Nekad je nužno odabrati stranu

Tko ovu gospođu više uopće shvaća ozbiljno? U srijedu ju je bilo posebno teško slušati

Jadna Hrvoj-Šipek - političari i novinari neumorno pritišću DORH. Svi osim, naravno, premijera

FOTO: Pixsell

'Postoji li prisila pojedinaca iz različitih političkih stranaka? Da. Postoji li prisila onih koji nisu ostvarili svoje osobne interese? Da. Pritisak pojedinaca koji misle da znaju sve o svemu? Da', nabrajala je Šipek. Telefonski poziv premijera? Jok.

Glavnu državnu odvjetnicu Zlatu Hrvoj-Šipek, za početak, nije dobro baš jako ozbiljno shvaćati. Radi se o osobi koja je javno i višekratno lagala javnosti i Hrvatskom saboru o slučaju Gabrijele Žalac, bivše ministrice koja je upravljala trošenjem milijardi iz EU fondova. Hrvoj-Šipek je uporno tvrdila da nije imala pojma o spornoj nabavi softvera (radi koje je ex ministrica na kraju uhićena, zahvaljujući istrazi Ureda europskog tužitelja).

Nadzor nad radom DORH-a je, međutim, potvrdio da je bila na sastanku o slučaju Žalac o kojem je, pače, naknadno zatražila i posebno izvješće. Da bi, samo godinu kasnije, pred Saborom tvrdila da o svemu – nema pojma. Žalac? Nikad čula…

Istinski zgrožena da ju se preispituje

Problem s aktualnom državnom odvjetnicom, koju nije baš pametno ozbiljno shvaćati, je činjenica da je i dalje na dužnosti koja zahtijeva smrtno ozbiljnu pažnju javnosti – čak i u ozbiljno uređenim zemljama. Pogotovo je to bitno za zemlje poput Hrvatske, za društva izjedena korupcijom, u kojoj su institucije koje bi trebale biti što neovisnije, sistematski gurane u stranu ili uništavane, posebno u posljednjih šest godina.

Hrvoj-Šipek, kako je pokazalo saslušanje na saborskom Antikorupcijskom vijeću, za početak nema baš najjasniju sliku o tome kakva bi trebala biti njena pozicija i pozicija institucije koju vodi. Glavna državna odvjetnica djelovala je istinski zgrožena činjenicom da političari iz odbora insinuiraju da ona ne radi dobro svoj posao i da je rešetaju svojim pitanjima. Jer, proizilazilo je iz njenog stava i tona – ona vodi Državno odvjetništvo, neumorno se bori protiv kriminala, a mora gubiti vrijeme na ovakve otužne predstave.

Običan dan u uredu

Problem je u tome što nju bira Hrvatski sabor. Jasno da to tijelo ima stoga svo pravo preispitivati njen rad, pa i u vidu saslušanja na Antikorupcijskom vijeću. Njeno slušanje zajedljivih pitanja i optužbi, sudjelovanje u političkom eventu u koji se često pretvaraju saslušanja pred saborskim tijelima, stoga ne samo da nije uzaludno i suvišno gubljenje vremena, za čelnu osobu DORH-a ili bilo koje druge institucije koju bira Sabor to bi morao biti skoro pa – običan dan u uredu.

Iskusna profesionalka ili profesionalac na čelu DORH-a ne bi padali u pravedničku ognjicu i s knedlom u grlu se bunili zbog tvrdnji kako vladajuća politika ima utjecaj na njihov rad. Ne bi se ni žalili na to da ih se pritišće medijskim komentarima, izjavama političara i stvaranjem negativne percepcije u javnosti. “Mi radimo svoj posao, a to što vi vodite svoje političke ratove i preko nas – boli nas briga. Pazite samo da negdje ne prekršite zakon” – to bi bio hladan, odmjeren i profesionalan politički stav osobe na čelu DORH-a. Osobe koju ne može iz ravnoteže izbaciti niti pitanje Nine Raspudića, živopisne objekcije medijskih piskarala ili razbarušene stilske figure predsjednika Republike.

‘Pritisak? Da.’

No, Hrvoj-Šipek očito nije klesana iz takve vrste kamena. Nju teško dira svaki kritički zarez na rad institucije koju vodi. O tome je danas opširno govorila na Antikorupcijskom vijeću. “Svi bi trebali biti svjesni da izjave bilo kojeg političara, pa i saborskog zastupnika koji nema sve informacije, ne doprinose niti samom DORH-u, niti povjerenju, odnosno, utječu na negativnu percepciju javnosti”, jadikovala je glavna državna odvjetnica.

