Tko se sve bacio u unosan biznis uvoza Nepalaca? Karamarkov sin, Butkovićev savjetnik, IDS-ov župan, SDP-ov tajnik, misica...
Broj kompanija za uvoz stranih radnika eksplodirao je nakon ukidanja kvota
Otkada je Vlada 2021. godine ukinula kvote za strane radnike, broj agencija za njihov uvoz eksplodirao je za tri puta i narastao na 510, a u posao su se bacile brojne javne figure i poduzetnici bliski politici, piše Jutarnji list. Prema lanjskim podacima dostupnim na stranicama Ministarstva rada, popis sadrži više od 400 kompanija. Među njima nalaze se imena poznata iz raznih afera, kao što je ginekolog Milan Lončarić, blizak Milanu Bandiću i aferi Vrtovi svjetla, kao i Petar Tonković iz afere “kobilje mlijeko”.
Neki poduzetnici obiteljski su povezani s politikom. Tvrtku za “uvoz radnika” tako ima i 25-godišnji sin bivšeg predsjednika HDZ-a Tomislava Karamarka, Martin Karamarko, koji je u rujnu 2021. godine s partnerom Mislavom Krkom osnovao splitsku tvrtku Foro Alveare, za posredovanje pri zapošljavanju. Na popisu je i Filip Katić, sin državnog tajnika u MUP-u Žarka Katića, koji je povezan s tvrtkom Fortitude Recruitment, a o čemu su mediji nedavno opširno pisali u kontekstu sukoba interesa.
Klemm, Butkovićev savjetnik, istarski župan…
Na popisu se nalaze i, kako piše novinar Jutarnjeg Filip Pavić, vlasnik zaštitarskog biznisa Josip Klemm, a firmu je osnovao i Marko Coc, politolog koji je prije nekoliko godina bio zaposlen kao viši stručni savjetnik ministra prometa Olega Butkovića. Uvozom se bavi i bivši istarski župan, nekad moćni IDS-ovac Stevo Žufić, kao i Robert Jukić, koji je bio direktor Hrvatske pošte u Sanaderovo doba, ali i Luka Kuvač, tajnik Gradskog odbora SDP-a Šibenik.
Tvrtku za uvoz radnika ima Polona Gril, finalistica izbora za Miss Slovenije 2008. godine. Tu je i poduzetnik Hrvoje Roginić s dvije tvrtke, a firmu ima i poznata zagrebačka modna dizajnerica Klara Cadieux, koja je nekoć odijevala i Pamelu Anderson, a sada u Zagrebu ima svoj butik.
Procjenjuje se da se na ovom biznisu godišnje ukupno okrene oko 180 milijuna eura, a agencije funkcioniraju tako da radnicima u Nepalu ili nekoj drugoj zemlji ponude plaću od 500 eura, što je znatno više od tamošnjih primanja, potom radnika hrvatskom poslodavcu ponude za 1000 eura, a razliku zadrže sebi. Stručnjaci za Jutarnji tumače kako je ovo u potpunosti legalno, te da je zapravo nalik na uvoz bilo kojeg proizvoda za kojim postoji potražnja iako direktor jedne velike domaće agencije za zapošljavanje kaže kako s tim “ne želi imati posla” smatrajući da dio novih agencija postoji zbog “brze zarade na ljudskim sudbinama”.