno loše sreće i ovaj, dakako izolirani incident, je postao nezgodan na cijeloj seriji političkih razina
Službena verzija će, na kraju, izgledati otprilike ovako. Grupa policijskih službenika uzela je policijsku opremu, skinula oznake i krenula, čisto iz zabave, loviti migrante na zelenoj granici. Pritom su ih, ponijelo ljude, malo mlatili palicama.
No, veseli policajci nisu imali sreće. Baš tad, u svom tom prostoru i višegodišnjem vremenu, našle su se negdje kamere međunarodne ekipe istraživačkih novinara. Malo, dakle, nevjerojatno loše sreće i ovaj, dakako izolirani incident, je postao nezgodan na cijeloj seriji političkih razina. Brzom i efikasnom istragom, međutim, krivci su identificirani i primjerno kažnjeni, a Hrvatska i EU mogu odahnuti – čuvanje vanjske granice Unije nastavlja se i dalje kao dosad, profesionalno i uz strogo poštivanje svih domaćih i stranih propisa.
Obavite posao i operite ruke
Da bi se ova priča progutala, ali da bi se i pokušala uopće progurati u javnosti, potrebna je doista impozantna doza licemjerja. Pravi vatromet debelih obraza i nimalo tanjih laži.
Hrvatska je, kao i sve zemlje na vanjskoj granici EU, ostavljena da se sama nosi s migracijskim valovima i valićima posljednjih šest godina. Novac koji dolazi iz Bruxellesa za zaštitu granice služi da se efikasnije obavi posao i još efikasnije operu ruke.
Razbijanje i laži
Nije problem u tome što se ljudima koji pokušavaju ilegalno prijeći granicu ne dozvoljava ulazak u Uniju. Svaka državna zajednica, pa i savez država čuva svoje granice. Posao je to koji je, pritom, izrazito zahtjevno i nezahvalno obavljati.
Problem je kad se pritom krše zakoni. Problem je kad se pritom koristi neopravdana sila. Kad se migrantima, uz kosti, razbijaju mobiteli i spaljuju osobne stvari. Problem je kad se pritom, stalno, laže javnosti.
Za EU, međutim, ništa od toga očito nije problem. Jer, barem se u slučaju Hrvatske već godinama jako dobro zna što se zna događati na granici s BiH (i, u manjoj mjeri, Srbijom). Mediji, nevladine organizacije, velike i cijenjene međunarodne humanitarne udruge o nasilju nad migrantima izvještavaju redovno, godinama.
Od zavjere do šoka
Svaki njihov izvještaj, svaki tekst, svaka fotografija denuncirana je kao laž, kao zavjera protiv Hrvatske, kao preuveličavanje i politizacija. Do posljednje snimke, kad se bolno jasno vide ljudi u opremi hrvatske policije kako, jednako bez oznaka koliko i bez razloga, mlate migrante dugačkim palicama. Vidjelo se, ukratko, točno ono o čemu se godinama govorilo, što je, recimo, Davor Božinović uporno demantirao, a Europska komisija od svega još upornije okretala glavu.
Sad su svi, razumije se, odjednom potpuno osupnuti. Ministar Božinović akciju sa snimke naziva “neprihvatljivim ponašanjem”, premijer Andrej Plenković “sramotnom”, predsjednik Republike Zoran Milanović “incidentom”, a povjerenica EK Ylva Johansson je “šokirana i zabrinuta”.
Težak i teži
Stvarno, tko bi mogao misliti da će se ovako nešto dogoditi, kad se, recimo, prije još četiri godine cijeli sustav potrudio zataškati detalje o nesretnoj pogibiji migrantske djevojčice Madine (6) na granici Srbije i Hrvatske? Kad je država nastojala zagorčati život nevladinim udrugama u Hrvatskoj koje su se bavile migrantima?
Kad je, zbog inzistiranja na ispitivanju policijskog postupanja prema migrantima policija prestala davati uvid u svoj sustav Pučkoj pravobraniteljici? Dok su horror priče o premlaćivanjima i (nezakonitim) pushbackovima curile u javnost u redovnim razmacima?
Granica se, jasno, mora čuvati. I to je težak posao. Morala bi se, međutim, i savjest. Čini se da je taj još teži.