Da bi nešto kasnije prešla i na pritiske. “Postoji li prisila pojedinaca iz različitih političkih stranaka? Da. Postoji li prisila onih koji nisu ostvarili svoje osobne interese? Da. Pritisak pojedinaca koji misle da znaju sve o svemu? Da”, nabrajala je Šipek. Pa se nastavila žaliti na “takozvane stručnjake koji tako lako stanu pred kameru, a nemaju pojma o činjenicama u spisima”. Na komentare novinara “čiji su izvori osobe koje točno znaju što s tim informacijama žele postići”. Zaključak? “Raditi u takvim okolnostima nije nimalo lako”.

Dašak svježine iz Banskih dvora

No, u tim teškim, praktički nemogućim uvjetima rada za glavnu državnu odvjetnicu ipak se probija dašak svježine. Nade da, eto, jednom ipak može biti bolje. Da nije svaki javni istup prisila i pritisak na tankoćutni DORH koji se bori s nimalo metaforičkim manjkom sredstava i djelatnika, viškom kriminala i nerazumijevanja od strane politike, analitičara, medija… sviju. Zapravo, gotovo sviju.

Jer, glavna državna odvjetnica je naglasila kako želi biti vrlo jasna: “Pritisku predsjednika Vlade nisam izložena”. U sad već čuvenom telefonskom razgovoru, koji je uslijedio nakon Milanovićevih izjava da treba “utamničiti Banožića” (sam slučaj je sitnica, nekoliko milijuna kuna štete za državu), pritisaka nije bilo. Ma ne, predsjednik Vlade je samo nazvao da izrazi svoje mišljenje.

Nije reagirala. Okej, osim priopćenjem

Sadržaj mišljenja? “Predsjednik Vlade je tražio da se reagira u medijima na tu izjavu predsjednika Republike”. Zanimljiv izbor riječi, ovaj glagol – tražio. Ali, nije pritisak. Ma kakvi. Istina da je predsjednik Vlade zapravo jedini koji može smijeniti Hrvoj-Šipek – za razliku od medija, analitičara, predsjednika Republike i svih ostalih političara, ali čovjek je, veli glavna državna odvjetnica, eto, samo tražio… pardon, izrazio svoje mišljenje.

Hrabra šefica DORH-a pohvalila se i kako to mišljenje, traženje, želju, nalog, šta li je ono bilo – nije izvršila. Odnosno, nije reagirala. Dobro, to nije baš točno, jer je DORH prije dva tjedna izdao njeno priopćenje o ovom slučaju, ali u prvoj rečenici piše da, “kao i dosad neće komentirati izjave niti Predsjednika Republike Hrvatske ni predsjednika Vlade Republike Hrvatske”. Da bi ih u nastavku ipak (suptilno) komentirala.

O paunovima i polugama

Uglavnom, čuveni poziv premijera nakon objave kompromitirajućih materijala za sadašnjeg ministra obrane i Milanovićevih izjava o “utamničenju Banožića”, nije bio nikakav pritisak. “Tu smo zbog telefonskog razgovora kojim se ne utječe, niti se pokušalo utjecati”, branila je Andreja Plenkovića, pardon, sebe glavna državna odvjetnica, zavapivši retoričko pitanje: “Čime bi premijer mene ucijenio?”.

Ničim. Čovjek koji je sutra može smijeniti sigurno nema nikakvu polugu pritiska. Za razliku od Milanovića koji se, što se tiče DORH-a, može jedino svađati s paunovima na Pantovčaku. Ili Nikole Grmoje koji može strogim glasom voditi sjednicu Antikorupcijskog vijeća. Ili analitičara. Novinara. Ti su, jamačno, najveća opasnost za neovisnost institucija i integritet istraga.

Na kraju sjednice Antikorupcijskog vijeća, nakon što se prestala čuditi “buri u čaši vode” koja je nastala nakon jednog premijerovog poziva, Hrvoj-Šipek je pomalo uvrijeđeno i ljuto zaključila: “Ova je rasprava potvrdila da hrvatsko društvo nije demokratski zrelo”. Prilično je izvjesno da nema ni približnu sliku o tome koliko je u pravu.